Revised Common Lectionary (Complementary)

¹¹ I zemaljski trgovci plaču za njom i žaluju, jer nitko više ne kupuje njihove robe: ¹² ni robe od zlata i srebra i dragoga kamenja i biserja; ni od najfinijeg lana ni od grimiza ni od svile ni od skrleta; ni ikakva mirisava drveta, ni ikakva predmeta od slonovače, ni ikakva predmeta od skupocjena drveta, od mjedi, od željeza i od mramora; ¹³ ni cimeta ni balzama ni miomirisa ni pomasti ni tamjana; ni vina ni ulja, ni bijeloga brašna ni pšenice; ni goveda ni ovaca ni konja ni kočija; ni robova ni roblja ljudskog. ¹⁴ A zrelo voće za kojim ti je duša žudjela ode od tebe, i sve poslastice i blještavilo spadoše s tebe da ih doista više ne bude!

¹⁵ Trgovci svim time, koji se od nje obogatiše, u strahu od njezinih muka podalje će stajati, plačući i žalujući: ¹⁶ »Jao, jao, grade veliki, koji bijaše odjeven u najfiniji lan i grimiz i skrlet, sav u zlatu, dragom kamenju i biserju! ¹⁷ Ta u jednom se času opustoši toliko bogatstvo.« I svi kormilari i svi koji od mjesta do mjesta plove, mornari i oni što od mora žive, stadoše podalje^{[a] 18} te, gledajući dim njezina požara, vikahu: »Koji li je grad nalik gradu ovom velikom?« ¹⁹ I pÖsuše prahom svoje glave te plačući i žalujući vikahu: »Jao, jao, grade veliki, u kojemu se dragocjenostima njegovim obogatiše svi brodovlasnici, a - u jednom času opustje!«

²⁰ Veselite se nad njom, nebo, i vi sveti i vi apostoli i vi proroci, jer nju osudivši Bog za vas presudi!