Old/New Testament
Božji savez s Davidom
»Maskil« Ezrahovca Etana
1 O ljubavi BOŽJOJ pjevat ću vječno,
tvoju ću vjernost objavljivati kroz sve naraštaje.
2 Reći ću da tvoja ljubav traje zauvijek,
da si na nebu učvrstio vjernost.
3 Rekao si: »Savez sam sklopio sa svojim izabranikom,
zakleo sam se svome slugi Davidu:
4 Tvoje potomstvo učvrstit ću dovijeka
i čuvati tvoje prijestolje kroz sva pokoljenja.« Selah
5 Nebesa će slaviti tvoja čuda, BOŽE,
tvoju vjernost na skupu svetih.
6 Tko je na nebu ravan BOGU,
tko je kao BOG među nebeskim bićima?
7 Strašan je Bog na vijeću svetih,
veći i strašniji od svih oko njega.
8 BOŽE Svevladaru, tko je kao ti?
Tako si silan, BOŽE, i uvijek vjeran.
9 Ti uzburkanim morem vladaš;
kad se valovi podignu, ti ih stišavaš.
10 Ti si morsku neman[a] skršio kao slabića
i snažnom rukom rastjerao neprijatelje.
11 Nebesa su tvoja, tvoja je i zemlja.
Utemeljio si svijet i sve na njemu.
12 Ti si sjever i jug stvorio,
Tabor i Hermon kliču tvome imenu.
13 Ruka ti je snažna i moćna,
desnica visoko uzdignuta.
14 Pravednost i pravda temelj su tvog prijestolja,
pred tobom idu ljubav i istina.
15 Blago narodu koji tebi kliče:
oni hodaju u svjetlosti tvog lica,
16 vječno se raduju u tvom imenu
i hvale tvoju pravednost.
17 Jer, ti im daješ sjaj i snagu.
Naklonjen si nam, zato pobjeđujemo.
18 Naš zaštitnik pripada BOGU,
naš kralj Izraelovu Svecu.
19 Bože, vjernima si u viđenju rekao:
»Pomoć sam pružio ratniku,
izabranoga izdigao iz naroda:
20 našao sam Davida, svog slugu,
svetim sam ga uljem pomazao.
21 Moja će ga desnica držati,
moja će ga ruka jačati.
22 Neprijatelju neće davati danak,
niti će ga opaki tlačiti.
23 Skršit ću pred njim protivnike
i oboriti one koji ga mrze.
24 S njim će biti moja vjernost i ljubav
i u mom će imenu pobijediti.
25 Stavit ću njegovu ruku na more
i njegovu desnicu na rijeke.
26 On će mi reći: ‘Ti si moj Otac, moj Bog,
Stijena koja me spašava.’
27 Učinit ću ga svojim prvorođenim sinom,
najuzvišenijim od zemaljskih kraljeva.
28 Zauvijek ću za njega čuvati ljubav
i svoj pouzdani savez s njim.
29 Njegovo potomstvo učvrstit ću zauvijek,
prijestolje će mu trajati koliko i nebo.
30 No ako mu sinovi napuste moj zakon
i ne budu živjeli po mojim pravilima,
31 ako moje uredbe prekrše
i ne budu držali moju zapovijed,
32 kaznit ću ih šibom zbog njihovog prijestupa,
batinama zbog njihova grijeha.
33 No neću mu uskratiti svoju ljubav
niti ikada prekinuti svoju vjernost.
34 Neću prekršiti svoj savez
niti promijeniti svoje obećanje.
35 Svojom sam se svetošću zakleo zauvijek,
Davidu neću nikada lagati:
36 njegovo potomstvo postojat će dovijeka
i njegovo prijestolje kao sunce preda mnom.
37 Dovijeka će biti učvršćen, kao mjesec,
taj pouzdan svjedok na nebu.« Selah
38 Ali ti si sada, Bože, odbacio svog izabranoga kralja[b],
razjario si se na njega i prezreo ga.
39 Raskinuo si savez sa svojim slugom,
ukaljao mu krunu, bacio je na zemlju.
40 Ti si mu probio sve zidine
i utvrde pretvorio u ruševine.
41 Tko god prođe putem, pljačka ga.
Postao je ruglo svojim susjedima.
42 Uzdigao si desnicu njegovih neprijatelja,
učinio si da svi nad njim slave.
43 Otupio si mu oštricu mača
i nisi ga podržao u borbi.
44 Okončao si njegov sjaj
i prijestolje mu bacio na zemlju.
45 Skratio si mu dane mladosti
i sramotom ga prekrio. Selah
46 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka skrivati?
Dokle će tvoja ljutnja
gorjeti kao vatra?
47 Sjeti se kako je kratak moj život,
kako si ništavnim učinio ljudski vijek.
48 Ima li itko živ, a da neće vidjeti smrti?
Može li itko pobjeći od groba[c]?
49 Gdje je tvoja negdašnja ljubav, Gospodaru,
na koju si se u svojoj vjernošću zakleo Davidu?
50 Sjeti se, Gospodaru, kako su vrijeđali mene, tvog slugu,
kako u srcu nosim uvrede svih naroda.
51 BOŽE, vrijeđali su me tvoji neprijatelji.
Na svakom su koraku tvog izabranika grdili.
52 Blagoslovljen BOG dovijeka!
Amen! Amen!
Četvrta knjiga psalama
(Psalmi 90–106)
Molitva prolaznog naroda neprolaznom Bogu
Molitva Mojsija, Božjeg čovjeka.
1 Gospodaru, ti si naše prebivalište
kroz sve naraštaje.
2 Prije nego što si načinio planine
i stvorio zemlju i svijet,
bio si Bog oduvijek i jesi zauvijek.
3 Ti čovjeka vraćaš u prah, govoreći:
»Vratite se u prah, smrtnici!«
4 Jer, tisuću godina tebi prođe
kao dan jučerašnji,
kao nekoliko noćnih sati.
5 Ti nas odnosiš kao poplava
jer smo prolazni kao san,
kao mlada jutarnja trava,
6 koja ujutro nikne i raste,
a uvečer uvene i osuši se.
7 Tvoj gnjev nas uništava,
a tvoja srdžba užasava.
8 Pred sebe si stavio naša zlodjela,
naše skrivene grijehe si obasjao.
9 Naš život završava zbog tvoje srdžbe,
naše godine kao uzdah prolaze.
10 Životni vijek nam je sedamdeset godina,
ako smo jaki, tada osamdeset.
A većina njih su muka i jad,
prolaze brzo i mi nestajemo.
11 Tko je iskusio punu žestinu tvoga gnjeva?
Tvoja srdžba strahopoštovanje izaziva.
12 Nauči nas da svoje dane dobro koristimo,
da mudrost steknemo.
13 BOŽE, nemoj više tako!
Sažali se nad svojim slugama.
14 Svako jutro ispuni nas svojom ljubavlju,
da se svaki dan radujemo i uživamo.
15 Daj da se radujemo onoliko dana
koliko si nam nanosio nevolje,
onoliko godina koliko smo iskusili nesreće.
16 Pokaži svojim slugama svoje djelo
i njihovoj djeci svoje veličanstvo.
17 Neka je naklonost Gospodara, našeg Boga, na nama.
Daj nam uspjeh u onom što činimo!
Da, neka u svemu uspijevamo!
Slabi u vjeri
14 Primite u svoju zajednicu one čija je vjera slaba, ali nemojte se s njima prepirati zato što vam se razlikuju mišljenja. 2 Netko misli da smije jesti bilo koju hranu, ali onaj čija je vjera slaba misli da smije jesti samo povrće. 3 Onaj koji jede sve što želi ne smije misliti da je bolji od onoga koji jede samo povrće, ali ni onaj koji jede samo povrće ne smije misliti da je onaj koji jede sve u krivu. Bog prihvaća obojicu. 4 Tko si ti da sudiš tuđem slugi? Njegov će gospodar odlučiti ima li on pravo ili krivo. Gospodinov će sluga biti opravdan jer ga Gospodin može opravdati.
5 Netko može misliti da je jedan dan važniji od drugoga, dok drugi pak može misliti da su svi dani jednaki. Ali obojica moraju biti potpuno uvjereni u ono što misle. 6 Jer, onaj koji misli da je jedan dan bolji od drugoga, čini to za Gospodina. Onaj koji jede sve vrste hrane, čini to za Gospodina jer zahvaljuje Bogu. A onaj koji ne jede sve vrste hrane, to isto čini za Gospodina jer također zahvaljuje Bogu. 7 Naime, nitko od nas ne živi samom sebi i nitko od nas ne umire samom sebi. 8 Ako živimo, živimo za Gospodina; ako umiremo, umiremo za Gospodina. Znači, živjeli ili umrli, pripadamo Gospodinu. 9 Krist je umro i uskrsnuo zato da bi mogao biti Gospodar mrtvima i živima.
10 Zašto, dakle, ti osuđuješ svoga brata? I zašto smatraš da si bolji od svoga brata? Svi ćemo izaći pred Boga da nam sudi. 11 U Svetom pismu piše:
»‘Života mi moga’, kaže Gospodin,
‘Svi će se ljudi meni pokloniti
i svi će priznati da sam ja Bog.’«[a]
12 Svatko će od nas morati Bogu položiti račun za sebe.
Ne dajte ljudima povoda za grijeh
13 Stoga, prestanimo suditi jedni druge. Radije mislite na to da ne činite ništa što bi bilo zapreka bratu ili sestri, ili što bi ih navelo na grijeh. 14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ni jednu vrstu hrane, samu po sebi, nije grijeh jesti, osim za onoga tko smatra da je to grijeh.
15 Ako tvoj brat misli da se neka vrsta hrane ne smije jesti, žalostit će ga budeš li ju jeo. Ako, dakle, jedeš ono što tvog brata žalosti, ne slijediš put ljubavi. Nemoj uništavati njegovu vjeru jer je Krist i za njega umro. 16 Nemoj da ono što je za tebe dobro dođe na zao glas. 17 Božje se kraljevstvo ne sastoji od hrane i pića, nego od ispravnog življenja, mira i radosti—sve u Svetom Duhu. 18 Svatko tko služi Kristu na taj način, ugađa Bogu, a i ljudi ga prihvaćaju.
19 Zato se trebamo truditi da ono što radimo vodi miru, da pomažemo graditi zajednički život. 20 Nemojte uništavati Božje djelo zbog hrane. Sve vrste hrane smiju se jesti. Ali pogrešno je kad neki čovjek jede hranu koja drugog čovjeka navodi na grijeh. 21 Bolje je da ne jedeš meso i da ne piješ vino te da ne radiš ništa što bi navelo tvoga brata ili sestru da upadne u grijeh.
22 Ako ste u nešto uvjereni, to neka bude između vas i Boga. Blago onome tko čini ono što smatra ispravnim i ne osjeća se krivim. 23 Ali onaj koji, iako nije siguran, jede hranu za koju misli da se ne smije jesti, sam sebe osuđuje. Kriv je zato što ne čini to iz čvrstog uvjerenja. Sve što se ne čini iz čvrstog uvjerenja je grijeh.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International