Old/New Testament

9 I govorio im je: »Zaista, kažem vam: neki među ovima što su ovdje zasigurno neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili.«

Preobraženje

² I poslije šest dana uzme Isus sa sobom Petra i Jakova i Ivana, te ih povede na visoku goru, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. ³ Njegove haljine postadoše sjajne, vrlo bijele - tako da ih ni jedan bjelilac na zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti.^{[a] 4} I ukaza im se Ilija s Mojsijem, koji bijahu razgovarali s Isusom. ⁵ Tada Petar stade govoriti Isusu: »Rabbi, dobro nam je ovdje biti. Da načinimo tri sjenice: tebi jednu, i Mosiju jednu, i Iliji jednu.« ⁶ Nije, doista, znao što da kaže, jer su bili vrlo prestrašeni. ⁷ I pojavi se oblak koji ih je zasjenjivao, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni. Njega slušajte!« ⁸ I odmah, obazrevši se unaokolo, nikoga više ne vidješe sa sobom do Isusa sama.

⁹ Dok su silazili s gore, on im zapovjedi da nikomu ne kazuju što su vidjeli, sve dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. ¹⁰ I održaše tu riječ među sobom, pitajući se što znači to »od mrtvih ustati«. ¹¹ Tada ga upitaju: »Zašto pismoznanci govore da najprije treba doći Ilija?« ¹² A on im reče: »Ilija će, doduše, doći najprije i sve obnoviti. A kako je onda pisano da će Sin Čovječji mnogo trpjeti i biti prezren? ¹³ Ali kažem vam da je Ilija već došao i učiniše mu što su htjeli, kao što je o njemu i pisano.«

Padavičar

¹⁴ Kad se vratiše k učenicima, ugledaše oko njih veliko mnoštvo i pismoznance gdje s njima raspravljaju. ¹⁵ I odmah sve ono mnoštvo ugledavši ga iznenadi se; pa pohrliše da ga pozdrave. ¹⁶ On ih upita: »O čemu to raspravljate s njima?« ¹⁷ A jedan iz mnoštva odgovori: »Učitelju, doveo sam k tebi svoga sina koji ima duha nijemoga. ¹⁸ Gdje ga god zgrabi, baca ga, a on se pjeni, škripi zubima i koči se. I rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, no ne mogoše.« ¹⁹ Tada im on odgovori: »O naraštaju nevjerni! Dokle ću još s vama biti? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!«

²⁰ I dovedoše ga k njemu. I ugledavši ga, duh odmah potrese dječaka te se on padnuvši na zemlju valjao pjeneći. ²¹ Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« A on reče: »Od djetinjstva. ²² I često ga baci u vatru i u vodu da ga pogubi. Nego, ako možeš što, pomozi nam, imaj prema nama samilosti!« ²³ A Isus mu reče: »Što 'ako možeš?' Sve je moguće onomu tko vjeruje!« ²⁴ Djetetov otac odmah povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«^[b]

²⁵ Vidjevši pak Isus da se mnoštvo odasvud strčava, zaprijeti duhu nečistomu, govoreći: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam: izađi iz njega i više ne ulazi u nj!« ²⁶ Taj onda povika i snažno ga potrese, te izađe. Dječak tada postade kao mrtav, tako da su mnogi rekli da je umro. ²⁷ A Isus, uhvativši ga za ruku, podignu ga i on ustade. ²⁸ Kad Isus uđe u kuću, njegovi ga učenici zapitaše nasamo: »Kako da ga mi nismo mogli izagnati?« ²⁹ Nato im reče: »Ta se vrsta ničim ne može izagnati osim molitvom.«^[c]