Old/New Testament

Isus ponovno naviješta svoju smrt

¹⁷ Putujući prema Jeruzalemu, Isus povede Dvanaestoricu nasamo te im reče:

¹⁸ 'Evo, ulazimo u Jeruzalem. Tamo će Sina Čovječjega predati svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt

¹⁹ i predati Rimljanima^[a] da mu se izruguju, da ga bičuju i da ga raspnu. Ali treći dan će uskrsnuti.'

Treba služiti drugima

²⁰ Tada dođe majka Zebedejevih sinova Jakova i Ivana skupa sa sinovima te mu se ničice pokloni da ga nešto zamoli.

²¹ 'Što želiš?' upita ju Isus. Ona reče: 'Zapovjedi da moji sinovi u tvojemu kraljevstvu sjednu pokraj tebe, jedan zdesna, a drugi slijeva.'

²² Isus odgovori: 'Ne znate što tražite. Možete li vi ispiti gorku čašu^[b] iz koje ću ja piti?''Možemo!' odgovore oni.

²³ A on reče: 'Zaista ćete piti iz moje čaše, ali nije na meni da odredim tko će sjediti meni slijeva ili zdesna. Ta su mjesta za one kojima ih je pripravio moj Otac.'

²⁴ Kad su ostala desetorica sve to čuli, razgnjeve se na braću.

²⁵ Isus ih tada dozove i reče im: 'Vi znate da vladari svijeta okrutno postupaju s narodom i da moćnici nad njim vladaju stegom.

²⁶ Ali neka među vama ne bude tako. Naprotiv, tko želi biti najveći među vama, neka vam bude sluga.

²⁷ Tko želi biti najveći od svih, neka vam svima bude robom.

²⁸ Jer ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, već da on služi drugima i dade svoj život kao otkupninu za mnoge.'

Isus iscjeljuje slijepce

²⁹ Kad su Isus i učenici izlazili iz grada Jerihona, za njim je pošlo silno mnoštvo.

³⁰ Kraj puta su sjedila dvojica slijepaca. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su: 'Isuse, sine Davidov, smiluj nam se!'

³¹ Ljudi su ih stišavali, ali oni poviču još glasnije: 'Gospodine, sine Davidov, smiluj nam se!'

³² Isus zastane, pozove ih i upita: 'Što hoćete da vam učinim?'

³³ 'Da progledamo, Gospodine!' rekoše.

³⁴ Isus se sažali nad njima i dotakne im oči. Oni smjesta progledaju i krenu za Isusom.