Old/New Testament

3 Bog mi je rekao: »Čovječe, pojedi to što vidiš. Pojedi ovaj svitak, pa idi izraelskom narodu i govori im.« ² Otvorio sam usta, a on mi je dao svitak da ga pojedem. ³ Rekao mi je: »Čovječe, pojedi svitak, koji ti dajem, i nahrani njime svoj trbuh.« Pojeo sam svitak. U ustima mi je bio sladak kao med.

⁴ Govorio mi je dalje: »Čovječe, idi k Izraelcima i prenesi im moju poruku. ⁵ Ne šaljem te ljudima čiji jezik ne razumiješ i koji je teško naučiti. Šaljem te narodu Izraela. ⁶ Ne šaljem te drugim narodima čije jezike ne znaš i koje je teško naučiti. Kad bih te njima poslao, oni bi te slušali. ⁷ A Izraelci te neće slušati jer ne slušaju ni mene. Cijeli je izraelski narod prkosan i tvrdoglav. ⁸ No ja ću učiniti da ti budeš jednako tvrdoglav i nepopustljiv. ⁹ Bit ćeš tvrđi od kremena i nećeš se bojati tih ljudi, koji se stalno okreću protiv mene.«

¹⁰ I još mi je rekao: »Čovječe, pažljivo slušaj i pamti što ti kažem. ¹¹ Idi sada među svoje ljude. Idi među prognanike i govori im. Bez obzira na to slušaju li ili ne, ti im reci: ‘Gospodar BOG vam poručuje.’«

¹² Tada me Duh podigao. Začuo sam iza sebe buku velikog potresa dok se BOŽJA slava uzdizala s mjesta gdje je bila.^{[a] 13} Čuo sam moćan šum krila. Bića su se dodirivala krilima u kretanju, a kotači su pokraj njih podizali silnu tutnjavu. ¹⁴ Duh me podigao i odnio. Bio sam jako tužan i uznemiren u svom duhu, ali sam osjećao prisutnost BOŽJE sile. ¹⁵ Otišao sam među izraelske prognanike, koji su živjeli u Tel Abibu^[b], pokraj kanala Kebar. Sjedio sam među njima sedam dana, u šoku i tišini.

Ezekiel—stražar i čuvar Izraela

(Ez 33,1-9)

¹⁶ Kad je prošlo sedam dana, čuo sam BOGA kako mi govori: ¹⁷ »Čovječe, postavljam te za stražara nad izraelskim narodom. Slušat ćeš što ti govorim, a ti ćeš ih upozoravati. ¹⁸ Ako kažem: ‘Ovi će zli ljudi umrijeti’, ti ih trebaš upozoriti da moraju promijeniti način života i prestati činiti zlo da bi se spasili. Ako ih ne upozoriš, umrijet će zbog svojih grijeha, a ti ćeš biti odgovoran za njihovu smrt.

¹⁹ Ali, ako ih upozoriš da se moraju promijeniti, da trebaju prestati činiti zlo, a oni ne prestanu, onda će umrijeti zbog svojih grijeha. No tada će barem tvoj život biti spašen.

²⁰ Isto tako, ako se dobri ljudi promijene i počnu činiti zlo, a ja im još i postavim zamku, umrijet će zbog svojih grijeha ako ih ti ne upozoriš. Nitko neće pamtiti njihova dobra djela, a ti ćeš biti odgovoran za njihovu smrt.

²¹ Ali, ako upozoriš dobre ljude da prestanu griješiti i oni prestanu, preživjet će jer su poslušali tvoje upozorenje. Tada ćeš i ti sačuvati svoj život.«

²² Obuzela me BOŽJA sila i on mi je rekao: »Ustani i idi u Dolinu^[c]. Tamo ću ti govoriti.« ²³ Ustao sam i otišao u dolinu, a tamo je bila BOŽJA slava. Vidio sam je kao i prije na kanalu Kebar. Pao sam i poklonio se licem do zemlje. ²⁴ No Duh je ušao u mene i podigao me na noge. Tada mi je Bog rekao: »Idi i zatvori se u svoju kuću. ²⁵ Čovječe, ljudi će te tamo vezati konopima i neće ti dopustiti da ideš među druge ljude. ²⁶ Učinit ću da ti se jezik zalijepi za nepce. Bit ćeš nijem i nećeš moći ispravljati niti upozoravati ljude koji se stalno okreću protiv mene. ²⁷ No ja ću ti govoriti, a potom ću ti otvoriti usta. Trebaš im reći: ‘Gospodar BOG vam poručuje.’ Neki ljudi će te slušati, a neki neće, jer oni su buntovan narod.«

Najava opsade Jeruzalema

4 »A sada, čovječe, uzmi glinenu ploču, stavi je pred sebe i na njoj nacrtaj grad Jeruzalem. ² Zamisli da si vojska koja opsjeda grad. Podigni svuda uokolo opsadne nasipe i postavi jurišne naprave za napad na zidine. Cijeli grad neka je okružen vojnim taborom. ³ Onda uzmi željeznu tavu i postavi je kao zid između sebe i grada. Okreni se licem prema gradu i gledaj ga oštro i uporno. Tako će grad biti kao pod napadom, a ti kao onaj koji ga napada. Bit će to znak izraelskom narodu za ono što ću učiniti Jeruzalemu.

⁴ Zatim lezi na svoj lijevi bok kao znak da nosiš teret grijeha izraelskog naroda. Nosit ćeš njihov grijeh onoliko dana koliko budeš ležao na lijevom boku. ⁵ Odredio sam da grijeh izraelskog naroda nosiš tristo devedeset dana—po jedan dan za svaku godinu njihovoga grijeha.

⁶ Kad to prođe, leći ćeš na svoj desni bok, ovaj put pod teretom grijeha judejskog naroda. Odredio sam da njihov grijeh nosiš četrdeset dana—po jedan dan za svaku godinu što će biti kažnjeni.

⁷ A sada, podigni rukav, ispruži svoju ruku nad crtežom na glinenoj ploči i upri pogled u nj. To će značiti da napadaš grad. Ti si moj glasnik ljudima u Jeruzalemu. Izvikuj im upozorenja. ⁸ Svezat ću te konopima da se ne možeš okretati sve dok ne završi tvoj napad na grad.

⁹ Uzmi nešto pšenice i ječma, boba i leće, prosa i dvozrne pšenice. Sve istresi u jednu posudu i samelji. Od toga brašna napravi kruh, koji ćeš jesti tristo devedeset dana dok budeš ležao na boku. ¹⁰ Jednom na dan, u određeno vrijeme, uzimat ćeš samo komad kruha^[d]. ¹¹ Također, jednom dnevno, u određeno vrijeme, pit ćeš samo dvije čaše vode^[e]. ¹² Svaki ćeš dan pripremati kruh. Peći ćeš ga na vatri od suhoga ljudskog izmeta i jesti pred svima.« ¹³ BOG kaže: »Tako će isto izraelski narod jesti nečisti kruh u tuđini. Ja ću ih protjerati među strance.«

¹⁴ Kad sam to čuo, rekao sam mu: »Gospodaru BOŽE, nikad nisam jeo nečistu hranu. Odmalena nisam stavio u usta meso životinje koja je prirodno uginula niti životinje koju je rastrgala zvijer. U moja usta nikad nije ušla nečista hrana!«^[f]

¹⁵ »Pustit ću te onda da pripremaš svoj kruh na suhom kravljem izmetu umjesto na ljudskom«, odgovorio mi je.

¹⁶ A onda je rekao: »Čovječe, prekinut ću snabdijevanje kruhom u Jeruzalemu. Ljudi će sa strepnjom jesti svoj dio kruha i u strahu ispijati svoju mjeru vode. ¹⁷ Neće biti dovoljno hrane ni vode. Prestravljeni, gledat će jedni druge kako propadaju zbog svojih grijeha.«

²⁰ Budući da je vjerovao, Izak je blagoslovio budućnost Jakova i Ezava. ²¹ Budući da je imao vjere, Jakov je pred smrt blagoslovio svakog Josipovoga sina i duboko se poklonio Bogu oslanjajući se o svoj štap.

²² Budući da je imao vjere, pretkraj života Josip se prisjećao i govorio Izraelovoj djeci o njihovu odlasku iz Egipta te dao upute o svojim posmrtnim ostacima.

²³ Budući da su imali vjere, Mojsija su roditelji skrivali tri mjeseca nakon rođenja. Vidjeli su da je lijepo dijete i nisu se bojali prekršiti faraonove naredbe.

²⁴ Kad je odrastao, Mojsije je odbio da ga zovu sinom faraonove kćeri. Učinio je to jer je imao vjere. ²⁵ Radije je odabrao trpjeti zlostavljanja s Božjim ljudima nego uživati u kratkotrajnim grešnim zadovoljstvima. ²⁶ Sramotu pretrpljenu za Krista smatrao je dragocjenijom od egipatskoga blaga. Postupio je tako jer je imao na umu nagradu koju će primiti od Boga. ²⁷ Napustio je Egipat jer je imao vjere i nije se bojao faraonovog bijesa. Mojsije je ostao postojan kao da mu je Bog, koji je nevidljiv, stalno pred očima. ²⁸ Pripremio je pashalnu večeru i škropljenje krvlju kako anđeo uništenja ne bi dotaknuo ni jednoga od izraelskih prvorođenaca. Učinio je tako jer je imao vjere.

²⁹ I Izraelci su imali vjere pa su prešli preko Crvenog mora kao preko suhe zemlje. No, kad su Egipćani pokušali to isto—utopili su se.

³⁰ Narod je sedam dana s vjerom obilazio jerihonske zidove—i oni su pali.

³¹ Budući da je imala vjere, prostitutka Rahaba prijateljski je dočekala izraelske uhode. Zato nije bila ubijena, za razliku od svih onih neposlušnih.

³² I što još da kažem? Nije mi preostalo dovoljno vremena da vam govorim o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, Samuelu i prorocima. ³³ Svi su oni imali vjere kojom su pobjeđivali kraljevstva, pravedno vladali i primali Božja obećanja. Neki su vjerom zatvorili lavlje ralje. ³⁴ Neki su ugasili silne vatre i uspjeli izbjeći smrti od mača. Njihova se slabost pretvorila u snagu. U bitci su postali jaki i uspjeli poraziti neprijateljske vojske. ³⁵ Žene su dobile natrag svoje mrtve, koji su vraćeni u život. Neki su bili podvrgnuti mučenjima i odbijali su oslobođenje jer su se nadali uskrsnuću u bolji život. ³⁶ Jedni su iskusili porugu i šibanje, drugi pak lance i uhićenje. ³⁷ Ubijali su ih kamenjem, pilili napola, ubijali mačem. Hodali su uokolo u ovčjim i kozjim kožama. Bili su siromašni, progonjeni i zlostavljani. ³⁸ Svijet ih nije bio dostojan. Lutali su pustinjama i brdima, skrivali se po pećinama i jamama u zemlji.

³⁹ Ti su ljudi bili poznati po svojoj vjeri, ali nitko od njih nije dobio ono što je Bog obećao. ⁴⁰ Bog je za nas predvidio nešto bolje: da bez nas ne postignu savršenstvo.