Old/New Testament

Izrael i pogani

11 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto! Jer i ja sam Izraelac, od potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. ² Nije odbacio Bog svoga naroda, koga predvidje. Ili ne znate što Pismo govori, u odlomku o Iliji, kako se on Bogu tuži na Izraela: ³ »Gospodine, proroke tvoje pobiše, tvoje žrtvenike raskopaše; ja ostadoh sam i moj život traže.« ⁴ I što mu kaže Božji odgovor? »Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.« ⁵ Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak prema izboru milosti. ⁶ Ako pak po milosti, ne više po djelima; inače milost nije više milost.^{[a] 7} Što dakle? Ono čemu Izrael teži, to ne stekne, ali izabrani stekoše. Ostali pak otvrdnuše, ⁸ kao što je pisano: »Dade im Bog duha otupjelosti, oči da ne vide, i uši da ne čuju, sve do dana današnjega.« ⁹ I David kaže: »Neka im stol njihov postane zamkom, i stupicom, i spoticalom i naknadom. ¹⁰ Neka potamne oči njihove da ne vide, i leđa njihova zauvijek savini!« ¹¹ Pitam dakle: jesu li se spotakli da propadnu? Nipošto! Nego njihovim prijestupom - spasenje poganima, tako da se oni, Židovi, potaknu na ljubomoru. ¹² Ako je pak njihov prijestup bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će to više biti njihov puni broj! ¹³ Vama pak, poganima, govorim: ukoliko sam ja dakle apostol poganima, cijenim svoju službu ¹⁴ kako bih na ljubomoru potaknuo one koji su moje tijelo, i neke od njih spasio. ¹⁵ Jer ako je njihovo odbačenje pomirenje svijetu, što li će tek biti prihvaćanje, ako ne oživljenje od mrtvih? ¹⁶ Ako li su prvine svete, onda je i tijesto; ako je korijen svet, onda su i grane. ¹⁷ Ako su pak neke grane odlomljene, a ti si, divlja maslina, pricijepljen u njihovo mjesto te postao suzajedničar korijena sočnosti masline,^{[b] 18} ne uznosi se ponad grana. Ali ako se uznosiš, sjeti se, ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe!