Old/New Testament

³¹ A učenici ga u međuvremenu nutkali: »Rabbi, jedi!« ³² Ali im on reče: »Imam za jelo hranu o kojoj vi ne znate.« ³³ Onda učenici govorahu međusobno: »Da mu nije tko donio jelo?« ³⁴ Rekne im Isus:

»Moja je hrana da izvršim volju Onoga koji me posla te dovršim djelo njegovo. ³⁵ Ne kažete li: 'Još četiri mjeseca pa dolazi žetva'? Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se zlate za žetvu! ³⁶ A žetelac prima plaću i sabire rod za vječni život, da se raduju zajedno i sijač i žetalac. ³⁷ Tako se obistinjuje poslovica: 'Jedan sije, drugi žanje.' ³⁸ Ja vas poslah da žanjete ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.«

³⁹ Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Rekao mi je sve što sam učinila«, ⁴⁰ tako da su ga Samarijanci, kad su došli k njemu, molili da kod njih ostane. I ostade ondje dva dana. ⁴¹ I još ih je mnogo povjerovalo zbog njegove riječi. ⁴² A ženi su govorili: »Ne vjerujemo više zbog tvojega kazivanja, jer smo sami čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.«

Iscjeljenje sina kraljeva službenika

⁴³ Poslije dva dana ode odande u Galileju. ⁴⁴ Sam Isus, naime, posvjedoči da je prorok bez časti u svom zavičaju. ⁴⁵ Kada dakle dođe u Galileju, Galilejci ga primiše lijepo. Oni bijahu vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za blagdana, jer su i sami bili uzašli na blagdan.

⁴⁶ I dođe ponovno u Kanu Galilejsku gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik čiji je sin bolovao u Kafarnaumu. ⁴⁷ Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu i stade ga moliti da siđe i izliječi mu sina, koji je već bio na umoru. ⁴⁸ Isus mu tada reče: »Da ne vidite znamenja i čudesa, zasigurno ne biste povjerovali.« ⁴⁹ Rekne mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi prije no što mi dijete umre.« ⁵⁰ Odvrati mu Isus: »Idi, sin tvoj živi.« Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus te ode. ⁵¹ Dok je još silazio, njegove mu sluge pritrčaše u susret, govoreći da njegovo dijete živi. ⁵² Ispita ih dakle o satu u koji mu je bilo bolje, a oni mu rekoše: »Jučer o sedmom satu pusti ga ognjica.« ⁵³ Otac onda uvidje da je to bilo u onaj čas kad mu je Isus rekao: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav njegov dom. ⁵⁴ A ovo bje drugi znamen koji učini Isus došavši iz Judeje u Galileju.