M’Cheyne Bible Reading Plan
32 Čujte, nebesa, a ja ću govoriti.
Slušaj, zemljo, riječi mojih usta.
2 Moje će učenje kapati kao kiša,
moj govor padati kao rosa,
poput kišice na nježno bilje,
i pljuska na izniklu travu.
3 Slavit ću BOŽJE ime,
a vi veličajte našeg Boga!
4 On je Stijena, djela su mu savršena
i uvijek ispravno postupa.
On je Bog vjeran i neprijevaran.
Pravedan je i odan.
5 A oni su ga iznevjerili
i više mu nisu djeca,
naraštaj izopačen i prijevaran.
6 Zar tako uzvraćaš BOGU,
narode ludi i nerazumni?
Zar on nije tvoj Otac, tvoj Stvoritelj,
koji te stvorio i postavio?
7 Sjeti se davnih dana!
Pogledaj naraštaje prošlosti.
Pitaj svog oca i on će ti ispričati,
svoje starješine, i oni će ti reći.
8 Kad je Svevišnji narodima
dijelio zemlju u nasljedstvo,
kad je razmještao čovječanstvo,
postavio je narodima međe
prema broju bogova[a].
9 A BOŽJI dio je njegov narod,
Jakovljev narod njegovo nasljedstvo.
10 Našao ih je u pustinjskoj zemlji,
u vjetrovitoj i pustoj divljini.
Obgrlio ih je i njegovao,
čuvao ih kao zjenicu svog oka,
11 poput orla što bdije nad svojim gnijezdom,
nad orlićima svojim leprša,
krila širi da ih uhvati
i na sigurno ih nosi.
12 BOG ih je sâm vodio,
bez pomoći tuđeg boga.
13 Dao im je vlast nad gorskim krajem
i hranio ih poljskim plodovima.
Davao im je meda među stijenama
i ulja od maslina na kamenjaru,
14 kravljeg sira i kozjeg mlijeka,
janjećeg i jarećeg loja,
najbolja goveda s Bašana.
Imali su probranu pšenicu
i fino vino od grožđanog soka.
15 No Izrael[b] se utovio i počeo se ritati.
Dobro su se hranili, utovili i usalili.
Ostavili su Boga, koji ih je stvorio,
i odbacili Stijenu svog spasenja.
16 Činili su ga ljubomornim
štujući tuđe bogove,
ljutili ga odvratnim djelima.
17 Demonima su prinosili žrtve, a ne Bogu;
bogovima koje nisu poznavali.
To su bogovi koje ste tek upoznali,
koje vaši preci nisu poštovali.
18 Zanemarili ste Stijenu koja vas je stvorila,
zaboravili Boga koji vas je rodio.
19 BOG je to vidio i razljutio se,
odbacio je svoje sinove i kćeri.
20 »Okrenut ću se od njih«, rekao je,
»i vidjet ću kako će skončati.
Jer, oni su naraštaj izopačen,
djeca koja nisu vjerna.
21 Činili su me ljubomornim,
štujući bogove koji to nisu,
izazivali me svojim ništavnim idolima.
Zato ću ja njih učiniti ljubomornima,
narodom koji to nije,
izazvati ih narodom nerazumnim.
22 Jer, od moje srdžbe vatra se zapalila
i gori do dubina Podzemlja[c].
Proždrijet će zemlju i njezine usjeve
i zapaliti temelje planina.
23 Nesreću za nesrećom na njih ću svaliti.
Svoje ću strijele na njih potrošiti.
24 Umirat će od gladi,
od groznice i užasnih bolesti.
Poslat ću na njih zvijeri s očnjacima,
zmije s otrovom što po prašini gmižu.
25 Vani će ih zatirati mač,
a unutra će vladati užas.
Ginut će mladići i djevojke,
dojenčad i sjedokosi starci.
26 Mislio sam ih raspršiti
i izbrisati spomen na njih među ljudima.
27 Ali nisam htio da se neprijatelji rugaju,
da njihovi protivnici ne shvate pogrešno,
pa kažu: ‘Nije ih BOG uništio,
nego smo ih mi pobijedili!’«
28 Oni su narod bez pameti,
nema u njima razboritosti.
29 Da su mudri, razumjeli bi ovo,
shvatili bi kako će završiti!
30 Kako bi jedan neprijatelj progonio tisuću Izraelaca,
ili dvojica deset tisuća u bijeg nagnala,
da ih BOG nije predao,
da ih njihova Stijena nije prodala?
31 Ali stijena neprijatelja nije kao naša Stijena;
čak i oni to priznaju.
32 Neprijateljeva loza potječe od trsa Sodomina
i iz vinograda Gomorina.
Grožđe im je puno otrova,
grozdovi puni gorčine.
33 Vino im je kao otrov zmijski,
kao gujin otrov smrtonosni.
34 Bog kaže: »Zar nisam ovo čuvao
zatvoreno u svojim spremištima?
35 Osvetit ću im se za ono što su učinili.
Jednog dana noga će im se okliznuti.
Blizu je dan njihove nesreće,
brzo im se propast primiče.«
36 BOG će opravdati svoj narod
i sažaliti se na svoje sluge
kad vidi da im je iscrpljena snaga,
da više nema ni roba ni slobodnjaka.
37 Bog će reći: »Gdje su sad njihovi bogovi,
stijena u kojoj su tražili sklonište,
38 bogovi koji su jeli loj njihovih žrtava
i pili vino njihovih prinosa?
Neka oni ustanu da vam pomognu!
Neka vas oni zaštite!«
39 »Vidite sad da sam jedino ja Bog
i da nema drugog boga uz mene.
Ja usmrćujem i ja oživljavam,
ja ranjavam i ja ozdravljam.
Iz moje ruke nema izbavljenja.
40 Dižem svoju ruku prema nebu i zaklinjem se:
Tako mi moga vječnog života,
41 naoštrit ću svoj blistavi mač
i uzeti pravdu u svoje ruke,
osvetit ću se svojim neprijateljima
i uzvratiti onima koji me mrze.
42 Strijele ću svoje napojiti krvlju,
krvlju pobijenih i zarobljenih,
i moj mač najest će se mesa,
odsjeći ću glave neprijatelju.«
43 Veselite se, narodi, s Božjim narodom,
jer on će osvetiti krv svojih slugu.
Osvetit će se svojim neprijateljima
i očistiti svoju zemlju i narod.
44 Tada je Mojsije došao s Jošuom, Nunovim sinom, i izgovorio narodu sve stihove ove pjesme. 45 Kad je završio cijeli govor, čitavome Izraelu, 46 rekao im je: »Primite k srcu sve što sam vam danas objavio kao svjedočanstvo. Prenesite to svojoj djeci, kao zapovijed, da bi pomno vršili sve zapovijedi ovoga zakona. 47 Jer, ovo nisu tek prazne riječi, nego su one vaš život. Po njima ćete dugo živjeti u zemlji koju zaposjednete kad prijeđete rijeku Jordan.«
Mojsije vidi Kanaan
48 Tog je istoga dana BOG rekao Mojsiju: 49 »Popni se na planinu Nebo[d], u gorju Abarimu, u zemlji Moabu, preko puta Jerihona. Otamo pogledaj Kanaan, zemlju koju dajem u posjed Izraelcima. 50 Umrijet ćeš na toj planini, na koju ćeš se popeti, kao što je tvoj brat Aron umro na planini Hor. 51 To je zato što ste me obojica iznevjerila pred Izraelcima kod voda Meriba Kadeša u pustinji Cin; zato što me niste pokazali svetim pred Izraelcima. 52 Možeš izdaleka vidjeti zemlju koju dajem Izraelcima, ali ti nećeš ući u nju.«
Ajin
121 Činio sam što je dobro i pravedno,
ne prepuštaj me tiranima.
122 Zauzmi se za svoga slugu,
da mi bahati ljudi ne naude.
123 Oči su mi već umorne
dok iščekujem tvoj spas,
pravednu pomoć si obećao.
124 Pokaži svom slugi svoju vjernu ljubav,
nauči me svoje odredbe.
125 Tvoj sam sluga, daj mi mudrosti,
da tvoja pravila mogu razumjeti.
126 Vrijeme je da nešto učiniš, BOŽE,
jer ljudi tvoj zakon krše.
127 Volim tvoje zapovijedi
više i od čistog zlata.
128 Zato tvoja pravila poštujem
i mrzim svaki krivi put.
Pe
129 Divna su tvoja pravila,
zato ih pažljivo slijedim.
130 Objava tvojih riječi prosvjetljuje,
svatko s njima mudar postaje.
131 Otvorenih usta hvatam dah,
žudim čuti tvoje zapovijedi.
132 Pogledaj me i budi mi sklon,
kao onima koji tvoje ime vole.
133 Usmjeravaj me, kao što si obećao,
i ne daj da zlo nada mnom vlada.
134 Oslobodi me tiranije ljudske,
da se tvojih pravila mogu držati.
135 Molim te, budi blizu svoga sluge,[a]
svojim odredbama pouči me.
136 Isplakao sam potoke suza
jer ljudi tvoj zakon ne drže.
Cade
137 Pravedan si, BOŽE,
ispravne su tvoje prosudbe.
138 Sva pravila, koja si zadao,
pravedna su i pouzdana.
139 Bijes me izjeda kad pomislim
da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju.
140 Tvoje obećanje je pouzdano,
zato ga tvoj sluga toliko voli.
141 Iako sam neznatan i prezren,
tvoje pouke ne zaboravljam.
142 Tvoja pravda vrijedi zauvijek,
učenje tvoje je potpuna istina.
143 Snašli su me nevolja i tjeskoba,
a ipak me tvoje zapovijedi raduju.
144 Tvoja su pravila uvijek ispravna,
daj da ih razumijem, da mogu živjeti.
Zli se trebaju promijeniti
59 Ne, nije BOŽJA ruka prekratka da bi spasila,
niti mu je uho zatvoreno da ne bi čuo,
2 nego su vas vaša zlodjela
odvojila od vašega Boga.
Zbog vaših grijeha sakriva lice
kada vas čuje.
3 Jer, ruke su vam uprljane krvlju,
a prsti krivnjom.
Usne vam izriču laži,
a jezik mrmlja gluposti.
4 Nitko ne iznosi pravednu tužbu,
nitko se ne sudi pošteno.
Iznose lažne argumente da dobiju parnicu.
Začinju nevolju i rađaju nepravdu.
5 Liježu zlo, poput zmijskih jaja.
Tkaju mrežu laži kao paučinu.
Tko pojede njihovo jaje, umire.
Ako se jaje razbije, otrovnica se izlegne.
6 Ne mogu se odjenuti svojim mrežama,
ne mogu se pokriti svojim tkanjem.
Djela su im zla, rukama čine nasilje.
7 Noge im se žure na grijeh,
brzi su da proliju nevinu krv.
Misli su im zle.
Na njihovim su putevima
propast i razaranje.
8 Ne poznaju put mira,
nema pravde na njihovim stazama.
Iskrivili su svoje puteve;
tko njima putuje, ne zna za mir.
Izraelov grijeh donosi nevolju
9 Zato je Božja pravda daleko od nas,
pravednost do nas ne doseže.
Svjetlost čekamo, ali sve je tama.
Nadamo se jarkom svjetlu,
ali hodamo u mraku.
10 Kao slijepi, pipamo duž zida,
tapkamo kao da nemamo oči.
U podne se spotičemo kao u sumrak,
među snažnima smo kao mrtvi.
11 Svi brundamo kao medvjedi
i žalosno gučemo kao golubovi.
Pravdu čekamo, ali je nema,
i spasenje, ali je daleko.
12 Jer, mnogo je naših prijestupa pred tobom
i naši grijesi protiv nas svjedoče.
Naši prijestupi stalno su s nama
i znamo svoja zlodjela.
13 Pobunili smo se protiv svoga BOGA,
izdali ga i okrenuli se od njega.
Htjeli smo se buniti i tlačiti druge,
vjerovali smo lažima koje smo smislili.
14 Tako je pravda potisnuta,
a pravednost stoji daleko.
Istina je posrnula na ulici,
poštenje nam ne može doći.
15 Nigdje nema istine.
Ako tko izbjegava zlo,
svejedno plijenom postaje.
BOG je to vidio,
i nije mu bilo drago
što nema pravde.
16 Vidio je da nema nikoga
tko bi govorio za ljude.
Zgranuo se što nemaju posrednika.
Tada ih je vlastitom snagom spasio,
podržan vlastitom pravednošću.
17 Pravednost je obukao kao oklop,
na glavu stavio kacigu spasenja.
Obukao je odjeću osvete
i odlučnošću se ogrnuo kao plaštem.
18 Svima će uzvratiti
prema njihovim djelima:
srdžbom svojim neprijateljima
i osvetom svojim protivnicima.
Narodima što žive uz morâ,
uzvratit će prema zasluzi.
19 Na zapadu će se bojati BOŽJEG imena,
a na istoku će poštovati njegovu slavu.
Jer, on će doći kao silna bujica
koju pokreće BOŽJI dah.
20 BOG kaže:
»Sionu će doći Otkupitelj[a],
da spasi Jakovljeve potomke
koji se okrenu od grijeha«.
21 »Ovo je moj savez s tobom«,
kaže BOG.
»Moj Duh, koji je na tebi,
i moje riječi, koje sam ti stavio u usta,
neće otići iz tvojih usta,
ni iz usta tvoje djece,
ni iz usta njihovih potomaka,
odsad pa dovijeka«.
Opasnost kritiziranja
(Lk 6,37-38.41-42)
7 »Nemojte suditi druge, da vas ne bi sudio Bog. 2 Jer, bit ćete suđeni isto kako i vi sudite druge. Mjerit će vam se onako kako vi mjerite drugima. 3 Zašto vidiš trun u oku svoga brata, a ne vidiš gredu u vlastitom oku? 4 Kako možeš reći svome bratu: ‘Daj da ti izvadim trun iz oka’, kad je u tvom oku greda? 5 Licemjeru, prvo izvadi gredu iz svoga oka pa ćeš tada jasno vidjeti kako izvaditi trun iz bratovog oka.
6 Nemojte davati psima ono što je sveto, da se ne okrenu protiv vas i da vas ne rastrgaju. Nemojte bacati bisere pred svinje, da ih ne pogaze.«
Snaga molitve
(Lk 11,9-13)
7 »Molite i dobit ćete; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se! 8 Jer, svatko tko moli—prima; tko traži—nalazi, a onomu koji kuca—otvara se.
9 Tko bi od vas svome sinu, kad bi ga zamolio kruha, dao kamen? 10 Ili, kad bi ga zamolio ribu, dao zmiju? 11 Dakle, ako vi, iako ste zli, znate svojoj djeci davati dobre darove, još će više vaš Otac nebeski dati dobra onima koji ga mole.«
Zlatno pravilo
12 »Sve što želite da drugi čine vama, činite i vi njima. To je smisao Mojsijevog zakona i učenja proroka.«
Uska vrata
(Lk 13,24)
13 »Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast. Mnogo ljudi ide tim putem. 14 No uska vrata i tijesan put vode u život, a malo ih je koji ga pronalaze!«
Budite oprezni!
(Lk 6,43-44; 13,25-27)
15 »Čuvajte se lažnih proroka! Prići će vam prerušeni u ovčice, a iznutra su grabežljivi vukovi. 16 Prepoznat ćete ih po onome što čine jer ne bere se grožđe s trnja niti smokve s bodljikavoga korova. 17 Isto tako, svako dobro stablo daje dobre plodove, a loše stablo loše. 18 Dobro stablo ne može dati loše plodove niti može loše stablo dati dobre plodove. 19 Svako stablo, koje ne daje dobre plodove, siječe se i baca u vatru. 20 Dakle, prepoznat ćete ih po njihovim djelima.
21 Neće svaki onaj tko me bude zvao ‘Gospodine, Gospodine’ ući u Kraljevstvo nebesko, nego samo oni koji budu radili ono što želi moj Otac koji je na nebu. 22 Mnogi će mi reći u posljednji dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li proricali pomoću tvog imena? Nismo li, pomoću tvog imena, izgonili zle duhove i činili brojna čuda?’ 23 Tada ću im otvoreno reći: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’«
Dvije vrste graditelja
(Lk 6,47-49)
24 »Stoga, svatko tko čuje ove moje riječi i izvršava ih, poput mudrog je čovjeka koji je sagradio svoju kuću na stijeni. 25 Pala je kiša, naišle su bujice, zapuhali vjetrovi i udarili u kuću, ali ona se nije srušila jer je bila sagrađena na stijeni. 26 No svatko tko čuje ove moje riječi, a ne izvršava ih, ponaša se poput ludog čovjeka koji je sagradio svoju kuću na pijesku. 27 Pala je kiša, naišle su bujice, zapuhali su vjetrovi i udarili u kuću, a ona se srušila uz jak tresak.«
28 Kad je Isus završio svoj govor, mnoštvo je bilo zadivljeno njegovim učenjem 29 jer ih je poučavao kao onaj tko ima vlast, a ne kao učitelji Zakona[a].
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International