M’Cheyne Bible Reading Plan

BOG daje obećanje Davidu

17 Kad se David nastanio u svojoj palači, rekao je proroku Natanu: »Ja živim u palači od cedrovine, a Kovčeg je BOŽJEG saveza još uvijek u šatoru.«

² Natan mu je odgovorio: »Učini što si naumio. Bog je uz tebe.«

³ No već iste noći Natan je čuo Božju riječ:

⁴ Idi k mojem slugi Davidu i reci mu da BOG kaže: »Ti mi nećeš sagraditi kuću u kojoj ću stanovati. ⁵ Nisam boravio u kući otkad sam Izraelce izveo iz Egipta pa sve do danas. Selio sam od jednog mjesta do drugoga i boravio u šatoru. ⁶ Svuda sam išao s Izraelcima. Zapovjedio sam sucima da se brinu za moj narod. No nikada ih nisam tražio da mi sagrade kuću od cedrovine.

⁷ Stoga, reci mojem slugi Davidu da mu BOG Svevladar poručuje: ‘Ja sam te doveo s pašnjaka gdje si pazio na stada, da vladaš mojim narodom Izraelom. ⁸ Bio sam s tobom kamo god si išao. Porazio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. A sad ću te učiniti slavnim poput najvećih velikana na zemlji. ⁹ Odredio sam mjesto za svoj narod Izrael i utemeljio ga pa imaju svoj dom gdje ih nitko neće uznemiravati. Zlikovci ih više neće ugnjetavati kao prije, ¹⁰ u vrijeme kad sam postavio suce svome narodu Izraelu. Pokorit ću sve tvoje neprijatelje.

Ja, BOG, obećavam ti da ću učvrstiti tvoj dom. ¹¹ Doći će vrijeme da umreš i pridružiš se svojim precima. Tada ću ti podići nasljednika, jednog od tvojih potomaka, i učvrstit ću njegovo kraljevstvo. ¹² On će mi sagraditi kuću, a ja ću zauvijek utvrditi njegovo prijestolje. ¹³ Bit ću mu otac, a on će mi biti sin. Nikad mu neću uskratiti svoju ljubav i vjernost, kao što sam je uskratio tvom prethodniku. ¹⁴ Postavit ću ga da zauvijek vlada mojom kućom i kraljevstvom, a njegovo će prijestolje stajati čvrsto za sva vremena.’«

¹⁵ Natan je prenio Davidu sve te riječi i cijelo svoje viđenje.

Davidova molitva

(2 Sam 7,18-29)

¹⁶ Tada je kralj David ušao u Sveti šator, sjeo pred BOGA i rekao:

»BOŽE, tko smo ja i moja obitelj da si toliko učinio za nas? ¹⁷ I kao da to nije dovoljno, Bože, nego još govoriš o budućnosti vladarske obitelji svoga sluge. Ophodiš se prema meni kao da sam najvažniji među ljudima, BOŽE. ¹⁸ Što bih ti još mogao reći kad si mi iskazao takvu čast? Ti poznaješ svog slugu. ¹⁹ BOŽE, radi mene si odlučio učiniti sva ta veličanstvena djela i pokazati ih meni. ²⁰ Nema nikog kao što si ti, BOŽE. Nema drugog boga osim tebe. Sve smo to čuli vlastitim ušima. ²¹ I nema naroda na zemlji kao što je tvoj narod Izrael. Oslobodio si ih ropstva i izveo iz Egipta. Učinio si ih svojim narodom. Pokazao si se velikim i učinio čudesna djela. Pred svojim si narodom istjerao druge narode. ²² Učinio si Izrael zauvijek svojim narodom. Ti si, BOŽE, postao njihov Bog.

²³ BOŽE, potvrdi zauvijek obećanje koje si dao meni i mojoj obitelji. Učini kao što si obećao, ²⁴ da se tvoje ime učvrsti i veliča zauvijek. Govorit će se: ‘BOG Svevladar zaista je Izraelov Bog!’ A vladarska obitelj tvoga sluge Davida učvrstit će se pred tobom.

²⁵ Ti si, Bože moj, otkrio meni, svome slugi, da ćeš mi podići vladarsku obitelj. Zato se i usuđujem ovako tebi moliti. ²⁶ BOŽE, ti si pravi Bog! Ti si sva ta dobra obećao meni. ²⁷ Svidjelo ti se blagosloviti moju obitelj, da zauvijek ostane pred tobom. Ti si je, BOŽE, blagoslovio, i bit će blagoslovljena zauvijek.«

Predajte se Bogu!

4 Odakle sukobi i svađe među vama? Oni dolaze iznutra, iz vaših sebičnih želja koje ratuju u vašim tijelima. ² Vi želite, ali ne dobivate, pa zato ubijate i zavidite. Ne dobivate ono što želite pa se svađate i ratujete. Ne dobivate jer ne molite. ³ A kad molite, ne dobivate jer molite iz krivih razloga: da to potrošite na svoje užitke.

⁴ Vi nevjerni ljudi^[a]! Znajte da je ljubav prema svijetu isto što i neprijateljstvo prema Bogu. Tko želi biti prijatelj svijetu, postat će neprijatelj Bogu. ⁵ Zar mislite da Sveto pismo uzalud kaže kako Bog »ljubomorno čezne za duhom što ga je nastanio u nama«^[b]? ⁶ A Bog nam daje i veću milost. Stoga, Sveto pismo kaže: »Bog se protivi oholima, a poniznima iskazuje naklonost.«^[c]

⁷ Podložite se, dakle, Bogu! Suprotstavite se đavlu i on će pobjeći od vas. ⁸ Približite se Bogu i Bog će se približiti vama. Vi grešnici, očistite svoj život od grijeha^[d]! Vi podvojenog uma^[e], očistite svoja srca! ⁹ Tugujte, žalite i plačite! Pretvorite svoj smijeh u plač, a veselje u žalost. ¹⁰ Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti!

Ne sudite!

¹¹ Braćo i sestre, nemojte govoriti jedni protiv drugih! Tko govori protiv svoga brata ili sestre, ili sudi svojemu bratu ili sestri, govori protiv Zakona. A ako osuđuješ Zakon, ne pokoravaš mu se, nego si postao sudac. ¹² Samo je Bog zakonodavac i samo je Bog sudac. Samo Bog može spasiti i uništiti. Dakle, što misliš, tko si ti da možeš suditi drugom čovjeku?

Prepusti Bogu svoj život

¹³ Neki od vas govore: »Danas ili sutra otići ćemo u neki grad. Ondje ćemo biti godinu dana. Poslovat ćemo i dobro zaraditi.« A sad poslušajte i razmislite: ¹⁴ ne znate ni što će sutra biti s vašim životom! Vi ste tek sumaglica koja se na tren pojavi i potom nestane. ¹⁵ Ovako biste trebali govoriti: »Ako bude Gospodinova volja, živjet ćemo i raditi ovo ili ono.« ¹⁶ Ali vi se sada uznosite i hvalite. Svako je takvo hvalisanje zlo. ¹⁷ Tko ne čini ono što zna da je dobro, čini grijeh.

Božji poziv i Jonin bijeg

1 BOG je rekao Joni, Amitajevom sinu: ² »Kreni odmah u veliki grad Ninivu. Upozori ih da znam sve o njihovim zlim djelima.«

³ No Jona je htio pobjeći od BOGA pa se uputio u Taršiš. Prvo je otišao do Jope i u luci našao lađu koja će onamo otploviti. Platio je put, ukrcao se i isplovio prema Taršišu. Želio je pobjeći od BOGA.

Velika oluja na moru

⁴ Tada je BOG poslao olujni vjetar na more. Podigao se takav silan vihor da se brod našao u opasnosti da potone. ⁵ Svi su se mornari uplašili i zavapili svojim bogovima, a teret bacili u more kako bi olakšali lađu. Jona je, međutim, sišao u potpalublje i čvrsto zaspao.

⁶ Kapetan mu tada pristupi i reče: »Kako možeš spavati? Ustani i pomoli se svom bogu! Možda će nas bogovi čuti pa nećemo nastradati.«

⁷ Tada su mornari predložili: »Bacimo ždrijeb i otkrijmo zbog koga nas je snašla ova nevolja.«

Uzrok oluje

Bacili su ždrijeb koji je ukazao na Jonu.

⁸ Pitali su ga: »Reci nam zbog koga nas je snašla ova nevolja? Čime se baviš? Odakle si? Iz koje si zemlje i naroda?«

⁹ On im odgovori: »Hebrej sam i štujem BOGA. On je Bog neba i stvoritelj mora i kopna.«

¹⁰ Kad su doznali da bježi od BOGA, jako su se uplašili i upitali ga: »Zašto si to učinio?«

¹¹ Kako je more bilo sve nemirnije, upitali su ga: »Što ćemo s tobom da se more smiri?«

¹² »Bacite me u more«, odgovori, »i ono će se smiriti jer vas je zbog mene snašla ova oluja.«

¹³ Pokušali su odveslati do kopna, ali nisu uspjeli jer je oluja postajala sve jača.

Jonina kazna

¹⁴ Tada su zavapili: »O, BOŽE, molimo te, ne daj da stradamo zbog ovog čovjeka! Ne krivi nas za njegovu smrt! Jer, ti si BOG i činiš što želiš.«

¹⁵ Podigli su Jonu, bacili ga u more i ono se umirilo. ¹⁶ Zbog toga su se jako uplašili BOGA. Prinijeli su mu žrtvu i zavjetovali mu se.

¹⁷ Tada BOG zapovjedi ogromnoj ribi da proguta Jonu. Tako je on tri dana i tri noći proveo u njenoj utrobi.

Sin Čovječji je gospodar šabata

(Mt 12,1-8; Mk 2,23-28)

6 Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici trgali klasje, trljali ga rukama i jeli. ² A neki su farizeji rekli: »Zašto radite ono što Zakon ne dopušta na šabat?«

³ Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David napravio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli? ⁴ Niste li čitali da je ušao u Božji dom, uzeo prinesene kruhove—koje po Zakonu ne smije jesti nitko osim svećenika—i jeo ih, a dao ih je i svojim pratiocima?« ⁵ Rekao im je i ovo: »Sin je Čovječji gospodar i šabata.«

Ozdravljenje na šabat

(Mt 12,9-14; Mk 3,1-6)

⁶ Drugog je šabata Isus otišao u sinagogu i poučavao ljude. Ondje je bio čovjek s usahlom desnom rukom. ⁷ Učitelji Zakona i farizeji držali su Isusa na oku da vide hoće li na šabat koga izliječiti. Tražili su povoda da ga optuže. ⁸ On je znao kako razmišljaju i rekao je čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani pred ljude!« Čovjek je ustao i stao pred njih. ⁹ Isus im je rekao: »Pitam vas, što Zakon dopušta da se čini na šabat: dobro ili zlo? Da se život spasi ili uništi?« ¹⁰ Pogledao je sve oko sebe i zatim rekao čovjeku: »Ispruži ruku!« On je tako i učinio, a ruka mu je ozdravila. ¹¹ Oni su se razbjesnjeli i počeli smišljati među sobom što da učine Isusu.

Isus izabire apostole

(Mt 10,1-4; Mk 3,13-19)

¹² Tih je dana Isus otišao u planinu da se moli te je proveo čitavu noć moleći se Bogu. ¹³ Kad je svanulo, pozvao je k sebi svoje učenike i od njih izabrao dvanaestoricu koje je prozvao apostolima: ¹⁴ Šimuna—kojeg je nazvao Petar, Andriju—njegovog brata, Jakova i Ivana, Filipa, Bartolomeja, ¹⁵ Mateja, Tomu, Jakova—Alfejevog sina, Šimuna—zvanog Zelot, ¹⁶ Judu—Jakovljevog sina—i Judu Iskariotskog, koji je postao izdajnik.

Isus poučava i iscjeljuje

(Mt 4,23-25; 5,1-12)

¹⁷ Isus je zajedno s njima sišao s planine i zaustavio se na visoravni gdje se nalazilo veliko mnoštvo njegovih učenika. Bilo je tu i mnogo naroda iz cijele Judeje, Jeruzalema, tirskog i sidonskog primorja. ¹⁸ Došli su da ga čuju i da ih ozdravi od bolesti, a iscijelio je i one koje su mučili zli duhovi. ¹⁹ Svatko iz mnoštva pokušavao ga je dotaknuti jer je iz njega izlazila sila koja je ozdravljala sve.

²⁰ Gledajući u svoje učenike, Isus je progovorio:

²² Blago vama kad vas ljudi mrze, izopćuju i vrijeđaju, kad vas smatraju zlima i odbacuju zbog Sina Čovječjega. ²³ Veselite se tada i skačite od radosti, jer je velika vaša nagrada na Nebu. Pa i njihovi su preci to isto činili prorocima.

²⁶ Teško vama kad svi o vama budu lijepo govorili jer tako su se i njihovi preci ponašali prema lažnim prorocima.«

Voljeti neprijatelje

(Mt 5,38-48; 7,12a)

²⁷ »A ja kažem vama koji slušate: volite svoje neprijatelje! Činite dobro onima koji vas mrze! ²⁸ Blagoslivljajte one koji vas proklinju! Molite za one koji se prema vama loše odnose! ²⁹ Ako te tko udari po jednom obrazu, ti mu okreni i drugi. Ako ti tko uzme ogrtač, dopusti mu da ti uzme i košulju. ³⁰ Daj svakomu što te traži, a ako ti tko nešto uzme, ne zahtijevaj da ti vrati! ³¹ Ono što želite da ljudi čine vama, i vi činite njima. ³² Ako volite samo one koji vas vole, kakvu zahvalnost zaslužujete? Pa i grešnici vole one koji njih vole. ³³ Ako činite dobro onima koji čine dobro vama, kakvu zahvalnost zaslužujete? Tako rade i grešnici. ³⁴ Ako, pak, posuđujete onima za koje vjerujete da će vam vratiti, kakvu zahvalnost zaslužujete? Čak i grešnici posuđuju grešnicima da bi isto toliko dobili natrag. ³⁵ A vi volite svoje neprijatelje! Činite im dobro i posuđujte, ne očekujući ništa zauzvrat. Tada će vaša nagrada biti velika i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima. ³⁶ Budite milosrdni, kao što je i vaš Otac milosrdan!«

Opasnost kritiziranja

(Mt 7,1-5)

³⁷ »Ne sudite drugima i neće vam biti suđeno! Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Opraštajte i bit će vam oprošteno! ³⁸ Dajte i dobit ćete! Nasut će vam se dobra, nabijena i protresena mjera te će vam se još prosipati u naručje. Kako mjerite drugima, tako će se mjeriti i vama.«

³⁹ Ispričao im je i usporedbu: »Može li slijepac voditi slijepca? Neće li obojica upasti u jamu? ⁴⁰ Ni jedan učenik nije veći od svoga učitelja, nego je, kad je potpuno poučen, jednak svom učitelju.

⁴¹ Zašto primjećuješ trun u oku svoga brata, a ne vidiš gredu u vlastitom oku? ⁴² Kako možeš reći svojem bratu: ‘Brate, daj da ti izvadim taj trun iz oka’, kad ne vidiš gredu u vlastitom oku? Licemjeru! Prvo izvadi gredu iz svoga oka, a tek ćeš tada jasno vidjeti kako izvaditi trun iz oka svoga brata.«

Dobar i loš plod

(Mt 7,17-20; 12,34b-35)

⁴³ »Nema dobrog stabla koje rodi lošim plodovima niti lošeg stabla koje rađa dobrim plodovima; ⁴⁴ svako se stablo prepoznaje po plodovima. S trnovitog grma ne beru se smokve, niti se s kupinovoga grma bere grožđe. ⁴⁵ Dobar čovjek čuva u svom srcu dobro pa tako iz njega i iznosi dobro. A zao čovjek iz svoga zlog srca iznosi zlo. Jer, čovjekova usta izgovaraju ono čime je ispunjeno njegovo srce.«

Dvije vrste graditelja

(Mt 7,24-27)

⁴⁶ »Zašto me zovete: ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite ono što kažem? ⁴⁷ Svatko tko dolazi k meni, čuje moje riječi i izvršava ih, sličan je ⁴⁸ čovjeku koji je ovako sagradio kuću: kopao je duboko i postavio temelje na stijeni. Kad je rijeka nadošla, bujica je navalila na kuću, ali je nije mogla srušiti jer je bila dobro sagrađena. ⁴⁹ Ali onaj tko sluša moje riječi i ne izvršava ih, sličan je čovjeku koji je sagradio kuću na zemlji bez temelja; bujica je navalila i kuća se odmah srušila, a od nje je ostala velika ruševina.«