M’Cheyne Bible Reading Plan
Jošija, kralj Jude
(2 Ljet 34,1–35,27)
22 Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset i jednu godinu. Majka mu se zvala Jedida i bila je Adajina kćer iz Boskata. 2 Jošija je postupao ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikad nije zastranio.
Obnova zgrade Hrama
(2 Ljet 34,8-28)
3 U osamnaestoj godini svoje vladavine, kralj Jošija je poslao tajnika Šafana, koji je bio Asalijin sin i Mešulamov unuk, u BOŽJI Hram. Rekao mu je: 4 »Idi k vrhovnom svećeniku Hilkiji. Neka uzme sav novac, koji je donesen u BOŽJI Hram, a koji su vratari Hrama sakupili od naroda. 5 Neka se novac dâ nadglednicima radova u Hramu da bi plaćali radnike koji ga popravljaju. 6 Neka plaćaju tesare, graditelje i zidare. I neka kupuju drvo i klesani kamen potreban za obnovu Hrama. 7 Pošteni su ljudi pa ne trebaju polagati račun za novac koji im je povjeren.«
Knjiga Zakona ponovo pronađena
8 Vrhovni je svećenik Hilkija rekao tajniku Šafanu: »Pronašao sam knjigu Zakona[a] u BOŽJEM Hramu.«
Predao mu je knjigu i on ju je pročitao.
9 Tajnik Šafan došao je kralju i izvijestio: »Tvoji su službenici uzeli sav novac iz Hrama i predali ga nadglednicima radova.«
10 Zatim mu je rekao za knjigu koju mu je bio predao svećenik Hilkija. Iz nje je Šafan čitao kralju.
11 Kad je kralj čuo riječi iz knjige Zakona, razderao je na sebi odjeću. 12 Zatim je izdao zapovijed svećeniku Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevom slugi Asaji. 13 Rekao im je: »Idite i pitajte BOGA u moje ime, u ime naroda i u ime cijele Jude. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali riječi ove knjige. Nisu činili sve ono što je zapisano za nas.«
Jošija i proročica Hulda
14 Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otišli su kod proročice Hulde. Ona je bila žena Šaluma, Tikvinog sina i Harhasovog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u drugoj četvrti Jeruzalema. Razgovarali su s njom.
15 Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao 16 da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike—sve što je zapisano u knjizi koju je pročitao judejski kralj. 17 Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato će moj bijes buknuti kao vatra na ovo mjesto i neće se ugasiti.’ 18 A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovako poručuje Izraelov BOG: 19 ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika, da će ih snaći prokletstvo i pustošenje. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred BOGOM. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. 20 Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto.’«
Poslanici su prenijeli poruku kralju.
4 Budući da obećanje o našem ulasku u njegov počinak još vrijedi, budimo oprezni da ga nitko od vas ne propusti. 2 Jer, i nama se propovijedala Radosna vijest, baš kao i njima. No njima poruka koju su čuli nije bila ni od kakve koristi jer je nisu prihvatili s vjerom. 3 Mi, koji vjerujemo, ući ćemo u taj počinak, kao što je Bog rekao:
»Zato sam u svojoj srdžbi obećao:
‘Nikada neće ući u moj počinak.’«[a]
On je to rekao iako su njegova djela završena od postanka svijeta. 4 Negdje je ovako rekao za sedmi dan: »Sedmoga je dana Bog odmorio od svih svojih djela.«[b] 5 A opet na tome mjestu kaže: »Nikada neće ući u moj počinak.«
6 Dakle, još uvijek postoji prilika da neki uđu i uživaju njegov odmor. Ali oni koji su prvi čuli Radosnu vijest nisu ušli u njega zbog svog neposluha. 7 Stoga, Bog ponovo određuje jedan dan koji naziva »danas«. On govori o tom danu mnogo godina kasnije preko Davida, kao što je već rečeno:
»Danas kada čujete Božji glas,
neka vam ne otvrdnu srca.«[c]
8 Jer, da ih je Jošua uveo u počinak, Bog kasnije ne bi govorio o drugom danu. 9 Dakle, ipak ostaje sedmi dan počinka za Božje ljude. 10 Tko god dođe k Bogu da se odmori, odmara se od svojih djela, baš kao što se Bog odmara od svojih. 11 Zato, trudimo se da uđemo u taj počinak i da nitko od nas ne propadne slijedeći primjer onih koji su bili neposlušni Bogu.
12 Jer, Božja je riječ živa i djelotvorna. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do mjesta gdje se spajaju duša i duh, i do središta naših zglobova i kostiju. Ona prosuđuje misli i namjere srca 13 i nema stvorenja sakrivenog pred Bogom. Pred njegovim je očima sve razotkriveno i jasno se vidi. Njemu svi moramo položiti račun.
Isus je naš vrhovni svećenik
14 Isus, Božji Sin, naš je uzvišeni vrhovni svećenik koji je prošao kroz Nebo. Stoga, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo. 15 Mi nemamo vrhovnog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima. Naprotiv, on je bio iskušan u svemu, kao i mi, ali nikada nije sagriješio. 16 Zato odvažno pristupimo prijestolju milosti da bismo primili milost i milosrđe baš kada nam je potrebno.
1 Joel, Petuelov sin, primio je poruku od BOGA.
Propast usjeva
2 Čujte ovo, starješine!
Slušajte, svi stanovnici zemlje!
Je li se ikada nešto ovakvo
dogodilo u vaše vrijeme
ili u vrijeme vaših predaka?
3 Pričajte to svojoj djeci,
a vaša djeca njihovoj djeci,
a njihova sljedećem naraštaju.
4 Rojevi skakavaca uništili su usjeve.
Što je ostavio jedan roj,
pojeo je drugi.
Što je ostavio drugi,
pojeo je treći.
Što je ostavio treći,
pojeo je četvrti.[a]
5 Pijanci, probudite se i zaplačite!
Svi vi, koji vino pijete,
plačite za mladim vinom
što vam je iz usta oteto.
6 Vojska skakavaca našu je zemlju napala;
strašna i bezbrojna vojska.
Zubi su im oštri kao lavlji,
kao lavičini očnjaci.
7 Uništili su nam vinovu lozu,
grane su joj opustošene.
Uništili su nam smokvino drveće,
kora mu je oguljena i odbačena.
8 Naričite poput zaručnice u crnini,
što plače zbog smrti svog zaručnika.
9 Iz BOŽJEGA Hrama nestale su
sve žrtve od žita i pića.
U žalosti su svećenici,
BOŽJI službenici.
10 Polja su opustošena,
zemlja je ožalošćena.
Žito je propalo,
vino presušilo,
maslinovo ulje podbacilo.
11 Očajavajte, zemljoradnici,
naričite, vinogradari,
za pšenicom i ječmom,
jer usjevi su uništeni.
12 Loza se osušila,
a smokva uvenula.
Osušila se svaka poljska voćka:
šipak, palma i jabuka.
Nestalo je radosti među ljudima.
Poziv na obraćenje
13 Svećenici, obucite tkanine za žalovanje,
vi, što služite oko žrtvenika, jadikujte.
Svi vi Božji službenici,
provedite noć u Hramu,
u tkaninama za žalovanje.
Jer, nema žrtava od žita i pića
u Hramu vašeg Boga.
14 Proglasite sveti post,
objavite neradni dan.
Pozovite starješine
i sve stanovnike svoje zemlje.
U Hramu svoga BOGA se okupite,
pa zajedno BOGU zavapite.
15 Teško nama zbog dana koji dolazi!
Jer, blizu je dan BOŽJEG suda.
Propast će doći od Svemoćnoga.
16 Gledali smo kako nestaje hrana
pa tako i slavlja iz Božjega Hrama.
17 Smežuralo se sjeme
pod grudama zemlje.
Spremišta su pusta,
a žitnice ruševne
jer nema usjeva.
18 Goveda muču od gladi.
Lutaju krda stoke
i uzalud traže pašnjake.
Čak i stada ovaca pate.
19 Tebi, BOŽE, vapim!
Pašnjaci izgledaju kao vatrom spaljeni,
a poljsko drveće kao izgoreno.
20 I divlje životinje tebi vape.
Jer, potoci su presušili,
a pašnjaci su spaljeni.
Molitva za zaštitu
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Spasi me, BOŽE, od zlih ljudi,
od nasilnika me zaštiti
2 koji u srcu zlo smišljaju
i stalno svađe zameću.
3 Jezik im je oštar kao zmijski,
na usnama im otrov smrtonosni. Selah
4 Čuvaj me, BOŽE, od pokvarenih,
štiti od okrutnih koji mi žele nauditi.
5 Bahati su mi smjestili zamku,
raširili mrežu od užadi,
klopke duž puta postavili. Selah
6 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Bog.«
BOŽE, slušaj moj poziv upomoć!
7 Gospodaru BOŽE, moj silni spasitelju,
glavu mi štitiš usred bitke.
8 BOŽE, ne daj da se ispune želje zlikovaca,
nemoj da uspiju njihovi planovi. Selah
9 Neprijatelji su me opkolili,
snaći će ih zlo koje su meni namijenili.
10 Saspi na njih žeravicu, baci ih u vatru,
neka upadnu u jamu iz koje ne mogu izaći.
11 Ne daj klevetniku da ovdje mirno živi,
neka se na nasilnika nesreća obruši.
12 Znam da će BOG braniti potlačene
i pravdu izboriti za bespomoćne.
13 Pravedni će tvoje ime slaviti,
vjerni će s tobom živjeti.
Večernja molitva
Davidova pjesma.
1 Zovem te, BOŽE, brzo dođi k meni!
Čuj mi glas kad zovem upomoć.
2 Prihvati moju molbu kao miris tamjana,
dizanje mojih ruku kao večernju žrtvu.
3 Postavi mi stražu na usta, BOŽE,
ne daj da govorim uludo.
4 Ukloni u meni svaku želju za zlom,
za lošim djelima i krivim društvom.
Udalji me s njihovih gozbi.
5 Ako me pravednici kore u ljubavi,
njihove riječi rado ću prihvatiti[a].
Ali ne želim čast od loših ljudi,
moja je molitva uvijek protiv njih.
6 Kad njihove suce okrutno pobiju,[b]
svi će znati da sam bio u pravu.
7 Kao što orač zemlju ore i rasipa,
i naše će kosti biti rasute u grob[c].
8 Ali ja u tebe gledam, Gospodaru BOŽE,
k tebi se sklanjam, ne ostavljaj me.
9 Čuvaj me od zamki koje su mi postavili,
ne daj da upadnem u klopku zlih ljudi.
10 Neka zli upadnu u svoje mreže,
a ja ću neozlijeđen pobjeći.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International