M’Cheyne Bible Reading Plan

David ponovo štedi Šaulov život

26 Neki stanovnici Zifa došli su k Šaulu u Gibeu i rekli: »David se skriva na brdu Hakila nasuprot Ješimonu.«^[a]

² Šaul je tada krenuo dolje u pustinju Zif s tri tisuće najboljih izraelskih vojnika. Tražili su Davida. ³ Utaborio se pored puta koji vodi na brdo Hakila, nasuprot Ješimona.

David je bio u pustinji i shvatio da Šaul dolazi za njim. ⁴ Poslao je izvidnicu koja mu je to i potvrdila. ⁵ Potom je otišao do mjesta gdje je bio Šaulov tabor. Vidio je gdje se nalaze šatori Šaula i Abnera, Nerovog sina, glavnog zapovjednika njegove vojske. Šaul je spavao usred tabora, okružen vojskom.

⁶ David je pitao Hetita Ahimeleka i Abišaja, Serujinog^[b] sina i Joabovog brata: »Tko će ići sa mnom dolje u Šaulov tabor?«

»Ja ću ići s tobom«, odgovorio je Abišaj.

⁷ Tako su David i Abišaj noću otišli u vojni tabor. Šaul je spavao usred tabora. Koplje mu je bilo zabodeno u zemlju, njemu do uzglavlja. Abner i vojnici ležali su oko njega.

⁸ Abišaj je rekao Davidu: »Danas ti je Bog predao tvog neprijatelja. Zato, molim te, pusti me sad da ga pribijem za zemlju jednim udarcem njegovog koplja. Drugi udarac neće ni trebati.«

⁹ No David je rekao Abišaju: »Nemoj ga ubiti! Tko može nekažnjeno dići ruku na BOŽJEG pomazanika? ¹⁰ Zaklinjem se BOGOM, sâm će BOG dokrajčiti Šaula—bilo prirodnom smrću ili pogibijom u borbi. ¹¹ BOŽE sačuvaj da dignem ruku na BOŽJEG pomazanika. Nego, uzmi sad koplje i vrč s vodom pored njegovog uzglavlja pa idemo.«

¹² Tako je David uzeo koplje i vrč s vodom pokraj Šaulovog uzglavlja pa su on i Abišaj napustili tabor. Nitko ih nije vidio. Nitko nije o tome ništa znao, niti se itko probudio. Svi su utonuli u dubok san koji je BOG pustio na njih.

¹³ Tada je David prešao na drugu stranu i popeo se na vrh brda, koje je bilo na sigurnoj udaljenosti od Šaulovog tabora.

¹⁴ Viknuo je vojsci i Abneru, Nerovom sinu: »Abnere, odazovi se!«

Abner je odgovorio: »Tko si ti i zašto uznemiruješ kralja?«

¹⁵ A David je rekao: »Zar nisi muško? Tko ti je ravan u Izraelu? Zašto nisi čuvao svoga gospodara kralja? Jer, netko je došao u tabor ubiti kralja, tvoga gospodara. ¹⁶ Ne valja ti to što radiš. Zaklinjem se BOGOM, ti i tvoji ljudi zaslužili ste smrt jer niste čuvali svoga gospodara, BOŽJEG pomazanika. Pogledaj gdje je kraljevo koplje i vrč s vodom koji mu je bio do uzglavlja?«

¹⁷ Šaul je prepoznao Davidov glas. Rekao je: »Je li to tvoj glas Davide, sine moj?«

A David je odgovorio: »To je moj glas, moj gospodaru kralju.«

¹⁸ Dodao je: »Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam učinio? Što sam skrivio? ¹⁹ Neka sad moj gospodar kralj posluša svog slugu. Ako te BOG potaknuo protiv mene, neka ga umilostivi miris žrtve. Ali, ako su to učinili ljudi, neka su prokleti pred BOGOM! Jer, protjerali su me iz zemlje koju mi je BOG dao i rekli mi da idem služiti drugim bogovima. ²⁰ Ne daj da moja krv padne na zemlju daleko od BOŽJE prisutnosti. Kralj Izraela kao da je došao tražiti jednu običnu buhu ili loviti jarebicu^[c] u planinama.«

²¹ Nato je Šaul rekao: »Pogriješio sam! Vrati se Davide, sine moj. Neću ti više nauditi jer ti je danas moj život bio dragocjen. Zaista sam se ponio kao bezumnik. Jako sam pogriješio.«

²² »Evo kraljevog koplja«, odgovorio je David. »Neka jedan od tvojih ljudi dođe ovamo i uzme ga. ²³ BOG nagrađuje svakog za njegovu pravednost i vjernost. Iako te BOG danas predao meni, nisam htio dići ruku na BOŽJEG pomazanika. ²⁴ Kao što je tvoj život danas bio dragocjen meni, neka tako moj život bude dragocjen BOGU i neka me izbavi iz svih nevolja.«

²⁵ Tada je Šaul rekao Davidu: »Blagoslovljen si Davide, sine moj! Siguran sam da ćeš biti uspješan i činiti velika djela.«

David je potom otišao svojim putem, a Šaul se vratio kući.

O braku

7 Sada o onome o čemu ste mi pisali: za muškarca je dobro da se ne ženi, ² ali zbog opasnosti od seksualnog nemorala, neka svaki muškarac ima svoju ženu i svaka žena svoga muža. ³ Muž treba ispunjavati svoju dužnost prema svojoj ženi, kao što i žena treba ispunjavati svoju dužnost prema mužu. ⁴ Žena nije gospodar svojeg tijela, nego njezin muž. Isto tako, muž nije gospodar svojeg tijela, nego njegova žena. ⁵ Ne prikraćujte u tome jedno drugo, osim po dogovoru i na određeno vrijeme, kad se želite posvetiti molitvi. Onda ponovo budite zajedno, da vas Sotona ne bi zaveo zbog vaše slabosti. ⁶ To govorim kao dopuštenje, a ne kao zapovijed. ⁷ Volio bih kad bi svi ljudi mogli biti kao ja, ali svaki čovjek ima svoj dar od Boga—jedan ima ovakav dar, a drugi onakav.

⁸ Što se tiče neoženjenih i udovica, reći ću vam ovo: za njih je bolje da ostanu sami kao što sam ja. ⁹ No ako se ne mogu obuzdati, neka se ožene. Bolje se oženiti nego izgarati od strasti.

¹⁰ Oženjenima dajem ovu zapovijed—odnosno ne dajem ja, nego Gospodin: žena se ne smije rastaviti od svoga muža! ¹¹ Ali ako se ipak rastavi, neka se više ne udaje ili neka se pomiri sa svojim mužem. Ni muž se ne smije rastati od svoje žene.

¹² A za ostale kažem—a to vam govorim ja, a ne Gospodin:^[a] ako netko od braće ima ženu nevjernicu i ona želi ostati živjeti s njim, neka se ne rastaje od nje. ¹³ Ako pak žena ima muža nevjernika i on želi ostati živjeti s njom, neka se ne rastaje od njega. ¹⁴ Jer, muž nevjernik posvećen je po svojoj ženi, a žena nevjernica posvećena je po svome mužu. Inače, vaša bi djeca bila nečista, a ovako su sveta.

¹⁵ No ako se supružnik, koji nije vjernik, želi razdvojiti, neka se rastanu. Brat ili sestra, koji su vjernici, u tom su slučaju slobodni. Bog nas je pozvao da živimo u miru. ¹⁶ Tko zna, možda ćeš ti, ženo, spasiti svoga muža, a možda ćeš ti, mužu, spasiti svoju ženu.

Živite kako vas je pozvao Bog

¹⁷ Svatko treba živjeti onako kako mu je Gospodin namijenio i kako ga je pozvao Bog. I to zapovijedam u svim crkvama. ¹⁸ Ako je tko već bio obrezan kad ga je Bog pozvao, neka to ne pokušava promijeniti. Ako je koga Bog pozvao dok je bio neobrezan, neka se ne obrezuje. ¹⁹ Nije važno je li tko obrezan ili neobrezan. Važno je vršiti Božje zapovijedi. ²⁰ Svatko neka ostane u stanju u kojem je bio kad je pozvan. ²¹ Jesi li bio pozvan kao rob? Neka te to ne uznemiruje. No ako možeš postati slobodan, iskoristi tu priliku. ²² Jer, onaj koga je Gospodin pozvao dok je bio rob—slobodan je čovjek u Gospodinu. Isto tako, onaj koji je bio pozvan kao slobodan čovjek, sad je Kristov rob. ²³ Za vas je plaćena cijena. Nemojte robovati ljudima! ²⁴ Braćo i sestre, svatko od vas neka ostane pred Bogom u stanju u kojem je bio kad je pozvan.

Vjenčati se ili ne

²⁵ A sad, što se tiče neoženjenih, nemam nikakvu zapovijed od Gospodina. Ali, dat ću vam savjet, kao netko tko je vrijedan povjerenja, jer mi je Bog iskazao milost. ²⁶ Mislim da je, zbog sadašnjih teških vremena, bolje za čovjeka da ostane u onom stanju u kojemu jest. ²⁷ Ako si oženjen, ne traži rastavu. Ako si slobodan, ne traži ženu. ²⁸ Ali ako se oženiš, ne činiš grijeh. I ako se djevojka uda, ne čini grijeh. Ali imat ćete teškoće koje dolaze s brakom^[b] u ovome životu, a ja vas pokušavam poštedjeti.

²⁹ Ovo vam želim reći, braćo i sestre: nema još mnogo vremena. Od sada oni koji imaju žene neka budu kao oni koji ih nemaju. ³⁰ Oni koji tuguju neka se ponašaju kao da ne tuguju. Oni koji su sretni—kao da nisu. Oni koji kupuju—kao da nemaju ništa. ³¹ Oni koji koriste svjetovna dobra neka ne mare za njih. Jer, svijet u svome sadašnjem obliku prolazi.

³² Htio bih da budete bezbrižni. Neoženjen je čovjek zauzet Božjim poslom i time kako ugoditi Gospodinu. ³³ A oženjen je čovjek zauzet svjetovnim stvarima i time kako ugoditi svojoj ženi. ³⁴ Tako je u sebi podijeljen. Neudana žena ili djevojka zauzeta je Božjim poslom, kojemu se predaje dušom i tijelom. A udana se žena brine o svjetovnim stvarima i o tome kako ugoditi mužu. ³⁵ Govorim vam to za vaše dobro, ne da bih vam nešto zabranio, nego da bih vas usmjerio na ono što je čestito, kako biste mogli potpuno predano služiti Gospodinu.

³⁶ Ako tko smatra da je nepravedan prema svojoj zaručnici i da joj već prolazi vrijeme za udaju^[c], neka je oženi ako želi. Neće pogriješiti ako tako učini. ³⁷ Ali onaj tko je čvrst u svom srcu, tko nije pod pritiskom i može se obuzdati, pa je odlučio ne oženiti svoju zaručnicu—također ispravno postupa. ³⁸ Tako onaj koji oženi svoju zaručnicu dobro postupa, a onaj koji je ne oženi—još bolje.

³⁹ Žena je vezana u braku sve dok živi njezin muž, ali ako on umre, slobodna je da se uda za koga god želi, ali samo ako on pripada Gospodinu. ⁴⁰ No bit će sretnija ako ostane neudana. To je moje mišljenje, a ja mislim da je i u meni Božji Duh.

Stanovnici Jeruzalema protjerani

5 »A sada, čovječe, uzmi oštar mač. Obrij njime kosu i bradu, kao da je britva. Kosu izvaži i podijeli na tri jednaka dijela. ² Jednu trećinu spali na glinenoj ploči koja predstavlja grad. Učini to nakon što završi razdoblje koje predstavlja opsadu grada. Drugu trećinu isjeckaj mačem i raspi oko glinene ploče, a posljednju trećinu baci u vjetar. To znači da ću isukati mač i njime rastjerati ljude. ³ Onda uzmi nekoliko vlasi i uguraj ih u svoju odjeću. ⁴ Odaberi neke od njih i baci ih u vatru. To znači da će vatra krenuti odande i progutati čitav izraelski narod.«

⁵ Gospodar BOG mi je rekao: »Postavio sam Jeruzalem usred drugih naroda. Okružen je drugim zemljama. ⁶ No njegovi su se stanovnici pobunili protiv mojih zapovijedi. Gori su od bilo kojeg drugoga naroda. Prekršili su više mojih zakona nego ljudi u bilo kojoj od susjednih zemalja. Odbacili su moje zapovijedi i nisu slijedili moje zakone.

⁷ Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Gori ste od naroda koji žive oko vas. Ne poštujete moje zakone, ne držite se mojih zapovijedi. Činite ono što čak ni drugi narodi ne smiju činiti.’ ⁸ Zato vam Gospodar BOG poručuje: ‘Sad sam i ja protiv vas! Kaznit ću vas naočigled drugih naroda. ⁹ Zbog svih vaših užasnih grijeha, učinit ću vam ono što nikad prije nisam učinio niti ću ikad više učiniti. ¹⁰ Ljudi će u Jeruzalemu biti toliko gladni da će roditelji jesti svoju djecu, a djeca svoje roditelje. Sve ću vas kazniti, a one koji prežive, rastjerat ću na sve strane svijeta^[a].’

¹¹ Gospodar BOG kaže: ‘Zaklinjem se sobom da ću te odrezati, Jeruzaleme, jer si svojim gnjusnim grozotama onečistio moje svetište. Neću se sažaliti nad tobom. Neću ti se smilovati. ¹² Trećina tvog naroda umrijet će u gradu od gladi i bolesti, trećina će poginuti oko grada u borbi, a na trećinu ću isukati mač i rastjerati ih na sve strane svijeta. ¹³ Tako ću iskaliti svoj bijes i zadovoljiti svoju srdžbu. A oni će tada znati da sam im ja, BOG, govorio zato što su me jako povrijedili.

¹⁴ Jeruzaleme, pretvorit ću te u gomilu ruševina. Narodi će ti se izrugivati, a putnici prolaznici te ismijavati. ¹⁵ Iako će te izrugivati i ismijavati, bit ćeš im na upozorenje kad vide kako sam te kaznio pa će se uplašiti. Ja, BOG, rekao sam što ću napraviti. ¹⁶ Rekao sam da ću poslati na tebe svoje smrtonosne strijele gladi i razaranja, da ću te uništiti. Bit ćeš gladan jer ću ja prekinuti opskrbu kruhom. ¹⁷ Stići će te glad, a tvoju djecu će proždrijeti divlje zvijeri. Pomest će te bolest i krvoproliće. Poslat ću neprijatelje na tebe. Ja, BOG, rekao sam što će se dogoditi.’«

Druga knjiga Psalama

(Psalmi 42–72)

Čežnja za Bogom

Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.

Molitva za opravdanje