M’Cheyne Bible Reading Plan

Sarina smrt

23 Sara je živjela 127 godina. ² Umrla je u gradu Kirjat Arbi, to jest Hebronu, u zemlji Kanaan. Abraham je bio pokraj Sare, žalovao je i plakao za njom. ³ Kad je prestao žalovati, otišao je Hetitima i rekao: ⁴ »Ja sam među vama stranac i doseljenik, bez svog zemljišta. Prodajte mi ovdje mjesto za pokop, da mogu sahraniti svoju pokojnu suprugu.«

⁵ Hetiti mu odgovore: ⁶ »Čuj nas, gospodine. Božji si princ među nama. Sahrani svoju pokojnu suprugu u našoj najboljoj grobnici. Nitko od nas neće ti uskratiti grobnicu da u njoj sahraniš pokojnu suprugu.«

⁷ Nato je Abraham ustao i poklonio se narodu te zemlje, Hetitima. ⁸ Zatim je rekao: »Ako se slažete da ovdje sahranim svoju pokojnu suprugu, onda me saslušajte. Zauzmite se za mene kod Efrona, Soharovog sina, ⁹ da mi proda svoju spilju Makpelu, koja se nalazi na kraju njegovog polja. Neka mi je proda po punoj cijeni, pred vama kao svjedocima, da posjedujem mjesto za sahranu.«

¹⁰ Efron je sjedio s ostalim Hetitima, koji su se okupili kod gradskih vrata^[a], pa je pred svima odgovorio Abrahamu: ¹¹ »Ne, gospodine. Čuj me: Nudim ti i polje zajedno sa spiljom koja je na njemu—nudim ti to u prisutnosti svojih sunarodnjaka. Uzmi ga i sahrani pokojnu suprugu.«

¹² Abraham se ponovo poklonio narodu te zemlje ¹³ pa rekao Efronu pred njima: »Molim te, slušaj me. Platit ću ti polje koliko vrijedi. Prihvati moju ponudu, da mogu ondje sahraniti svoju pokojnu suprugu.«

¹⁴ A Efron odgovori Abrahamu: ¹⁵ »Čuj me, gospodine. Ta zemlja vrijedi četiristo srebrnjaka^[b]. Što je to za ljude poput tebe i mene? Kupi je i sahrani pokojnu suprugu.«

¹⁶ Abraham se složio s Efronom pa mu izvagao srebro spomenuto pred Hetitima: četiristo srebrnjaka, onako kako ih važu trgovci.

¹⁷ Tako je Efronovo polje u Makpeli blizu Mamre—i polje i spilja i sve drveće na njemu—prešlo ¹⁸ u Abrahamovo vlasništvo u prisutnosti svih Hetita koji su došli na gradska vrata. ¹⁹ Nakon toga je Abraham sahranio svoju ženu Saru u spilji na polju Makpeli blizu Mamre, to jest Hebrona, u Kanaanu.

²⁰ Tako su to polje i spilja, koja je na njemu, prešli od Hetita u Abrahamovo vlasništvo, kao mjesto za sahranu.

Usporedba o kraljevskoj svadbi

(Lk 14,15-24)

22 Isus je narodu ponovo počeo govoriti u usporedbama. Rekao je: ² »Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji je pripremio svadbu za svoga sina. ³ Poslao je sluge po one koji su bili pozvani na svadbu, ali oni nisu htjeli doći.

⁴ Tada je poslao druge sluge, govoreći: ‘Kažite onima što su pozvani: Evo, moja je gozba pripremljena, volovi i ugojena stoka su zaklani i sve je spremno. Dođite na svadbu!’

⁵ No oni se nisu odazvali, nego su otišli: jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. ⁶ Ostali su zgrabili kraljeve sluge, zlostavljali ih i ubili. ⁷ Na to se kralj rasrdio pa je poslao svoje vojnike i oni su pogubili ubojice njegovih slugu i spalili njihov grad.

⁸ Tada je kralj rekao svojim slugama: ‘Svadba je spremna, ali oni koji su pozvani nisu bili dostojni. ⁹ Stoga, idite na raskrižja cesta i pozovite na svadbu sve koje nađete.’ ¹⁰ Oni su otišli na ulice i sakupili sve koje su našli—zle i dobre—i svadbena se dvorana napunila gostima.

¹¹ A kad je kralj ušao da pogleda goste, vidio je ondje čovjeka koji nije bio u svadbenoj odjeći. ¹² Rekao mu je: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbene odjeće?’ A čovjek je zanijemio. ¹³ Tada je kralj naredio svojim slugama: ‘Svežite mu ruke i noge pa ga bacite u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba.’

¹⁴ Jer, mnogo je pozvanih, ali malo izabranih.«

Pitanje o porezu

(Mk 12,13-17; Lk 20,20-26)

¹⁵ Tada su farizeji otišli i dogovorili se kako da uhvate Isusa u riječi. ¹⁶ Poslali su mu svoje učenike zajedno s herodovcima^[a], a ovi su mu rekli: »Učitelju, znamo da si istinoljubiv i da uistinu učiš Božjem putu, te da se ne obazireš ni na koga, jer ne gledaš tko je tko. ¹⁷ Zato nam reci što misliš: je li pravo plaćati caru porez ili nije?«

¹⁸ Isus je znao njihove zle namjere pa je rekao: »Licemjeri! Zašto me pokušavate namamiti u zamku? ¹⁹ Pokažite mi novac za plaćanje poreza.« Pružili su mu srebrnjak. ²⁰ Tada ih je upitao: »Čiji je ovo lik i natpis?«

²¹ Odgovorili su mu: »Carev.«

A on im je tada rekao: »Dakle, dajte caru što pripada caru, a Bogu što pripada Bogu.«

²² Zadivili su se kad su to čuli pa su ga ostavili i otišli.

Pitanje o uskrsnuću

(Mk 12,18-27; Lk 20,27-40)

²³ Toga su dana Isusu prišli i saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća, pa su ga upitali: ²⁴ »Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Ako čovjek umre bez djece, neka se brat oženi njegovom ženom i podigne potomstvo svome bratu.’^{[b] 25} Kod nas je bilo sedmero braće. Prvi se oženio i umro bez djece pa mu se brat oženio ženom. ²⁶ Isto se dogodilo drugom i trećem bratu i tako sve do sedmoga. ²⁷ Na kraju je i žena umrla. ²⁸ Dakle, kojemu će od sedmorice ona biti žena nakon uskrsnuća jer su se svi njome oženili?«

²⁹ Isus im je na to odgovorio: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Sveta pisma ni Božju moć. ³⁰ U budućem životu, nakon uskrsnuća, ljudi se neće niti ženiti niti udavati, nego će biti poput anđela na nebu. ³¹ A što se uskrsnuća mrtvih tiče, niste li čitali što vam je rekao Bog: ³² ‘Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev’?^[c]

A Bog nije Bog mrtvih, nego živih.«

³³ Kad je narod to čuo, bio je zadivljen njegovim učenjem.

Najvažnija zapovijed

(Mk 12,28-34; Lk 10,25-28)

³⁴ Kad su čuli kako je Isus svojim odgovorom ušutkao saduceje, okupili su se farizeji. ³⁵ Jedan od njih, učitelj Zakona, u namjeri da ga iskuša, upitao je: ³⁶ »Učitelju, koja je najvažnija zapovijed u Zakonu?«

³⁷ A Isus mu je rekao: »‘Voli Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim!’^{[d] 38} To je prva i najvažnija zapovijed. ³⁹ Zatim je tu druga zapovijed, jednaka prvoj: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga!’^{[e] 40} Cijeli Zakon i spisi proroka temelje se na ovim dvjema zapovijedima.«

Pitanje o Kristu i Davidu

(Mk 12,35-37; Lk 20,41-44)

⁴¹ Dok su farizeji još bili na okupu, Isus ih je upitao: ⁴² »Što mislite o Kristu^[f]? Čiji je on potomak?«

Odgovorili su mu: »Davidov.«

⁴³ A on im je rekao: »Kako to da ga David, potaknut Duhom, naziva Gospodinom, izjavivši:

⁴⁵ Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?« ⁴⁶ Ali nitko mu nije mogao odgovoriti na to niti ga se tko od toga dana usudio išta pitati.

Svećenici i Leviti

12 Ovo su svećenici i Leviti koji su se vratili sa Šealtielovim sinom Zerubabelom i Ješuom:

Bili su to vođe svećenika i njihova braća u Ješuino vrijeme.

⁸ Leviti su bili: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebija, Juda i Matanija. Matanija je sa svojom braćom bio zadužen za pjesme zahvalnice. ⁹ Njihova braća, Bakbukija i Uni, stajali su nasuprot njih tijekom službe.

¹⁰ Ješui se rodio Jojakim, Jojakimu se rodio Elijašib, Elijašibu se rodio Jojada, ¹¹ Jojadi se rodio Jonatan, a Jonatanu se rodio Jadua.

¹² U Jojakimovo vrijeme glavari svećeničkih obitelji bili su:

²² Glavari levitskih obitelji i svećenici u vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue popisani su u vrijeme vladavine perzijskoga kralja Darija. ²³ Glavari obitelji Levijevih potomaka do vremena Johanana, Elijašibovog sina, zapisani su u knjizi o njihovoj povijesti.^[a]

²⁴ Vođe Levita bili su Hašabija, Šerebija, Kadmielov sin Ješua i njihova braća. Stajali su jedni nasuprot drugih, da naizmjence Bogu pjevaju hvale i zahvale, kao što je propisao Božji čovjek David.

²⁵ Vratari su bili Matanija, Bakbukija, Obadija, Mešulam, Talmon i Akub. Čuvali su spremišta kod hramskih vrata. ²⁶ Bili su u službi u vrijeme Jojakima, Ješuinog sina i Josadakovog unuka, i u vrijeme upravitelja Nehemije te svećenika i učitelja Ezre.

Posveta jeruzalemskih zidina

²⁷ Kad su se posvećivale jeruzalemske zidine, narod je potražio Levite u svim mjestima gdje su živjeli. Doveli su ih u Jeruzalem da radosno proslave posvetu pjevanjem pjesama hvale i sviranjem činela, harfi i lira. ²⁸ Okupili su i skupine pjevača iz okruga oko Jeruzalema; iz Netofe i okolnih sela, ²⁹ iz Bet Gilgala i s područja Gebe i Azmaveta. Pjevači su za sebe bili sagradili sela oko Jeruzalema.

³⁰ Svećenici i Leviti izvršili su obred očišćenja za sebe, a zatim i za narod, za vrata i zidine. ³¹ Doveo sam židovske glavare na zidine i odredio dvije velike skupine da pjevaju zahvalnice i hodaju u povorci. Jedna je išla nadesno, prema Smetlišnim vratima, ³² a za njom je išao Hošaja i pola glavara Jude. ³³ Slijedili su ih Azarija, Ezra, Mešulam, ³⁴ Juda, Benjamin, Šemaja, Jeremija. ³⁵ Zatim još neki svećenici s trubama: Zaharija, potomak Šemaje, Matanije, Mikaje, Zakura i Asafa. ³⁶ Potom njegova braća: Šemaja, Azarel, Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i Hanani—s glazbalima Božjeg čovjeka Davida. ³⁷ Kod Izvorskih vrata popeli su se stepenicama do Davidova grada, gdje se zidine strmo uzdižu, te nastavili iznad Davidove kuće do Vodenih vrata na istoku.

³⁸ Druga je skupina pjevača krenula nalijevo. Slijedio sam ih na zidine s polovinom naroda. Išli su pored kule Ložište do Širokih zidina. ³⁹ Zatim iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata i Ribljih vrata, pa kraj Hananelove kule i kule Stotine, do Ovčjih vrata, sve dok nisu stali kod Stražarskih vrata.

⁴⁰ Tada su obje skupine pjevača pjesama zahvalnica zauzele svoja mjesta u Božjem Hramu, a tako i ja te pola službenika sa mnom. ⁴¹ Zatim svećenici s trubama: Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elioenaj, Zaharija i Hananija. ⁴² Potom još svećenici: Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Zborovi su zapjevali, a vodio ih je Jizrahija.

⁴³ Toga su dana prinosili mnogo žrtava i veselili se, a Bog im je donio veliku radost. Veselile su se i žene i djeca. Nadaleko se mogla čuti radost Jeruzalema.

⁴⁴ Tada su postavljeni ljudi odgovorni za spremišta za priloge, prvine plodova i desetine. Odgovorni su primali udjele s polja oko gradova, koje zakon zahtijeva za svećenike i Levite. Narod Jude radovao se zbog svećenika i Levita koji su bili u službi. ⁴⁵ Oni su obavljali posao koji im je dao Bog, uključujući obrede očišćenja, a pjevači i vratari obavljali su svoj posao, prema zapovijedi Davida i njegovog sina Salomona. ⁴⁶ Jer, još su u Davidove i Asafove dane imali voditelja pjevača i pjevali pjesme slavljenja i zahvaljivanja Bogu. ⁴⁷ Stoga, u vrijeme Zerubabela i Nehemije sav je Izrael svakoga dana davao priloge za pjevače i vratare. Odvajali su i dio za druge Levite, koji su odvajali dio za Aronove potomke.

Pavao se obraća narodu

22 »Braćo i očevi naroda, poslušajte što imam reći pred vama u svoju obranu!« ² Kad su čuli da im se obratio na aramejskom, još su se više stišali. Tada je Pavao rekao: ³ »Ja sam Židov. Rođen sam u Tarzu u Ciliciji, ali sam odrastao u ovom gradu. Bio sam Gamalielov učenik i on me potanko poučio Zakonu naših predaka. Revno sam služio Bogu, kao što to i vi danas činite. ⁴ Progonio sam i ubijao one koji su slijedili Put, uhićivao muškarce i žene te ih odvodio u zatvor. ⁵ O tome mogu posvjedočiti vrhovni svećenik i čitavo Vijeće starješina. Od njih sam primio pisma za našu židovsku braću u Damasku. Otišao sam onamo da uhitim Isusove sljedbenike i privedem ih u Jeruzalem da budu kažnjeni.«

Pavao govori o svom obraćenju

⁶ »Kad sam već bio blizu Damaska, negdje oko podne, odjednom je oko mene zasjalo jako svjetlo s neba. ⁷ Pao sam na zemlju i začuo glas koji mi je rekao: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ ⁸ Ja sam upitao: ‘Gospodine, tko si ti?’, a glas mi je odgovorio: ‘Ja sam Isus iz Nazareta kojega ti progoniš.’ ⁹ Oni koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlo, ali nisu čuli glas koji mi je govorio. ¹⁰ Ja sam upitao: ‘Što da radim, Gospodine?’ A Gospodin mi je rekao: ‘Ustani i idi u Damask! Tamo će ti biti rečeno sve što ti je određeno da učiniš.’ ¹¹ Budući da je svjetlost bila toliko jaka da sam oslijepio, moji su me suputnici, vodeći me za ruku, odveli u Damask.

¹² Ondje se nalazio čovjek po imenu Ananija^[a], vjeran vršilac Zakona. Njega su cijenili svi tamošnji Židovi. ¹³ On mi je pristupio, stao pokraj mene i rekao: ‘Brate Savle, progledaj!’ Istoga sam trena progledao i ugledao Ananiju. ¹⁴ On mi je rekao: ‘Bog naših predaka izabrao te je da upoznaš njegovu volju. Izabrao te je da vidiš njegovog Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta. ¹⁵ Ti ćeš svim ljudima govoriti o njemu i o tome što si vidio i čuo. ¹⁶ A sada, ne čekaj ni trena! Ustani i krsti se! Operi se od svojih grijeha, zazivajući njegovo ime.’

¹⁷ Kad sam se vratio u Jeruzalem, otišao sam u Hram. Dok sam ondje molio, imao sam viđenje. ¹⁸ Ugledao sam Isusa kako mi govori: ‘Smjesta otiđi iz Jeruzalema, jer njegovi stanovnici neće prihvatiti ono što im namjeravaš govoriti o meni.’ ¹⁹ Ja sam odgovorio: ‘Gospodine, ovdašnji ljudi znaju da sam išao od sinagoge do sinagoge, hvatao i tukao one koji vjeruju u tebe. ²⁰ Znaju i da sam bio prisutan kad su ubili Stjepana, tvog svjedoka. Ja sam stajao ondje i to odobravao. Čak sam čuvao odjeću onima koji su ga ubijali.’ ²¹ Isus mi je na to rekao: ‘Idi! Poslat ću te daleko, k nežidovskim narodima.’«

²² Židovi su slušali Pavla sve dok nije izgovorio te riječi, a tada su počeli vikati: »Uklonite ovoga čovjeka s lica zemlje! On ne zaslužuje da živi.« ²³ Dok su tako vikali, trgali su sa sebe odjeću i bacali prašinu u zrak. ²⁴ A zapovjednik je naredio da Pavla odvedu u vojarnu. Zapovjedio je da ga bičuju kako bi saznali zašto su Židovi tako vikali protiv njega. ²⁵ Kad su ga počeli vezivati za bičevanje, Pavao se obratio časniku koji je ondje stajao: »Je li dopušteno bičevati rimskoga građanina kojemu nije dokazana nikakva krivnja?«

²⁶ Kad je to čuo, časnik je otišao zapovjedniku i rekao mu: »Što to radite? Pa ovaj čovjek je rimski građanin!«

²⁷ Zapovjednik je prišao Pavlu i upitao ga: »Reci mi, jesi li ti stvarno rimski građanin?«

Pavao je rekao: »Jesam.«

²⁸ Zapovjednik je odgovorio: »Ja sam morao puno platiti da steknem rimsko građanstvo.«

Pavao je rekao: »A ja sam se s njime rodio.«

²⁹ Vojnici, koji su se spremali ispitivati Pavla, odmah su odstupili. I zapovjednik se uplašio kad je uvidio da je Pavao rimski građanin, a da ga je on stavio u lance.

Pavao govori židovskim vođama

³⁰ Sutradan je zapovjednik htio doznati za što Židovi optužuju Pavla pa mu je skinuo lance. A vodećim svećenicima i cijelom židovskom Velikom vijeću naredio je da se sastanu. Tada je izveo Pavla i doveo ga pred njih.