Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

M’Cheyne Bible Reading Plan

The classic M'Cheyne plan--read the Old Testament, New Testament, and Psalms or Gospels every day.
Duration: 365 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Izlazak 21

21 Bog je dalje rekao Mojsiju: »Ovo su zakoni koje ćeš im postaviti:

Zakon o robovima

(Pnz 15,12-18)

Kad stekneš roba Hebreja,[a] neka ti služi šest godina, a sedme godine neka ode kao slobodan čovjek, bez otkupnine. Ako sâm dođe u ropstvo, neka sâm i ode, a ako dođe oženjen, neka s njim ode i njegova žena. Ako dođe neoženjen, i gospodar mu dâ ženu koja mu rodi djecu, neka žena i djeca pripadnu gospodaru, a on neka ode sâm. Ako rob objavi: ‘Volim svoga gospodara, svoju ženu i djecu—ne želim postati slobodan’, neka ga gospodar dovede pred Boga[b]. Neka ga dovede do vrata ili dovratnika i šiljkom mu probuši uho pa će mu služiti doživotno.

Kad čovjek proda svoju kćer u ropstvo, pravila otpusta bit će drugačija nego za muške robove. Ako gospodar nije zadovoljan ropkinjom, koju je za sebe odabrao, neka dopusti da bude otkupljena. Nema je pravo prodati strancima budući da je prekršio obećanje da će je uzeti za ženu. Ako je odabere za svog sina, neka s njom postupa kao s kćeri. 10 Ako gospodar uzme drugu ženu, ne smije prvoj uskratiti hranu, odjeću niti bračna prava. 11 Ako joj to troje uskrati, nije mu više dužna i može otići bez otkupnine.«

Zakoni o ubojstvu i nasilju

12 »Kad netko udari i usmrti čovjeka, mora ga se pogubiti. 13 Ako to nije učinio s predumišljajem, nego je Bog dopustio da se dogodi, odredit ću ti mjesto na koje može pobjeći. 14 No, ako se netko razljuti na svog bližnjega i ubije ga s predumišljajem, odvedi ga dalje od mog žrtvenika i pogubi ga.

15 Tko udari svog oca ili majku, neka se pogubi.

16 Tko otme čovjeka, bilo da ga je prodao ili ga još drži, neka se pogubi.

17 Tko prokune svog oca ili majku, neka se pogubi.

18 Ako u svađi jedan čovjek udari drugoga kamenom ili šakom, ali ozlijeđeni ne umre, nego padne u krevet 19 pa se kasnije oporavi i hoda uz pomoć štapa, neka se napadač oslobodi. No mora mu platiti izgubljeno vrijeme i pobrinuti se da potpuno ozdravi.

20 Kad vlasnik istuče svog roba ili ropkinju pa rob odmah umre, neka vlasnik bude kažnjen. 21 No, ako se rob oporavi za koji dan, neka vlasnik ne bude kažnjen jer je rob njegovo vlasništvo.

22 Ako se ljudi potuku i udare trudnicu pa ona pobaci, ali nema drugih ozljeda, neka prijestupnik plati odštetu koju njezin muž zatraži, a suci odobre. 23 No, ako ima drugih ozljeda, onda neka kazna bude život za život, 24 oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, 25 opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.

26 Tko svog roba, bilo muškog ili ženskog, udari u oko i oslijepi ga, neka ga oslobodi, kao naknadu za oko. 27 Ako robu, bilo muškom ili ženskom, izbije zub, neka ga oslobodi, kao naknadu za zub.«

Zakoni za vlasnike stoke

28 »Ako bik probode čovjeka ili ženu na smrt, neka se kamenuje i neka se njegovo meso ne jede, ali njegov vlasnik nije kriv. 29 No, ako je taj bik i prije napadao ljude, a vlasnik ga unatoč upozorenjima nije čuvao, tada je vlasnik kriv. Ako bik ubije čovjeka ili ženu, neka se kamenuje do smrti, a i vlasnik neka se pogubi. 30 No obitelj ubijenoga može od vlasnika tražiti da plati otkupninu za svoj život. U tom slučaju, neka plati koliko mu se odredi. 31 Ako bik probode dječaka ili djevojčicu, neka se primijeni ovaj isti zakon. 32 Ako bik probode roba, bilo muškog ili ženskog, neka vlasnik bika plati trideset srebrnjaka[c] vlasniku roba, a bik neka se kamenuje do smrti.

33 Ako netko ukloni poklopac s jame ili iskopa jamu i ne pokrije je, pa u nju upadne bik ili magarac, 34 vlasnik jame neka plati odštetu. Neka isplati vlasnika životinje, a uginulu životinju neka zadrži sebi.

35 Ako nečiji bik povrijedi i usmrti tuđeg bika, neka živog bika prodaju pa podijele novac i uginulu životinju. 36 No, ako se znalo da je taj bik i prije napadao tuđu stoku, a vlasnik ga nije čuvao, onda neka vlasnik dâ bika za bika, a uginulu životinju neka zadrži za sebe.«

Luka 24

Isusovo uskrsnuće

(Mt 28,1-10; Mk 16,1-8; Iv 20,1-10)

24 Prvog dana u tjednu, žene su rano ujutro došle na Isusov grob. Sa sobom su ponijele mirise koje su bile pripremile. Opazile su da je kamen, koji je zatvarao ulaz u grob, odmaknut pa su ušle. No nisu našle tijelo Gospodina Isusa. Dok su tako stajale, zbunjene zbog toga što se dogodilo, odjednom su se kraj njih pojavila dva čovjeka u sjajnoj odjeći. Obuzeo ih je strah i poklonile su im se licem do zemlje. A oni su im rekli: »Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje; ustao je od mrtvih! Sjetite se što vam je rekao dok je još bio u Galileji: rekao je da Sin Čovječji mora biti predan u ruke grešnicima, da mora biti razapet na križu i da će trećega dana ustati od mrtvih.« Tada su se žene sjetile Isusovih riječi.

Vratile su se s groba pa sve to ispričale Jedanaestorici i ostalima. 10 Te su žene bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija—Jakovljeva majka. One i ostale žene, koje su bile s njima, prenijele su to apostolima. 11 No ovima su te riječi zvučale kao izmišljotina i nisu im vjerovali. 12 Ipak, Petar je ustao i otrčao na grob. Sagnuo se, ali nije opazio ništa osim lanenih povoja. Otišao je s groba pitajući se što se to moglo dogoditi.

Na putu u Emaus

(Mk 16,12-13)

13 Istoga su dana dvojica Isusovih sljedbenika išla prema selu Emausu, udaljenom od Jeruzalema oko dvanaest kilometara. 14 Putem su razgovarali o svemu što se dogodilo. 15 Dok su oni tako o svemu razgovarali i raspravljali, došao je Isus i pridružio im se na putu. 16 No nije im bilo dano da ga mogu prepoznati. 17 Isus ih je upitao: »O čemu to putem raspravljate?«

Stali su i ražalostili se. 18 Jedan od dvojice, po imenu Kleofa, rekao mu je: »Ti si valjda jedini čovjek u Jeruzalemu koji ne zna što se dogodilo ovih dana.«

19 »Na što mislite?« upitao ih je Isus.

Rekli su mu: »Na sve što se dogodilo s Isusom iz Nazareta, koji je bio veliki prorok. Pokazao je to riječima i djelima, pred Bogom i pred cijelim narodom. 20 Raspravljali smo o tome kako su ga naši vodeći svećenici i narodni glavari predali da bude osuđen na smrt i razapeli ga. 21 Nadali smo se da je on taj koji će osloboditi Izrael. No, to nije sve. Danas je treći dan kako se to dogodilo, 22 a i neke žene među nama zbunile su nas: rano su ujutro otišle na njegov grob, 23 ali nisu pronašle njegovo tijelo. Došle su k nama i rekle nam da su im se ukazali anđeli i rekli im da je Isus živ. 24 Tada su neki od nas otišli na grob. Našli su sve upravo onako kako su žene rekle, ali Isusa nisu vidjeli.«

25 Na to im je Isus rekao: »O, kako ste nerazumni i kako teško vjerujete u ono što su rekli proroci! 26 Nije li bilo nužno da Krist sve to pretrpi prije nego što uđe u svoju slavu?« 27 I tako im je Isus rastumačio što sva Sveta pisma kažu o njemu, od Mojsija do proroka.

28 Približili su se selu u koje su išli, a Isus se napravio kao da će produžiti put. 29 Oni su počeli navaljivati: »Ostani s nama! Kasno je, uskoro će noć.« I on je ušao u kuću da ostane s njima.

30 Kad je bio s njima za stolom, uzeo je kruh i zahvalio Bogu. Zatim ga je razlomio i dao njima. 31 Tada su im se otvorile oči i oni su ga prepoznali, ali je on njima naočigled nestao. 32 A oni su rekli jedan drugomu: »Nije li nam gorjelo u srcima dok je putem razgovarao s nama i objašnjavao nam Sveta pisma?«

33 Istoga su trena ustali i vratili se u Jeruzalem. Tamo su zatekli Jedanaestoricu i ostale okupljene zajedno s njima. 34 Svi okupljeni su rekli: »Gospodin je zaista ustao od mrtvih! Ukazao se Šimunu.«

35 Tada su i ova dvojica ispričala što im se putem dogodilo i kako su prepoznali Isusa dok je lomio kruh.

Isus se ukazuje učenicima

(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Iv 20,19-23; Dj 1,6-8)

36 Dok su još o tome pričali okupljenima, Isus je stao između njih i rekao im: »Mir vama!«

37 A oni su se zaprepastili i obuzeo ih je strah. Mislili su da vide duha. 38 A on im je rekao: »Zašto ste tako uznemireni? I zašto se u vama bude sumnje? 39 Pogledajte mi ruke i noge! Vidjet ćete da sam to stvarno ja. Dotaknite me i vidjet ćete; duh nema mesa i kostiju kao što ih ja imam.«

40 Kada im je to rekao, pokazao im je svoje ruke i noge. 41 A oni od radosti nisu mogli povjerovati svojim očima. Bili su zadivljeni. Upitao ih je: »Imate li ovdje što za jelo?« 42 Dali su mu komad pečene ribe. 43 On ga je uzeo i pred njima pojeo.

44 Zatim im je rekao: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: sve što o meni piše u Mojsijevom zakonu, prorocima i psalmima mora se ispuniti.«

45 Tada im je prosvijetlio um da shvate što je zapisano u Svetim pismima. 46 Rekao im je: »Zapisano je da će Krist biti ubijen i da će trećega dana uskrsnuti 47 i da će se u njegovo ime propovijedati ljudima da se obrate kako bi im bili oprošteni grijesi. Najprije to propovijedajte u Jeruzalemu, a onda i ostalim narodima! 48 Vi ste tome svjedoci. 49 Šaljem vam ono što je moj Otac obećao, ali ostanite u gradu sve dok ne primite silu s Neba!«

Isus uzlazi na Nebo

(Mk 16,19-20; Dj 1,9-11)

50 Tada ih je odveo u blizinu Betanije, podigao ruke i blagoslovio ih. 51 Dok ih je blagoslivljao, udaljio se od njih i bio uznesen na Nebo. 52 Oni su mu se poklonili i s velikom radošću vratili u Jeruzalem. 53 Ondje su stalno bili u Hramu i slavili Boga.

Job 39

39 Znaš li kad divokoza donosi mlade?
    Gledaš li kad košuta izlegne lane?
Brojiš li koliko ih mjeseci nose?
    Znaš li u koje vrijeme liježu mlade?
Šćućure se i donesu ih na svijet
    i okončaju im se porođajne muke.
Mladunci im jačaju i rastu u divljini,
    odu od majke i ne vraćaju se.

Tko je divljem magarcu dao slobodu,
    tko mu je razvezao spone?
Pustinju sam mu dao za dom
    i slane ravnice za postojbinu.
Smije se gradskoj vrevi,
    nema goniča da viče na njega.
Tumara brdima, svojim pašnjacima
    i bilo kakvo zelenilo traži.

Hoće li divlji bivol pristati da ti služi,
    zar će kraj tvojih jasala prenoćiti?
10 Možeš li ga uzdama zadržati uz brazdu,
    zar će za tobom drljati[a] dolove?
11 Divlji bivol vrlo je snažan,
    ali možeš li mu prepustiti teške poslove—
12 možeš li se pouzdati da će ti vratiti žito
    i dovući ga na tvoje gumno?

13 Noj uzbuđeno lepeće krilima, ali ne leti,
    jer mu krila i perje nisu kao rodina.
14 On polaže jaja na zemlji
    i ostavlja ih da se griju u pijesku.
15 Ne mari što ih noga može zgaziti
    ili divlja životinja zgnječiti.
16 Sa svojim ptićima postupa grubo,
    kao da nisu njegovi;
    nije ga briga ako mu je trud bio uzalud
17 jer ga Bog nije obdario mudrošću,
    niti mu je udijelio pamet.
18 Ali kad krene u trk,
    smije se konju i jahaču.

19 Zar ti daješ snagu konju,
    a vrat mu ukrašavaš grivom?
20 Zar ti činiš da skače kao skakavac,
    da strah utjeruje ponosnim rzanjem?
21 Konj se raduje svojoj snazi,
    udara kopitom i juri u okršaj.
22 Smije se strahu, ničeg se ne boji,
    pred mačem ne uzmiče.
23 Na njemu tobolac zvekeće,
    blista se koplje i oružje.
24 Mahnito uzbuđen trči naprijed;
    ne može stajati mirno kad se oglasi rog.
25 Na zvuk roga zanjišti: ‘Njiha!’
    Izdaleka već nanjuši miris bitke,
    čuje viku zapovjednika i bojne pokliče.

26 Zar kobac pomoću tvoje mudrosti leti
    i prema jugu širi krila?
27 Zar orao po tvom nalogu leti u nebo
    i na visokome mjestu gnijezdo svija?
28 Na litici stanuje i na njoj noći,
    hridina je njegova utvrda.
29 Odatle vreba na svoju hranu,
    oči mu je nadaleko opaze.
30 Ptići mu se goste u krvi,
    gdje god je strvina, eto i njega.«

Korinćanima 2 9

Darežljivost

Što se tiče pomoći Božjim ljudima u Jeruzalemu, nema potrebe da vam pišem o tome. Znam da želite pomoći. Stalno vas hvalim Makedoncima, govoreći im da su ljudi u Ahaji bili spremni dati još prošle godine. Vaše je oduševljenje potaknulo i mnoge druge da budu spremni dati. Šaljem vam braću kako se naše pohvale o vama u vezi ovoga ne bi pokazale ispraznima. I da budete spremni, kao što sam rekao da ćete biti. Inače, ako neki od Makedonaca dođu sa mnom i nađemo vas nespremne, osramotit ćemo se—a da ne spominjem vas—zbog tolikog povjerenja u vas. Zato sam mislio da treba poslati braću da krenu prije nas da vas posjete i unaprijed pripreme vaš dar, koji ste već obećali, kako bi to bio dobrovoljan dar, a ne prisilan.

Zapamtite: tko škrto sije, škrto će i žeti, a tko obilato sije, obilato će i žeti. Svatko neka dâ onoliko koliko je u srcu odlučio, ne sa žaljenjem ili prisilno, jer Bog voli one koji daju radosno. Bog može izliti na vas obilje svake milosti da biste uvijek i u svemu imali dovoljno, pa i viška za svako dobro djelo. U Svetom pismu piše:

»On obilno daje siromašnima.
    Njegova dobrota ostaje vjekovima.«[a]

10 On, koji priprema sjeme za sijača i kruh za jelo, pobrinut će se i umnožiti vaše sjeme te povećati žetvu kao plod vaše dobrote. 11 Učinit će vas bogatima u svakom pogledu kako biste u svakoj prilici bili velikodušni. Po nama će vaše darivanje potaknuti ljude na zahvaljivanje Bogu.

12 Jer, vaše sudjelovanje u ovom služenju nije samo zadovoljavanje potreba Božjih ljudi, to je i izraz obilne zahvalnosti Bogu. 13 Vaše je služenje dokaz vaše ljubavi i zbog toga će ljudi slaviti Boga. Slavit će ga zbog vaše poslušnosti Kristovoj Radosnoj vijesti i zbog vaše velikodušnosti pri dijeljenju s njima i sa svim ljudima. 14 U svojim će molitvama čeznuti za vama zbog velike milosti koju vam je iskazao Bog. 15 Hvala Bogu na tom neopisivome daru!

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International