M’Cheyne Bible Reading Plan

Bog kuša Abrahamovu vjeru

22 Nakon nekog je vremena Bog iskušao Abrahama. Pozvao ga je: »Abrahame!«

A on odgovori: »Evo me, slušam.«

² Bog je rekao: »Uzmi svog sina, jedinca Izaka, sina kojeg voliš. Idi u zemlju Moriju, na planinu koju ću ti pokazati, i ondje ga prinesi kao žrtvu paljenicu^[a].«

³ Abraham je ustao rano ujutro, nasjekao drva za žrtvu paljenicu i osedlao magarca. Poveo je sa sobom dvojicu sluga i sina Izaka te krenuo prema mjestu o kojem mu je Bog bio govorio. ⁴ Trećeg je dana putovanja Abraham podigao pogled i u daljini ugledao to mjesto. ⁵ Tada je rekao slugama: »Ostanite ovdje pored magarca, a ja i dječak idemo onamo štovati Boga pa ćemo se vratiti.« ⁶ Abraham je uzeo drva za žrtvu paljenicu i natovario ih na Izaka, a on sam ponio je vatru i nož. Tako su njih dvojica otišla zajedno dalje.

⁷ Izak je rekao Abrahamu: »Oče?«

»Slušam, sine«, odgovorio je Abraham.

»Vatra i drva su ovdje«, rekao je Izak, »ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?«

⁸ Abraham odgovori: »Bog će se sam pobrinuti za janje za žrtvu paljenicu, sine moj.«

I njih su dvojica zajedno hodala dalje. ⁹ Kad su stigli do mjesta o kojem mu je Bog govorio, Abraham je napravio žrtvenik i na njega naslagao drva. Zatim je svezao svog sina Izaka i položio ga na žrtvenik, povrh drva. ¹⁰ Tada je uzeo nož i podigao ruku da ga ubije.

¹¹ No BOŽJI ga je anđeo pozvao s neba: »Abrahame! Abrahame!«

Abraham je rekao: »Evo me, slušam.«

¹² »Ne diži ruku na dječaka!« rekao je, »Nemoj mu ništa učiniti! Sad znam da poštuješ Boga jer mi nisi uskratio svoga sina jedinca.«

¹³ Tada je Abraham podigao pogled i vidio ovna koji se rogovima zapleo u grmlje. Ode, uzme ga i prinese kao žrtvu paljenicu umjesto svoga sina. ¹⁴ Abraham je ono mjesto nazvao »BOG će se pobrinuti«.^[b] Zato se još i danas kaže: »Na BOŽJOJ planini, on će se pobrinuti.«^[c]

¹⁵ BOŽJI je anđeo drugi put pozvao Abrahama s neba ¹⁶ i rekao mu: »Zaklinjem se samim sobom, kaže BOG, zato što si ovo učinio i nisi mi uskratio svog sina jedinca, ¹⁷ silno ću te blagosloviti i dati ti brojne potomke. Bit će ih koliko je zvijezda na nebu i pijeska na morskoj obali. Tvoji će potomci zaposjesti gradove^[d] svojih neprijatelja ¹⁸ i preko njih će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji. Učinit ću to jer si me poslušao.«

¹⁹ Tada se Abraham vratio svojim slugama pa su svi zajedno krenuli prema Beer Šebi. Abraham je ostao živjeti u Beer Šebi.

Nahorovi potomci

²⁰ Nakon ovih događaja, Abrahamu su rekli da je i Milka rodila sinove njegovom bratu Nahoru: ²¹ prvorođenca Usa, braću mu Buza, Kemuela (koji je kasnije postao Aramov otac), ²² Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela. ²³ Betuel je postao Rebekin otac. Tih je osmoricu sinova Milka rodila Abrahamovom bratu Nahoru. ²⁴ On je imao i ženu ropkinju^[e], koja se zvala Reuma, a rodila mu je još sinova: Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

Isus ulazi u Jeruzalem

(Mk 11,1-11; Lk 19,28-38; Iv 12,12-19)

21 Kad su se približili Jeruzalemu i stigli do Betfage na Maslinskoj gori, Isus je poslao dvojicu svojih učenika ² govoreći im: »Idite u ovo selo, što je ispred vas, odmah ćete pronaći privezanu magaricu i magare s njom. Odvežite ih i dovedite k meni! ³ Ako vam netko nešto kaže, recite mu: ‘Trebaju Gospodinu, ali on će ih odmah vratiti.’«

⁴ To se dogodilo tako da se ispuni ono što je bilo rečeno po proroku:

⁶ Učenici su otišli i učinili kako im je Isus zapovjedio. ⁷ Doveli su magaricu i mlado magare, stavili na njih svoje ogrtače, a Isus je na njih sjeo. ⁸ Jedni su prostirali svoje ogrtače putem, dok su drugi trgali grane s drveća i stavljali ih po putu. ⁹ Narod, koji je išao ispred i iza Isusa, klicao je:

¹⁰ Kad je Isus ušao u Jeruzalem, cijeli se grad uskomešao. Svi su se pitali: »Tko je to?«

¹¹ A narod je odgovarao: »To je Isus, prorok iz Nazareta u Galileji.«

Isus u Hramu

(Mk 11,15-19; Lk 19,45-48; Iv 2,13-22)

¹² Zatim je Isus ušao u Hram i istjerao sve koji su ondje kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe.^{[d] 13} Rekao im je: »Pisano je: ‘Moja kuća zvat će se kuća molitve’,^[e] a vi je pretvarate u ‘pljačkaško sklonište’^[f].«

¹⁴ U Hramu su mu pristupili slijepi i hromi, a on ih je ozdravljao. ¹⁵ Kad su svećenički poglavari i učitelji Zakona vidjeli čuda koja je učinio i djecu što viču u Hramu: »Slava Davidovom Sinu!«, jako su se razljutili pa mu rekli:

¹⁶ »Čuješ li što ova djeca govore?«

A Isus im je odgovorio: »Da. Zar niste nikada pročitali:

¹⁷ Zatim ih je ostavio pa je iz Jeruzalema otišao u Betaniju, gdje je prenoćio.

Smokvino drvo i moć vjere

(Mk 11,12-14.20-24)

¹⁸ Rano ujutro, dok se vraćao u Jeruzalem, Isus je ogladnio. ¹⁹ Pokraj puta je ugledao smokvu i otišao do nje, ali na njoj nije našao ništa osim lišća. Zato joj je rekao: »Nikad više ne imala ploda!« I smokva se osušila istoga trena.

²⁰ Kad su učenici to vidjeli, začudili su se i upitali: »Kako to da se smokva odmah osušila?«

²¹ A Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem: ako vjerujete i ne posumnjate, moći ćete učiniti ne samo ovo što sam ja učinio sa smokvom nego, ako kažete ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’, to će se i dogoditi. ²² Ako budete vjerovali, sve što zatražite u molitvi, primit ćete.«

Odakle Isusu vlast?

(Mk 11,27-33; Lk 20,1-8)

²³ Isus je ušao u Hram i, dok je tu poučavao, prišli su mu svećenički poglavari i narodne starješine te ga upitali: »Kakvu vlast imaš da ovo činiš i tko ti ju je dao?«

²⁴ A Isus im je odgovorio: »Upitat ću vas samo jedno pa, ako mi odgovorite, reći ću vam kakvom vlašću ovo činim. ²⁵ Kad je Ivan krstio, je li to krštenje bilo od Boga ili od ljudi?«

Oni su počeli raspravljati među sobom, govoreći: »Ako kažemo: ‘Od Boga’, pitat će nas: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ ²⁶ No, ako kažemo: ‘Od ljudi’, onda… Bojimo se naroda jer Ivana svi smatraju prorokom.«

²⁷ Zato su odgovorili Isusu: »Ne znamo.«

Na to im je rekao: »Onda ni ja vama neću reći kakvom vlašću ovo činim.«

Usporedba o dvojici sinova

²⁸ »Sada mi recite što mislite o ovome: neki je čovjek imao dvojicu sinova. Otišao je prvome i rekao mu: ‘Sine, idi danas raditi u moj vinograd!’

²⁹ No sin je odgovorio: ‘Neću.’ Ali kasnije se predomislio i otišao.

³⁰ Zatim je otac otišao drugom sinu i rekao mu to isto. Sin je odgovorio: ‘Idem, gospodaru’, ali nije otišao.

³¹ Koji je od ove dvojice učinio što je otac želio?«

Odgovorili su: »Prvi sin.«

Isus im je rekao: »Istinu vam kažem: poreznici i bludnice ući će u Božje kraljevstvo prije vas. ³² Jer, Ivan Krstitelj vam je došao pokazati put pravednog života, a vi mu niste povjerovali. No povjerovali su mu poreznici i bludnice. Čak i nakon što ste to vidjeli, niste se pokajali i niste mu povjerovali.«

Bog šalje svoga Sina

(Mk 12,1-12; Lk 20,9-19)

³³ »Poslušajte još jednu usporedbu. Bio neki vlasnik imanja koji je posadio vinograd. Ogradio ga je, iskopao jamu za vinsku prešu i podigao stražarski toranj. Zatim je dao vinograd u zakup vinogradarima i otputovao. ³⁴ Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je svoje sluge da uzmu njegov dio.

³⁵ No vinogradari su zgrabili sluge; jednoga su pretukli, drugoga ubili, a trećega kamenovali. ³⁶ Poslao je druge sluge, brojnije od prvih, ali i s njima su jednako postupili. ³⁷ Napokon je poslao svoga sina, misleći: ‘Moga će sina poštovati.’

³⁸ No kad su vinogradari ugledali sina, rekli su među sobom: ‘On je nasljednik! Hajde, ubijmo ga i uzmimo mu nasljedstvo!’ ³⁹ I zgrabili su sina, izbacili ga iz vinograda i ubili.

⁴⁰ Dakle, što će vlasnik vinograda učiniti s ovim vinogradarima kad dođe?«

⁴¹ Odgovorili su mu: »Pobit će ih bez milosti jer su bili zli, a vinograd će dati u zakup drugim vinogradarima, onima koji će mu predati urod u vrijeme berbe.«

⁴² Isus im je rekao: »Sigurno ste čitali u Svetom pismu:

⁴³ Zbog toga će vam, kažem vam, Božje kraljevstvo biti oduzeto i dano ljudima koji donose plodove primjerene Kraljevstvu. ⁴⁴ Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga padne taj kamen, zdrobit će ga.«^[i]

⁴⁵ Kad su svećenički poglavari i farizeji čuli Isusove usporedbe, shvatili su da govori o njima. ⁴⁶ Zato su ga htjeli uhvatiti, ali su se bojali naroda jer je narod vjerovao da je Isus prorok.

Naseljavanje Jeruzalema

11 Glavari naroda nastanili su se u Jeruzalemu. Ostatak je naroda bacao kocku da bi se izabralo deset posto stanovništva koje će živjeti u svetom gradu Jeruzalemu, dok će ostali ostati u svojim gradovima. ² I narod je blagoslovio sve koji su dobrovoljno pristali živjeti u Jeruzalemu.

³ Glavari pokrajine Jude nastanili su se u Jeruzalemu. Neki Izraelci, svećenici, Leviti, hramski sluge i potomci Salomonovih slugu živjeli su u gradovima Jude. Živjeli su na svome posjedu, u svom gradu, ⁴ a neki ljudi iz Jude i Benjamina živjeli su u Jeruzalemu.

Judini potomci koji su se naselili u Jeruzalemu:

Ataja, Uzijin sin, potomak Uzije, Zaharije, Amarije, Šefatije, Mahalalela i Peresa. ⁵ Maaseja, Baruhov sin, potomak Baruha, Kol Hozea, Hazaje, Adaje, Jojariba, Zaharije i Šilonija. ⁶ Svih Peresovih potomaka, koji su živjeli u Jeruzalemu, bilo je 468 sposobnih ljudi.

⁷ Benjaminovi potomci koji su se naselili u Jeruzalemu:

Salu, potomak Mešulama, Joeda, Pedaje, Kolaje, Maaseje, Itiela i Ješaja. ⁸ I njegovi sljedbenici Gabaj i Salaj—ukupno 928 ljudi. ⁹ Joel, Zikrijev sin, bio je njihov glavni zapovjednik. Juda, Hasenuin sin, bio je drugi zapovjednik nad gradom.

¹⁰ Svećenici koji su se naselili u Jeruzalemu:

Jojaribov sin Jedaja, Jakin i ¹¹ Seraja—potomak Hilkije, Mešulama, Sadoka, Merajota i Ahituba—nadzornik Božjega Hrama. ¹² Zatim, njihova braća koja su obavljala poslove Božjeg Hrama—ukupno 822 ljudi. Adaja, potomak Jerohama, Pelalije, Amsija, Zaharije, Pašhura i Malkije. ¹³ Zatim njegova braća, glavari rodovskih obitelji—njih 242. Amašaj, potomak Azarela, Ahzaja, Mešilemota i Imera ¹⁴ te njegova braća—128 sposobnih ljudi. Njihov je zapovjednik bio Zabdiel, Hagedolimov sin.

¹⁵ Leviti koji su se naselili u Jeruzalemu:

Šemaja, potomak Hašuba, Azrikama, Hašabije i Bunija. ¹⁶ Šabetaj i Jozabad, dvojica levitskih glavara, nadzornici vanjskih poslova Božjega Hrama. ¹⁷ Matanija—potomak Mike, Zabdija i Asafa—voditelj pjevanja pjesama slavljenja i zahvaljivanja. Bakbukija, drugi po dužnosti nad svojom braćom. Abda, potomak Šamue, Galala i Jedutuna. ¹⁸ Ukupan je broj Levita u svetom gradu bio 284.

¹⁹ Vratari koji su se naselili u Jeruzalemu:

Akub, Talmon i njihova braća—stražari nad vratima grada—njih 172.

²⁰ Ostali Izraelci, svećenici i Leviti bili su u svim gradovima Jude, svatko na svome nasljedstvu. ²¹ Hramski su sluge živjeli na brdu Ofel, a nadređeni su im bili Siha i Gišpa. ²² Nadglednik Levita u Jeruzalemu bio je Uzi, potomak Banija, Hašabije, Matanije, Mike i Asafa. Kao Asafov potomak, on je bio jedan od pjevača odgovornih za službu u Božjem Hramu. ²³ Svakodnevne su dužnosti pjevača bile određene kraljevom zapovijedi. ²⁴ Petahija, potomak Mešezabela, Zeraha i Jude, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom.

²⁵ Što se tiče sela i njihovih polja, neki su ljudi iz naroda Jude živjeli u Kirjat Arbi i pripadajućim selima, u Dibonu i pripadajućim selima, u Jekabseelu i pripadajućim selima, ²⁶ u Ješui, Moladi, Bet Peletu, ²⁷ Hasar Šualu, Beer Šebi i pripadajućim selima, ²⁸ Siklagu, Mekoni i pripadajućim selima, ²⁹ En Rimonu, Sori, Jarmutu, ³⁰ u Zanoahu i Adulamu, s pripadajućim selima, u Lakišu s okolnim poljima i Azeki s okolnim selima. Dakle, nastanili su se sve od Beer Šebe do doline Hinom. ³¹ Benjaminovi su potomci živjeli od Gebe nadalje, u Mikmašu, Aju, Betelu i pripadajućim selima, ³² Anatotu, Nobu, Ananiji, ³³ Hasoru, Rami, Gitaimu, ³⁴ Hadidu, Seboimu i Nebalatu, ³⁵ Lodu, Onu i Dolini zanatlija. ³⁶ I određene su se skupine Levita nastanile s Benjaminovcima.

Pavao ide u Jeruzalem

21 Nakon što smo se rastali sa starješinama, isplovili smo ravno za otok Kos. Sutradan smo pristali na otok Rod, a odatle smo krenuli za Pataru. ² Našli smo brod koji je išao u Feniciju, ukrcali se i isplovili. ³ Kad smo stigli nadomak Cipru, ostavili smo ga sa svoje lijeve strane i nastavili ploviti prema Siriji. Pristali smo u Tiru jer je brod ondje trebao iskrcati teret. ⁴ U Tiru smo susreli Gospodinove sljedbenike i ostali s njima sedam dana. Oni su, upozoreni od Svetog Duha, rekli Pavlu da ne ide u Jeruzalem. ⁵ No, kad se naš boravak ondje približio kraju, nastavili smo put. Svi su nas sljedbenici, zajedno sa ženama i djecom, otpratili izvan grada. Na obali smo kleknuli i pomolili se. ⁶ Oprostili smo se s njima i ukrcali na brod, a oni su se vratili svojim kućama.

⁷ Iz Tira smo nastavili put i pristali u Ptolemaidi. Pozdravili smo tamošnju braću i sestre te ostali s njima jedan dan. ⁸ Sljedećeg smo dana isplovili i stigli u Cezareju. Otišli smo k Filipu i odsjeli kod njega. Filip je bio posvećen pronošenju Radosne vijesti. On je bio jedan od sedmorice^{[a] 9} i imao je četiri neudane kćeri koje su imale proročki dar. ¹⁰ Bili smo tamo nekoliko dana, a onda je iz Judeje došao neki prorok po imenu Agab. ¹¹ Došao je k nama, uzeo Pavlov remen, svezao njime svoje ruke i noge i rekao: »Evo što Sveti Duh kaže: ‘Ovako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka kojem pripada ovaj remen i predati ga nežidovima u ruke.’«

¹² Kad smo to čuli, i mi i tamošnji sljedbenici počeli smo preklinjati Pavla neka ne ide u Jeruzalem. ¹³ Pavao nam je odgovorio: »Što to radite? Zašto plačete i slamate mi srce? Spreman sam da me u Jeruzalemu, ne samo svežu nego i ubiju radi imena Gospodina Isusa.«

¹⁴ Budući da se nije dao uvjeriti, prestali smo ga moliti. »Neka bude kako Gospodin hoće«, rekli smo.

¹⁵ Nakon toga, spremili smo se i krenuli u Jeruzalem. ¹⁶ Neki od sljedbenika iz Cezareje pošli su s nama. Odveli su nas k čovjeku koji se zvao Mnason i kod kojeg smo trebali odsjesti. On je bio Cipranin i jedan od prvih Isusovih učenika.

Pavao posjećuje Jakova

¹⁷ Kad smo stigli u Jeruzalem, vjernici su nas spremno primili. ¹⁸ Sutradan je Pavao pošao s nama posjetiti Jakova. Kod njega su se okupili i svi starješine. ¹⁹ Pavao ih je pozdravio i potanko ih izvijestio o svemu što je Bog kroz njegovu službu učinio među nežidovskim narodima. ²⁰ Kad su saslušali Pavla, dali su hvalu Bogu, a Pavlu su rekli: »Brate, vidiš kako je na tisuće Židova povjerovalo, a svi oni revno slijede Mojsijev Zakon. ²¹ Oni su čuli da ti učiš sve Židove, koji žive među nežidovskim narodima, da ostave Mojsijev Zakon. Čuli su kako im govoriš da ne obrezuju svoju djecu niti da slijede naše običaje. ²² Što onda da radimo? Oni će sigurno saznati da si došao. ²³ Napravi onako kako ti kažemo. S nama su četiri čovjeka koja su se zavjetovala Bogu. ²⁴ Uzmi ih sa sobom, pristupi zajedno s njima obrednom pranju i plati njihove troškove obreda pa da mogu obrijati glave. Tada će svatko znati da ono što su čuli o tebi nije istina i da poštuješ Zakon. ²⁵ A što se tiče nežidovskih vjernika, poslali smo im pismo. U njemu smo im preporučili sljedeće:

Pavlovo uhićenje

²⁶ Pavao je poveo tu četvoricu sa sobom i sutradan je zajedno s njima pristupio obrednom pranju. Nakon toga, otišao je u Hram objaviti kad će završiti dani obrednog pranja i kada se trebaju prinijeti žrtve za svakoga od njih.

²⁷ Kad se sedam dana obrednog pranja približavalo kraju, neki su Židovi iz Azije ugledali Pavla u Hramu. Uzbunili su cijelo mnoštvo i uhvatili Pavla ²⁸ te su vikali: »Izraelci, pomozite! To je onaj čovjek koji ljude širom svijeta uči stvarima koje su u suprotnosti s Mojsijevim Zakonom. On govori protiv našeg naroda i ovog mjesta. Sad je čak i nežidove doveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.« ²⁹ Rekli su to jer su vidjeli Efežanina Trofima s Pavlom u gradu pa su pretpostavili da ga je Pavao doveo u Hram.

³⁰ Cijeli je grad bio u metežu. Ljudi su se ustrčali, zgrabili Pavla i odvukli ga iz Hrama. Istoga su se trena za njima zatvorila hramska vrata. ³¹ Pokušali su ga ubiti, a tada je zapovjedniku rimske vojske u Jeruzalemu stigla vijest da se pobunio cijeli grad. ³² On je odmah poveo sa sobom neke vojnike i časnike te se brzo uputio k narodu. Kad su Židovi ugledali zapovjednika i vojnike, prestali su tući Pavla. ³³ Tada je zapovjednik pristupio Pavlu, uhitio ga i zapovjedio da ga vežu dvama lancima. Nakon toga, upitao je ljude tko je Pavao i što je učinio, na što su jedni počeli vikati jedno, a drugi drugo. ³⁴ U svoj toj zbrci zapovjednik nije mogao utvrditi što je istina pa je zapovjedio da Pavla odvedu u vojarnu. ³⁵ Kad se Pavao približio stepenicama, vojnici su ga morali ponijeti na rukama da ga zaštite od nasilne gomile ³⁶ koja ih je slijedila i vikala za njima: »Ubijte ga!«

³⁷ Baš kad su se spremali odvesti ga u vojarnu, Pavao je rekao zapovjedniku: »Smijem li vam se obratiti?«

Zapovjednik je rekao: »Zar ti znaš grčki? ³⁸ Ti onda nisi onaj Egipćanin koji je prije nekog vremena započeo pobunu i poveo sa sobom u pustinju četiri tisuće razbojnika?«

³⁹ Pavao je odgovorio: »Ja sam Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim vas, dopustite mi da se obratim narodu!«

⁴⁰ I zapovjednik mu je dopustio. Pavao je stao na stepenice i rukom dao znak da želi govoriti. Narod se stišao, a Pavao je počeo govoriti na aramejskom jeziku.