M’Cheyne Bible Reading Plan

Prvi grijeh

3 Zmija je bila lukavija od svih divljih životinja koje je stvorio BOG. Ona upita ženu: »Zar je Bog zaista rekao da ne smijete jesti ni sa jednog stabla u vrtu?«

² Žena odgovori: »Smijemo jesti plodove sa svih stabala u vrtu, ³ osim sa jednoga. Bog je rekao: ‘Nemojte jesti plod stabla koje je usred vrta! Ne dirajte ga, da ne umrete!’«

⁴ Tada zmija reče ženi: »Ne, nećete umrijeti. ⁵ Nego, Bog zna da će vam se otvoriti oči kad pojedete taj plod. I bit ćete kao Bog—znat ćete što je dobro, a što zlo.«

⁶ Žena je vidjela da plod lijepo izgleda, da je dobar za jelo i da je poželjan jer će je učiniti mudrom. Stoga, ubere plod stabla i pojede ga. A dala je i svome mužu, koji je bio s njom, pa je i on jeo. ⁷ Tada su se oboma otvorile oči i spoznali su da su goli. Zato su spleli smokvinog lišća i napravili si pregače.

⁸ Potom su čuli korake BOGA, koji je hodao vrtom za večernjeg povjetarca, pa su se sakrili od BOŽJE prisutnosti među drveće u vrtu. ⁹ BOG je pozvao čovjeka i upitao ga: »Gdje si?«

¹⁰ Čovjek je rekao: »Čuo sam da si u vrtu i uplašio sam se, jer sam gol, pa sam se sakrio.«

¹¹ »Tko ti je rekao da si gol?« upita ga Bog. »Zar si jeo plod stabla koji sam ti zabranio jesti?«

¹² »Žena koju si dao da bude uz mene«, odgovori čovjek, »dala mi je plod sa stabla pa sam jeo.«

¹³ Tada BOG upita ženu: »Što si učinila?«

»Zmija me prevarila«, kaže žena, »pa sam jela.«

Posljedice grijeha

¹⁴ BOG je rekao zmiji:

¹⁶ A ženi je rekao:

¹⁷ Zatim je rekao čovjeku:

²⁰ Adam je svojoj ženi dao ime Eva^[c] jer je ona majka svih živih.

²¹ BOG je čovjeku i njegovoj ženi načinio odjeću od životinjske kože i odjenuo ih.

Adam i Eva izbačeni iz vrta

²² Zatim je BOG rekao: »Gle, ljudi su postali poput nas—znaju što je dobro, a što zlo. Ne smijemo dopustiti da uberu plod sa stabla života, da ga ne bi pojeli i živjeli zauvijek!«

²³ Zato ih je BOG protjerao van iz edenskog vrta, da obrađuju zemlju od koje je čovjek i stvoren. ²⁴ Prognao je tako ljude iz edenskog vrta. Istočno od vrta postavio je krilata bića^[d] i vatreni mač, koji se kretao na sve strane, da čuvaju put prema stablu života.

Ivan Krstitelj

(Mk 1,1-8; Lk 3,1-9.15-17; Iv 1,19-28)

3 U ono vrijeme pojavio se Ivan Krstitelj i počeo propovijedati u judejskoj pustinji. ² Govorio je: »Pokajte se jer je Kraljevstvo nebesko blizu!« ³ Upravo je o Ivanu govorio prorok Izaija:

⁴ Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožni pojas oko bokova. Hranio se skakavcima i divljim medom. ⁵ U to su ga vrijeme dolazili slušati ljudi iz Jeruzalema, iz cijele Judeje i s cijeloga područja oko rijeke Jordan. ⁶ Priznavali su svoje grijehe, a Ivan ih je krstio uranjajući ih u rijeku Jordan.

⁷ Kad je Ivan vidio mnoge farizeje^[b] i saduceje^[c] kako dolaze k njemu da ih krsti, rekao im je: »Zmijski porodi! Tko li vas je upozorio da bježite od Božje srdžbe koja dolazi? ⁸ Pokažite svojim životom da ste se zaista obratili. Činite ono što dokazuje da ste se promijenili i nemojte se pouzdavati u to što je Abraham vaš otac. ⁹ Jer, kažem vam, Bog može od ovoga kamenja stvoriti Abrahamovu djecu. ¹⁰ Sjekira je već položena na korijen stabla, a svako stablo, koje ne daje dobar plod, bit će posječeno i bačeno u vatru.^{[d] 11} Ja vas krstim vodom u znak obraćenja, ali onaj koji dolazi nakon mene veći je od mene. Ja mu nisam dostojan ni obuću skinuti. On će vas krstiti Svetim Duhom i vatrom. ¹² Doći će spreman pročistiti zrnje od pljeve^[e]. Pšenicu će sakupiti i spremiti u svoju žitnicu, a pljevu će spaliti u vatri koja se ne može ugasiti.«

Isusovo krštenje

(Mk 1,9-11; Lk 3,21-22)

¹³ Tada je Isus došao iz Galileje na rijeku Jordan k Ivanu da ga krsti. ¹⁴ Ivan ga je pokušavao odgovoriti pa mu je rekao: »Ti bi trebao mene krstiti, a dolaziš k meni!«

¹⁵ No Isus mu je odgovorio: »Pusti, primjereno je da učinimo sve što Bog želi.« Tada ga je Ivan pristao krstiti.

¹⁶ Isus je bio kršten i, čim je izašao iz vode, otvorilo se nebo i vidio je Duha Božjega kako silazi u liku goluba i spušta se na njega. ¹⁷ A glas s neba je rekao: »Ovo je moj voljeni sin. S njim sam potpuno zadovoljan!«

Obnova žrtvenika

3 Kad je došao sedmi mjesec^[a], Izraelci su se već smjestili po svojim gradovima. Potom se sav narod u jedinstvu okupio u Jeruzalemu. ² Ješua, Josadakov sin, zajedno s drugim svećenicima, i Zerubabel, Šealtielov sin, zajedno sa svojim rođacima, počeli su graditi žrtvenik Izraelovom Bogu da bi na njemu prinosili žrtve paljenice. Radili su kao što piše u Zakonu Mojsija, Božjeg čovjeka. ³ Iako su se bojali drugih naroda, koji su živjeli s njima na tom području, izgradili su žrtvenik na njegovim prijašnjim temeljima. Na njemu su ujutro i navečer prinosili BOGU žrtve paljenice. ⁴ U skladu s odredbom u Mojsijevom zakonu, slavili su Blagdan skloništa. Prinosili su propisani broj paljenica za svaki dan blagdana. ⁵ Zatim su svakog dana prinosili stalne žrtve paljenice pa žrtve određene za Blagdan mladog mjeseca i za sve svete BOŽJE blagdane, kao i one koje se BOGU prinose prema želji. ⁶ Od prvoga dana sedmog mjeseca BOGU su prinosili žrtve paljenice iako temelji BOŽJEGA Hrama još nisu bili obnovljeni.

Početak obnove Hrama

⁷ Zatim su klesarima i tesarima dali novac za njihov rad, a Sidoncima i Tircima su dali hranu, piće i ulje, da im od Libanona do luke Jafa, morem, dovezu cedrova debla. Za to su imali odobrenje perzijskoga kralja Kira.

⁸ Drugoga mjeseca, druge godine nakon dolaska u Božji Hram u Jeruzalemu, Zerubabel, Šealtielov sin, i Ješua, Josadakov sin, započeli su radove. Njihovi su sunarodnjaci radili s njima—svećenici, Leviti i svi koji su se iz zatočeništva vratili u Jeruzalem. Za nadzornike izgradnje BOŽJEGA Hrama odredili su Levite koji su bili stariji od dvadeset godina. ⁹ Nadzornici radova na Božjem Hramu bili su: Ješua sa svojim sinovima, i braćom—Kadmielom, Binujem i Hodavijom, a radnici su bili Leviti iz Henadadove obitelji.

¹⁰ Kad su graditelji položili temelje BOŽJEGA Hrama, svećenici su odjenuli odore i uzeli trube, a Leviti, Asafovi potomci, cimbala. Stali su na svoja mjesta da bi slavili BOGA, kao što je bio propisao Izraelov kralj David. ¹¹ Naizmjence su slavili BOGA i zahvaljivali mu, svaka grupa pjevajući svoj dio. Pjevali su:

I sav je narod glasno vikao slaveći BOGA jer su bili položeni temelji BOŽJEGA Hrama.

¹² Mnogi od starijih svećenika, Levita i glavara obitelji, koji su se sjećali prijašnjega Hrama, glasno su zaplakali vidjevši temelje ovoga Hrama, dok su drugi klicali od radosti. ¹³ I nije se mogao razlikovati zvuk radosnog klicanja od zvuka plača. Svi su bili glasni i daleko ih se čulo.

Ozdravljenje nepokretnog čovjeka

3 Petar i Ivan krenuli su u Hram u tri sata popodne. Bilo je to vrijeme određeno za molitvu. ² Ljudi su nosili nekog čovjeka, nepokretnog od rođenja. Svakog bi ga dana postavili uz hramska vrata, zvana Divna, da prosi od onih koji su ulazili u Hram. ³ Kad je čovjek ugledao Petra i Ivana kako se spremaju ući u Hram, zatražio je milostinju. ⁴ Petar je, zajedno s Ivanom, pogledao ravno u njega i rekao: »Pogledaj nas!« ⁵ On ih je pozorno pogledao, očekujući da će od njih štogod dobiti. ⁶ No Petar je rekao: »Nemam ni srebra ni zlata, ali dajem ti ono što imam: u ime Isusa Krista iz Nazareta, ustani i hodaj!« ⁷ Onda je prihvatio čovjeka za desnu ruku i podigao ga. Istoga su trena ojačali njegova stopala i gležnjevi. ⁸ Čovjek je skočio na noge i počeo hodati. Ušao je s njima u Hram, poskakujući i slaveći Boga. ⁹ Svi su ga vidjeli kako hoda i slavi Boga ¹⁰ i prepoznali da je to onaj isti koji je sjedio i prosio pokraj hramskih vrata, zvanih Divna. Bili su zapanjeni i začuđeni zbog toga što mu se dogodilo.

Petrov govor

¹¹ Čovjek se nije udaljavao od Petra i Ivana. Svi su ostali zapanjeni i dotrčali su k njima pod Salomonov trijem. ¹² Kad je Petar to vidio, obratio se narodu: »Izraelci, zašto se čudite? Zašto gledate u nas kao da smo svojom snagom ili pobožnošću učinili da ovaj čovjek prohoda? ¹³ Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog, Bog naših predaka, uzvisio je svoga slugu Isusa, kojeg ste vi predali da ga ubiju. Odrekli ste ga se pred Pilatom kad ga je ovaj već bio odlučio pustiti na slobodu. ¹⁴ Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika i zatražili da vam puste ubojicu. ¹⁵ Vi ste ubili Onoga od kojeg dolazi život, ali Bog ga je podigao iz mrtvih. Mi smo tome svjedoci. ¹⁶ Zbog vjere u Isusa, ovaj čovjek, kojeg vidite i poznajete, dobio je snagu. Da, vjera u njega donijela je, pred svima vama, potpuno ozdravljenje ovom čovjeku.

¹⁷ Ali ja, braćo, znam da ste tako postupili iz neznanja. Tako su postupili i vaši vođe. ¹⁸ No na ovaj je način Bog ispunio ono što je unaprijed najavio kroz usta svih proroka: da njegov Mesija^[a] mora trpjeti. ¹⁹ Zato se obratite i vratite Bogu da vam se izbrišu grijesi! ²⁰ Tada će vam doći od Gospodina vrijeme duhovnog počinka jer će vam Gospodin poslati Isusa, kojeg je već odabrao da bude Mesija. ²¹ On mora ostati na Nebu sve dok ne dođe vrijeme sveopće obnove. O tome je Bog još davno govorio kroz usta svojih svetih proroka. ²² Jer, Mojsije je rekao: ‘Gospodin, vaš Bog, podići će vam proroka poput mene iz vašega vlastitog naroda. Slušajte sve što vam kaže. ²³ Tko god ne bude slušao tog proroka, bit će zauvijek iskorijenjen iz naroda.’^[b]

²⁴ Da, svi proroci koji su ikad govorili, od Samuela i onih nakon njega, navješćivali su upravo ovo vrijeme. ²⁵ A vi ste sinovi tih proroka i Saveza koji je Bog sklopio s vašim precima. On je rekao Abrahamu: ‘Kroz tvoje će potomke svi narodi na Zemlji biti blagoslovljeni.’^{[c] 26} Bog je podigao svoga slugu i prvo ga poslao vama, da vas blagoslovi i da se svaki od vas okrene od svojih zlih djela.«