Historical

Tko je najveći?

(Mk 9,33-37; Lk 9,46-48)

18 Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga: »Tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom?«

² A Isus je pozvao k sebi dijete, postavio ga ispred njih ³ i rekao: »Istinu vam kažem: ako ponovo ne postanete poput male djece, nikada nećete ući u Kraljevstvo nebesko. ⁴ Dakle, tko se ponizi da bi bio poput ovoga djeteta—taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom.

⁵ I tko radi mene primi jedno ovakvo dijete, mene prima.«

Navođenje na grijeh

(Mk 9,42-48; Lk 17,1-2)

⁶ »Ali ako tko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu objese mlinski kamen^[a] oko vrata i da ga utope u dubini mora. ⁷ Jao ljudima u svijetu jer čine stvari koje navode na grijeh! No takve stvari moraju doći. No jao onomu po kome dolaze!

⁸ Stoga, ako te ruka ili noga navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život bez ruke ili noge nego da s obje ruke i noge budeš bačen u vječni plamen. ⁹ Zato, ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život samo s jednim okom nego da s oba oka budeš bačen u pakleni plamen.«

Usporedba o izgubljenoj ovci

(Lk 15,3-7)

¹⁰ »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih. Jer, kažem vam, njihovi su anđeli na nebesima stalno s mojim nebeskim Ocem. ^11 [b]

¹² Što mislite? Ako čovjek ima stotinu ovaca i jedna od njih odluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet u brdima i otići potražiti odlutalu ovcu? ¹³ Istinu vam kažem: kad je nađe, bit će sretniji radi nje nego radi onih devedeset i devet koje nisu odlutale. ¹⁴ Isto tako, ni vaš nebeski Otac ne želi da se izgubi itko od ovih malenih.«

Bratska opomena

(Lk 17,3)

¹⁵ »Ako tvoj brat sagriješi protiv tebe, idi i ukori ga nasamo! Posluša li te, dobio si svoga brata. ¹⁶ No ako te ne posluša, uzmi sa sobom jednoga ili dvoje ljudi, tako da svaka tvrdnja počiva na iskazu dvoje ili troje svjedoka.^{[c] 17} Ako ni njih ne posluša, obavijesti crkvu. A ako ne posluša ni crkvu, ponašaj se prema toj osobi kao prema poganinu ili porezniku.

¹⁸ Istinu vam kažem: što god svežete na Zemlji, bit će svezano i na Nebu, a što god odriješite na Zemlji, bit će odriješeno i na Nebu.^[d]

¹⁹ A kažem vam i ovo: što god dvoje od vas ovdje na Zemlji složno zamole, dat će im moj nebeski Otac. ²⁰ Jer, gdje se dvoje ili troje okupe u moje ime, ondje sam i ja među njima.«

O opraštanju

²¹ Tada je Petar pristupio Isusu i upitao ga: »Gospodine, koliko puta smije moj brat sagriješiti protiv mene, a da mu još uvijek oprostim? Do sedam puta?«

²² Isus mu je odgovorio: »Kažem ti, ne samo sedam puta nego sedamdeset i sedam puta^[e]!

²³ Jer, Kraljevstvo je nebesko poput kralja koji je odlučio srediti račune sa svojim slugama. ²⁴ Kad je počeo naplaćivati dugove, doveli su mu dužnika koji mu je dugovao deset tisuća talenata^[f]. ²⁵ Budući da dužnik nije mogao vratiti dug, gospodar je naredio da se proda zajedno sa ženom i djecom, te sa svime što je imao, i da se tako naplati dug.

²⁶ Tada je sluga pao na koljena pred gospodarem i molio: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti!’ ²⁷ Gospodar se sažalio nad njim, oprostio mu dug i pustio ga na slobodu.

²⁸ Kad je taj isti sluga izašao, našao je drugoga slugu, svoga prijatelja, koji mu je dugovao sto srebrnjaka. Zgrabio ga je za vrat i pritisnuo govoreći: ‘Vrati što mi duguješ!’

²⁹ Tada je prijatelj pao pred njim na koljena i molio ga: ‘Budi strpljiv sa mnom i vratit ću ti dug!’

³⁰ No ovaj nije htio čekati, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne vrati dug. ³¹ Kad su ostali sluge, njegovi prijatelji, vidjeli što se dogodilo, jako su se ražalostili pa su otišli i sve ispričali gospodaru.

³² Tada je gospodar pozvao prvoga slugu i rekao mu: ‘Zli slugo! Ja sam tebi oprostio čitav tvoj dug jer si me molio za milost. ³³ Nisi li se i ti trebao smilovati svome prijatelju, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ ³⁴ Tada ga je gospodar, jako ljutit, bacio u zatvor dok ne vrati sav dug.

³⁵ Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako jedni drugima ne oprostite od sveg srca.«

Isus poučava o razvodu

(Mk 10,1-12)

19 Nakon što je Isus sve ovo rekao, napustio je Galileju i otišao na područje Judeje, na drugoj strani rijeke Jordan. ² Slijedilo ga je silno mnoštvo, a on ih je ondje ozdravljao.

³ Prišli su mu neki farizeji s namjerom da ga iskušaju i upitali ga: »Je li dopušteno da se čovjek razvede od svoje žene iz bilo kojeg razloga?«

⁴ Isus je odgovorio: »Zar niste čitali da ih je Stvoritelj u početku stvorio muško i žensko?^{[g] 5} A zatim je rekao: ‘Radi toga će čovjek napustiti svoga oca i majku i sjedinit će se sa svojom ženom i njih će dvoje postati jedno.’^{[h] 6} Dakle, oni više nisu dvoje, nego jedno. Stoga, neka čovjek ne razdvaja ono što je sjedinio Bog.«

⁷ Na to su ga upitali: »Pa zašto je onda Mojsije odredio da se čovjek može razvesti od svoje žene ako joj da potvrdu o razvodu braka?«^[i]

⁸ Isus im je odgovorio: »Mojsije je dopustio da se razvodite od svojih žena zbog vašega tvrdog srca, ali u početku nije bilo tako. ⁹ A ja vam kažem: tko se rastane od svoje žene, osim ako mu je ona bila nevjerna, pa se oženi drugom, čini preljub.«

¹⁰ Tada su mu učenici rekli: »Ako tako stoje stvari između muža i žene, onda je bolje i ne ženiti se.«

¹¹ Isus im je odgovorio: »Ne razumiju to svi, nego samo oni kojima je to dao Bog. ¹² Jer, ima muškaraca koji od rođenja ne mogu imati djece, a ima i onih koje su drugi učinili takvima. Konačno, ima i onih koji su izabrali ne ženiti se radi Kraljevstva nebeskog. Tko to može prihvatiti—neka prihvati!«

Isus prima djecu k sebi

(Mk 10,13-16; Lk 18,15-17)

¹³ Onda su mu donijeli djecu da položi ruke na njih i da se pomoli. No Isusovi su im učenici to branili. ¹⁴ Tada je Isus rekao: »Pustite djecu i nemojte im braniti da dolaze k meni, jer takvima, koji su kao ova djeca, pripada Kraljevstvo nebesko.« ¹⁵ Zatim je položio ruke na djecu i otišao dalje.

Isus i bogataš

(Mk 10,17-31; Lk 18,18-30)

¹⁶ Tada mu je pristupio neki čovjek i upitao ga: »Učitelju, kakvo dobro djelo moram učiniti da bih imao vječni život?«

¹⁷ A Isus mu je odgovorio: »Zašto me pitaš o tome što je dobro? Samo je jedan dobar—Bog! Ipak, ako želiš imati vječni život, poštuj zapovijedi!«

¹⁸ »Koje zapovijedi?« upitao je čovjek.

Isus mu je odgovorio: »Ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, ¹⁹ poštuj oca i majku^[j] i voli svoga bližnjeg kao samoga sebe!«^[k]

²⁰ Mladić mu je rekao: »Svega sam se toga držao. Što mi još nedostaje?«

²¹ Isus mu je rekao: »Ako želiš biti savršen, prodaj svoju imovinu i podijeli novac siromašnima pa ćeš imati blago na Nebu. Tada dođi i slijedi me!«

²² Kad je mladić to čuo, otišao je žalostan jer je bio jako bogat.

²³ Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Istinu vam kažem, teško je bogatašu ući u Kraljevstvo nebesko. ²⁴ Da, kažem vam, lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo.«

²⁵ Kad su to čuli, učenici su se jako začudili pa su upitali: »Pa tko se onda može spasiti?«

²⁶ Isus ih je pogledao i rekao im: »Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«

²⁷ Tada se Petar javio i rekao mu: »Gle, mi smo sve ostavili i pošli za tobom. Što ćemo za to dobiti?«

²⁸ A Isus im je rekao: »Istinu vam kažem: u novom svijetu, kad Sin Čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje, vi, koji ste me slijedili, sjest ćete na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena. ²⁹ I tko god je radi mene napustio kuću, braću, sestre, oca, majku, djecu ili polja, primit će stotinu puta više i imat će vječni život. ³⁰ Mnogi, koji su sada prvi, bit će posljednji, a oni koji su sada posljednji—bit će prvi.«

Radnici u vinogradu

20 »Kraljevstvo je nebesko poput vlasnika imanja koji je rano ujutro otišao unajmiti radnike za svoj vinograd. ² Nagodio se s njima da im plati jedan srebrnjak na dan i poslao ih u vinograd.

³ Oko devet je sati opet izašao i opazio neke ljude kako stoje na trgu i ništa ne rade. ⁴ Rekao im je: ‘Idite i vi u moj vinograd, a ja ću vam dati pravednu plaću.’ ⁵ Tako su i oni otišli raditi u vinograd.

Oko podneva i oko tri sata popodne ponovo je izašao i učinio isto. ⁶ Oko pet je sati opet izašao i našao neke druge ljude gdje stoje na trgu. Upitao ih je: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan i ništa ne radite?’

⁷ Oni su mu odgovorili: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u moj vinograd.’

⁸ Uvečer je gospodar vinograda rekao svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati ih redom—od zadnjih, koje sam unajmio, pa do onih prvih.’

⁹ I tako su oni, koji su bili unajmljeni oko pet sati, došli i svaki je primio po jedan srebrnjak. ¹⁰ Kad su došli oni koji su bili prvi unajmljeni mislili su da će dobiti više. No i oni su dobili po jedan srebrnjak. ¹¹ Uzeli su novac i počeli prigovarati gospodaru vinograda. ¹² Rekli su: ‘Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a platio si im jednako kao i nama koji smo radili cijeli dan i podnosili žegu.’

¹³ Gospodar vinograda okrenuo se jednom od njih i rekao: ‘Prijatelju, ja nisam prema tebi nepravedan. Zar se nismo dogovorili da ću ti platiti jedan srebrnjak? ¹⁴ Uzmi što je tvoje i idi! Ja želim dati ovom posljednjemu isto kao i tebi. ¹⁵ Zar nemam pravo činiti sa svojim što hoću? Ili si zavidan što sam dobar?’

¹⁶ Tako će posljednji biti prvi, a prvi će biti posljednji.«

Isus treći put govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mk 10,32-34; Lk 18,31-34)

¹⁷ Dok je išao u Jeruzalem, Isus je odveo svojih dvanaestoricu učenika na stranu pa im govorio: ¹⁸ »Evo, idemo u Jeruzalem. Sin Čovječji bit će predan svećeničkim poglavarima i učiteljima Zakona, a oni će ga osuditi na smrt. ¹⁹ Tada će ga predati strancima da mu se izruguju, da ga bičuju i da ga razapnu, ali on će uskrsnuti treći dan.«

Zebedejevi sinovi

(Mk 10,35-45)

²⁰ Tada je Isusu pristupila majka Zebedejevih sinova, zajedno sa svojim sinovima, i kleknula pred njega da ga nešto zamoli.

²¹ Upitao ju je: »Što želiš?« A ona mu je rekla: »Obećaj mi da će ova moja dvojica sinova sjediti zajedno s tobom u tvome Kraljevstvu, jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve strane.«

²² Isus je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti iz čaše^[l] iz koje ću ja piti?«

Odgovorili su mu: »Da, možemo!«

²³ A on im je rekao: »Vi ćete zaista i piti iz moje čaše, ali nije moje da određujem tko će sjediti s moje desne ili lijeve strane. Ta mjesta pripadaju onima za koje ih je pripremio moj Otac.«

²⁴ Kad su ostala desetorica učenika to čula, razljutila su se na ovu dvojicu braće. ²⁵ Tada ih je Isus pozvao k sebi i rekao: »Znate da vladari nežidovskih naroda iskazuju svoju moć nad njima, a velikaši vole gospodariti njima. ²⁶ No neka tako ne bude među vama! Tko želi postati velik među vama, radije neka vam bude sluga, ²⁷ a tko želi biti prvi među vama, neka vam bude rob. ²⁸ Upravo kao Sin Čovječji, koji nije došao da mu služe, nego da on služi i da preda svoj život kao otkupninu za mnoge.«

Isus iscjeljuje dva slijepca

(Mk 10,46-52; Lk 18,35-43)

²⁹ Dok su izlazili iz Jerihona, silno je mnoštvo slijedilo Isusa. ³⁰ A pokraj puta su sjedila dvojica slijepaca. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!«

³¹ Mnoštvo ih je korilo i ušutkivalo, ali oni su još jače vikali: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!«

³² Tada se Isus zaustavio, pozvao ih te upitao: »Što želite da učinim za vas?«

³³ Rekli su mu: »Gospodine, željeli bismo da možemo vidjeti.«

³⁴ Isus se sažalio nad njima i dodirnuo im oči. Odmah su progledali i krenuli za Isusom.