Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Historical

Read the books of the Bible as they were written historically, according to the estimated date of their writing.
Duration: 365 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Ljetopisi 2 30-32

Ezekijine pripreme za Pashu

30 Ezekija je razaslao glasnike po cijelom Izraelu i Judi. Napisao je i pisma Efrajimovom i Manašeovom plemenu. Pozivao je ljude da dođu u BOŽJI Hram u Jeruzalemu i proslave Pashu u čast Izraelovom BOGU. Kralj i njegovi službenici, te cijela zajednica u Jeruzalemu, složili su se da proslave Pashu u drugome mjesecu. Nisu mogli proslaviti Pashu u propisano vrijeme[a] jer se još nije bio posvetio dovoljan broj svećenika niti se narod okupio u Jeruzalemu. Takav plan činio se dobar kralju i cijeloj zajednici. Po cijelom Izraelu, od grada Beer Šebe pa sve do grada Dana, poslali su proglas pozivajući narod da dođu u Jeruzalem slaviti Pashu u čast Izraelovom BOGU. Već se dugo nije svetkovalo u velikom broju iako je tako propisano u zakonu.

Prema kraljevoj zapovijedi, glasnici su trčali po cijelom Izraelu i Judi, noseći pisma od kralja i njegovih službenika. U njima je pisalo:

»Narode Izraela, vratite se BOGU Abrahama, Izaka i Izraela. Tako će se on moći vratiti vama koji ste preostali, pobjegavši iz ropstva asirskoga kralja. Nemojte biti kao vaši očevi i braća koji su bili nevjerni BOGU svojih predaka. Kao što vidite, učinio ih je ruglom pred ljudima i prepustio prijeziru drugih naroda. Ne budite tvrdoglavi, kao što su bili vaši očevi. Pružite ruke k BOGU i dođite u njegov Hram, koji je on posvetio zauvijek. Služite svome BOGU, da se više ne ljuti na vas. Ako se vratite k BOGU, vaši rođaci i vaša djeca naći će suosjećanje kod svojih porobljivača i vratiti se u ovu zemlju. Jer, vaš je BOG milostiv i suosjećajan. On se neće okrenuti od vas ako se vi vratite k njemu.«

10 Tako su glasnici išli od grada do grada, kroz Efrajimovu i Manašeovu zemlju, sve do područja Zebulunovog plemena. No narod im se rugao i ismijavao ih. 11 Samo je nekoliko ljudi iz plemena Ašera, Manašea i Zebuluna poslušalo i došlo u Jeruzalem. 12 No Božja je ruka bila na Judejcima. Zajedno i složno, izvršavali su zapovijedi kralja i kraljevih službenika, sve u skladu s BOŽJOM riječju.

Proslava Pashe

13 U drugome mjesecu veliko se mnoštvo naroda okupilo u Jeruzalemu za Blagdan beskvasnoga kruha. 14 Uklonili su poganske žrtvenike iz Jeruzalema, kao i sva poganska svetišta za prinos tamjana. Sve su pobacali u dolinu potoka Kidrona. 15 Četrnaestog su dana u drugome mjesecu zaklali pashalno janje. Svećenici i Leviti su se pokajali, izvršili obred posvećenja i unijeli žrtve paljenice u BOŽJI Hram. 16 Zauzeli su svoja uobičajena mjesta, propisana zakonom Božjeg čovjeka Mojsija. Leviti su dodavali krv žrtvovanih životinja, a svećenici su njome škropili žrtvenik. 17 Mnogi nisu izvršili obred očišćenja da bi se posvetili te nisu mogli klati pashalnu janjad. Stoga, Leviti su vršili klanje za njih. Tako je sva janjad bila ispravno posvećena BOGU. 18 Mnoštvo naroda, mnogi iz plemena Efrajima, Manašea, Isakara i Zebuluna, nisu izvršili obred očišćenja. Ipak, jeli su pashalno janje iako je zakon propisivao drugačije.

Ezekija se pomolio za njih: »Neka dobri BOG oprosti svakome 19 tko svim srcem traži BOGA svojih predaka. Neka im oprosti što nisu postupili prema pravilima čistoće u Svetištu.«

20 BOG je ispunio Ezekijinu molbu i oprostio narodu.

21 Izraelci, koji su bili u Jeruzalemu, sedam su dana s velikom radošću svetkovali Blagdan beskvasnoga kruha. Leviti i svećenici slavili su BOGA iz dana u dan, pjevajući BOGU iz sve snage[b]. 22 Ezekija je ohrabrivao sve Levite koji su revno služili BOGU. Narod je sedam dana slavio blagdan i prinosio žrtve slavljenice, zahvaljujući BOGU svojih predaka.

23 Potom se cijela zajednica složila da slavlje treba produžiti pa su radosno slavili još sedam dana. 24 Judejski je kralj Ezekija dao okupljenima 1.000 junaca i 7.000 ovaca. Njegovi su službenici dali za zajednicu još 1.000 junaca i 10.000 ovaca. Velik je broj svećenika izvršio obred očišćenja i tako se posvetio za službu. 25 Radovali su se zajedno svi Judejci, svećenici i Leviti, cijela zajednica pristigla iz Izraela, zajedno sa strancima koji su došli iz Izraela ili su živjeli u Judi. 26 U Jeruzalemu je vladala velika radost. Još od vremena Salomona, sina izraelskog kralja Davida, ondje nije bilo tako. 27 Na kraju su svećenici i Leviti ustali i blagoslovili narod. Bog je čuo njihov glas. Njihova je molitva doprla do njegovoga svetog prebivališta na nebesima.

Ezekija obnavlja bogoštovlje i svećenstvo

31 Kad je završila Pasha, Izraelci, koji su bili u Jeruzalemu, krenuli su po judejskim gradovima. Razbijali su svete stupove, sjekli kipove božice Ašere i razarali poganska svetišta i žrtvenike po cijeloj Judi, Benjaminu, Efrajimu i Manašeu. Kad su uništili sve što je služilo za štovanje idola, vratili su se u svoje gradove, svaki na svoj posjed. Ezekija je podijelio svećenike i Levite po skupinama, a svaka je skupina imala svoju dužnost. Bili su podijeljeni na one koji prinose žrtve paljenice i žrtve slavljenice te one koji služe u Hramu, zahvaljuju i slave na ulazu u BOŽJI Hram[c]. I kralj je dao svoj osobni prinos za žrtve paljenice—jutarnje i večernje žrtve, žrtve na šabat, žrtve na dane mladog mjeseca i na propisane blagdane, sve kao što je pisano u BOŽJEM zakonu. Rekao je narodu i stanovnicima Jeruzalema da osiguraju dio za svećenike i Levite kako bi se oni mogli potpuno predati izvršavanju BOŽJEG zakona. Tek što su to objavili, Izraelci su počeli donositi prve plodove žita, mladog vina, svježeg ulja, meda i svega što je rodilo na poljima. Donosili su desetinu svakog proizvoda, obilje svega. Izraelci i Judejci, koji su živjeli po judejskim gradovima, donosili su desetinu svojih stada i desetinu predmeta posvećenih svome BOGU. Donosili su i stavljali na gomile. Sakupljanje je počelo u trećem, a završilo u sedmome mjesecu.[d]

Kad su Ezekija i njegovi službenici došli i vidjeli gomile darova, blagoslovili su BOGA i njegov narod Izrael.

Ezekija je pitao svećenike i Levite o nagomilanim darovima. 10 Vrhovni mu je svećenik Azarija, iz Sadokove obitelji, odgovorio: »Otkako je narod počeo donositi svoje priloge u BOŽJI Hram, imamo dovoljno za jelo i još mnogo toga preostane. BOG je blagoslovio svoj narod pa se toliko toga sakupilo.«

11 Ezekija je rekao da se pripreme prostorije u BOŽJEM Hramu pa je tako i učinjeno. 12 Tu su unijeli priloge, desetine i posvećene predmete. Za njihovo su čuvanje bili zaduženi Levit Konanija, kao prvi, te njegov brat Šimej, kao drugi odgovorni. 13 Konanija i Šimej nadgledali su Jehiela, Azaziju, Nahata, Asahela, Jerimota, Jozabada, Eliela, Ismakiju, Mahata i Benaju. Postavili su ih osobno kralj Ezekija i upravitelj Božjega hrama Azarija. 14 Kore, sin Levita Jimne, čuvar istočnih vrata Hrama, vodio je brigu o raspodjeli dragovoljno prinesenih žrtava i darova posvećenih BOGU. 15 Njemu su pomagali Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarija i Šekanija. Obavljali su svoju dužnost po svećeničkim gradovima, vjerno raspodjeljujući darove svećenicima, prema njihovim skupinama. Dijelili su jednako i mladim i starim svećenicima. 16 Davali su i dječacima u dobi od tri godine naviše, čija su imena bila zapisana u obiteljskim stablima levitskih obitelji. Svi su oni trebali, kad odrastu, ući u BOŽJI Hram i vršiti svoje svakodnevne dužnosti, u skladu s odgovornostima svoje skupine. 17 Svećenici su dobivali svoj dio prema redoslijedu kako su njihove obitelji bile upisane u obiteljska stabla. Leviti od dvadeset godina naviše dobivali su svoj dio prema svojim skupinama i odgovornostima. 18 Svoj su dio dobivala i mala djeca, žene, sinovi i kćeri Levita čija su imena bila zabilježena u obiteljskim stablima. Leviti su bili posebno vjerni u održavanju svoje posvećenosti. 19 Svećenici, Aronovi potomci, živjeli su na poljima i pašnjacima svojih gradova. U svakom je gradu bio određen čovjek zadužen za raspodjelu dobara svakome muškom među svećenicima, čije su ime Leviti upisali u obiteljska stabla. 20 Ezekija je tako činio u cijeloj Judi. Postupao je dobro, pravedno i vjerno pred svojim BOGOM.

21 Ezekija je svim srcem radio svaki posao, služio Božjem Hramu, pokoravao se zakonu i zapovijedima te slijedio svog Boga. I u svemu je bio uspješan.

Kralj Asirije napada Judu

(2 Kr 18,13-37; 19,14-19.35-37; Iz 36,1-22; 37,8-38)

32 Nakon što je Ezekija sve vjerno izvršio, asirski je kralj Sanherib napao Judu. Opkolio je utvrđene gradove s namjerom da ih osvoji. Ezekija je uvidio da se Sanherib došao boriti za Jeruzalem. Savjetovao se sa svojim službenicima i vojskovođama. Odlučili su zatvoriti dotok vode iz izvora izvan grada. Okupilo se mnogo ljudi. Zatvorili su sve izvore i zaustavili rječicu koja je tekla posred zemlje. Govorili su: »Zašto da kraljevi Asirije dođu i nađu obilje vode?«

Ezekija je odlučno prionuo na obnovu porušenih dijelova gradskih zidina. Podigao je na njima kule. S vanjske je strane zidina izgradio još jedan zid. Utvrdio je i ojačao istočni dio Davidova grada. Dao je napraviti mnogo oružja i štitova. Postavio je vojne zapovjednike nad ljudima. Okupio ih je na otvorenome, pokraj gradskih vrata, i ohrabrivao ih. Rekao im je: »Budite snažni i hrabri! Ne bojte se asirskoga kralja i njegove velike vojske. Uz nas je veća sila nego uz njega. Uz njega je ljudska snaga, a uz nas je naš BOG, koji nam pomaže i vodi naše bitke.«

Narod je bio ohrabren riječima Ezekije, kralja Jude.

Dok je asirski kralj Sanherib s cijelom svojim vojskom opsjedao grad Lakiš, poslao je svoje sluge u Jeruzalem k judejskom kralju Ezekiji. Svim je Judejcima u Jeruzalemu poručio:

10 »Sanherib, kralj Asirije, poručuje vam: ‘U koga se to pouzdajete dok ste pod opsadom u Jeruzalemu? 11 Ezekija vas zavarava i pušta da umrete od gladi i žeđi, kad vam govori da će vas vaš BOG izbaviti iz ruku asirskoga kralja. 12 Nije li Ezekija uklonio Božja svetišta i žrtvenike? Nije li zapovjedio da se u Judi i Jeruzalemu klanjate samo pred jednim žrtvenikom i samo na njemu prinosite žrtve? 13 Znate li što smo ja i moji preci učinili narodima drugih zemalja? Jesu li bogovi tih naroda i zemalja ikad uspjeli zaštititi svoju zemlju preda mnom? 14 Koji je od svih tih bogova nad narodima, koje su moji preci potpuno uništili, izbavio svoj narod iz mojih ruku? Kako bi vas onda vaš Bog mogao izbaviti? 15 Zato ne dopuštajte da vas Ezekija zavarava i zavodi. Ne vjerujte mu! Ni jedan bog, niti jednog naroda niti kraljevstva, nije uspio izbaviti svoj narod od mene ili mojih predaka. Nemojte misliti da me vaš Bog može zaustaviti.’«

16 Još su mnogo toga asirski službenici izrekli protiv BOGA i njegovog sluge Ezekije.

17 Asirski je kralj napisao i pisma u kojima je vrijeđao Izraelovog BOGA: »Kao što bogovi naroda drugih zemalja nisu uspjeli zaštititi svoje narode, tako ni Ezekijin Bog neće izbaviti svoj narod iz mojih ruku«.

18 Asirski su službenici to glasno izvikivali stanovnicima Jeruzalema, koji su se okupili na zidinama grada. Vikali su na judejskom jeziku kako bi ih zastrašili i osvojili grad. 19 Govorili su o Bogu Jeruzalema kao da je on isto što i bogovi naroda drugih zemalja. No oni su samo tvorevine ljudskih ruku.

20 Kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, zavapili su molitvom do neba. 21 BOG je poslao anđela koji je poubijao sve ratnike, zapovjednike i službenike u taboru asirskoga kralja. Kralj Asirije vratio se osramoćen u svoju zemlju. Kad je ušao u hram svog boga, neki su ga od njegovih sinova pogubili mačem.

22 Tako je BOG spasio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema od asirskoga kralja Sanheriba i svih drugih neprijatelja. Osigurao im je mir sa svih strana. 23 Mnogi su donosili darove BOGU u Jeruzalem, kao i dragocjenosti za judejskoga kralja Ezekiju. Njegov je ugled porastao u očima svih naroda.

Ezekijina bolest i oholost

(2 Kr 20,1-3.12-19; Iz 38,1-3; 39,1-8)

24 U to se vrijeme Ezekija nasmrt razbolio. Pomolio se BOGU koji mu je odgovorio i dao mu znak.[e] 25 No Ezekija nije uzvratio zahvalnošću. Njegovo je srce bilo oholo pa se Bog razljutio na njega, na Judu i na Jeruzalem. 26 Ipak, Ezekija se pokajao zbog svoje oholosti, kao i stanovnici Jeruzalema. Tako ih BOŽJA srdžba nije stigla tijekom Ezekijinog života.

Ezekijino bogatstvo i slava

27 Ezekija je uživao veliko bogatstvo i čast. Izgradio je sebi riznice za srebro, zlato, drago kamenje, začine, štitove i ostale dragocjene predmete. 28 Izgradio je spremišta za skladištenje žita, mladog vina i svježeg ulja te štale za goveda i torove za ovce. 29 Izgradio je mnogo gradova i stekao mnoga stada sitne i krupne stoke. Bog mu je dao veliko bogatstvo. 30 Ezekija je zaustavio gornji tok rječice Gihon. Vodu je usmjerio prema dolje, u zapadni dio Davidova grada. Bio je uspješan u svemu što je poduzimao.

31 No kad su babilonski službenici poslali svoje izaslanike da se raspitaju o znaku koji se ukazao u zemlji,[f] Bog ga je napustio kako bi ga iskušao i otkrio što je u njegovom srcu.[g]

Kraj Ezekijine vladavine

(2 Kr 20,20-21)

32 Sve ostalo o Ezekiji, i o tome kako je vjerno služio, zabilježeno je u vizijama proroka Izaije, Amosovog sina,[h] te u povijesnim zapisima o kraljevima Jude i Izraela.[i]

33 Ezekija je umro. Narod ga je sahranio pored njegovih predaka, na brdu gdje se nalaze grobnice Davidovih potomaka. Svi stanovnici Jude i Jeruzalema odali su mu posmrtnu počast. Njegov je sin Manaše postao sljedeći kralj.

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International