Chronological

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mk 9,2-13; Lk 9,28-36)

17 Šest dana kasnije Isus je sa sobom poveo Petra, Jakova i Jakovljevog brata Ivana te ih doveo na planinu. Ondje su bili potpuno sami. ² Tada se, njima naočigled, promijenio njegov izgled. Lice mu je zasjalo poput sunca, a odjeća mu je postala bijela poput svjetlosti. ³ Zatim su se iznenada pojavili Mojsije i Ilija te počeli razgovarati s Isusom.

⁴ Tada je Petar rekao Isusu: »Gospodine, dobro je što smo ovdje. Ako želiš, napravit ću ovdje tri zaklona: jedan za tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju.«

⁵ Dok je Petar još govorio, zasjenio ih je sjajan oblak, a iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj ljubljeni Sin s kojim sam potpuno zadovoljan. Njega slušajte!«

⁶ Kad su to čuli Isusovi učenici, toliko su se uplašili da su pali licem na zemlju. ⁷ Tada im je prišao Isus, dodirnuo ih i rekao: »Ustanite, ne bojte se!« ⁸ A kad su podigli pogled, nisu vidjeli nikoga osim Isusa.

⁹ Kad su silazili s planine, Isus im je naredio: »Nikome nemojte reći što ste vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih!«

¹⁰ Tada su ga učenici upitali: »Zašto onda učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija^[a]?«

¹¹ A Isus im je odgovorio: »Ilija dolazi i on će sve postaviti u red. ¹² Ali ja vam kažem da je Ilija već došao, ali ga ljudi nisu prepoznali, nego su s njim postupali kako im se prohtjelo. Tako će i Sin Čovječji mnogo pretrpjeti od njih.« ¹³ Tada su njegovi učenici shvatili da im je govorio o Ivanu Krstitelju.

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mk 9,14-29; Lk 9,37-43a)

¹⁴ Kad su se vratili narodu, Isusu je prišao neki čovjek, kleknuo pred njega i ¹⁵ rekao: »Gospodine, smiluj se mojem sinu! Ima padavicu i strašno pati. Često pada u vatru i u vodu. ¹⁶ Odveo sam ga tvojim učenicima, ali ga oni nisu mogli izliječiti.«

¹⁷ Isus je odgovorio: »O, bezvjerni i iskvareni ljudi! Koliko još dugo moram ostati s vama? Koliko vas još dugo moram podnositi? Dovedite mi dječaka ovamo!« ¹⁸ Zatim je naredio zlom duhu da izađe iz dječaka. A dječak je istoga trena ozdravio.

¹⁹ Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga nasamo: »Zašto mi nismo mogli istjerati zlog duha?«

²⁰ Odgovorio im je: »Zbog svoje nevjere. Istinu vam kažem: da je vaša vjera velika samo kao gorušičino sjeme^[b], mogli biste ovoj planini reći da se pomakne i ona bi se pomaknula. Ništa vam ne bi bilo nemoguće.« ^21 [c]

Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mk 9,30-32; Lk 9,43b-45)

²² Kad su se Isusovi učenici okupili u Galileji, Isus im je rekao: »Sin Čovječji bit će predan u ruke ljudima. ²³ Oni će ga ubiti, ali on će treći dan ustati od mrtvih.« Učenici su se jako ražalostili.

Isus poučava o plaćanju poreza

²⁴ Kad su Isus i učenici došli u Kafarnaum, Petru su pristupili ubirači hramskoga poreza^[d] i upitali ga: »Zar vaš učitelj ne plaća porez za Hram?«

²⁵ »Plaća«, odgovorio je Petar i ušao u kuću. Prije nego što je mogao išta reći, Isus ga je upitao: »Što misliš, Šimune, od koga zemaljski kraljevi sakupljaju carinu i poreze? Sakupljaju li ih od svoje djece ili od tuđe?«

²⁶ »Od tuđe«, odgovorio je Petar.

Tada mu je Isus rekao: »Znači, njihova su djeca oslobođena plaćanja. ²⁷ Ali da ne uvrijedimo vlasti, idi na jezero, baci udicu i uzmi prvu ribu koju uhvatiš. Otvori joj usta i pronaći ćeš kovanicu od četiri drahme^[e]. Uzmi ga i daj ubiračima hramskog poreza za mene i za sebe!«

9 Isus im je rekao i ovo: »Govorim vam istinu. Neki od vas, koji stojite ovdje, vidjet ćete Božje kraljevstvo kako je došlo sa silom, prije nego što umrete.«

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mt 17,1-13; Lk 9,28-36)

² Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. ³ Njegova je odjeća postala sjajna—zasljepljujuće bijela—tako bijela da je ni jedan bjelilac^[a] na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. ⁴ Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom.

⁵ Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona—jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« ⁶ Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili.

⁷ Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!«

⁸ Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima.

⁹ Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih.

¹⁰ Oni su to sačuvali za sebe. No među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.« ¹¹ Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?«

¹² Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom? ¹³ Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.«

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mt 17,14-20; Lk 9,37-43a)

¹⁴ Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. ¹⁵ Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave.

¹⁶ Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?«

¹⁷ Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. ¹⁸ Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.«

¹⁹ Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!«

²⁰ Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta.

²¹ Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?«

Otac je rekao: »Od djetinjstva. ²² Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!«

²³ Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.«

²⁴ Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«

²⁵ Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!«

²⁶ Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« ²⁷ A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. ²⁸ Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?«

²⁹ A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom^[b].«

Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 17,22-23; Lk 9,43b-45)

³⁰ Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je ³¹ želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.« ³² No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome.

Tko je najveći?

(Mt 18,1-5; Lk 9,46-48)

³³ Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?« ³⁴ Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.

³⁵ Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.«

³⁶ Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao: ³⁷ »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime—mene prihvaća. A tko prihvaća mene—ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.«

Tko nije protiv nas, taj je za nas

(Lk 9,49-50)

³⁸ Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.«

³⁹ Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni. ⁴⁰ Tko nije protiv nas, taj je za nas. ⁴¹ Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu—dobit će svoju nagradu.«

Navođenje na grijeh

(Mt 18,6-9; Lk 17,1-2)

⁴² »Ako netko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu objese mlinski kamen^[c] oko vrata i bace ga u more. ⁴³ Ako vas ruka navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije ruke i otići u pakao, gdje gori neugasiva vatra. ^{44 [d] 45} Ako vas noga navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije noge i biti bačen u pakao. ^{46 [e] 47} Ako vas oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom nego imati oba i biti bačen u pakao. ⁴⁸ Ondje ‘crvi koji ih jedu nikada ne ugibaju, a vatra se nikada ne gasi.’^{[f] 49} Jer, svi će biti zasoljeni vatrom.

⁵⁰ Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slanost? Budite poput soli^[g] i živite u miru jedni s drugima.«

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mt 17,1-8; Mk 9,2-8)

²⁸ Otprilike osam dana nakon što im je to rekao, poveo je Petra, Ivana i Jakova sa sobom na planinu da moli. ²⁹ Dok je molio, promijenilo mu se lice, a odjeća mu je postala blistavo bijela. ³⁰ Pojavila su se dvojica i počela razgovarati s njim. Bili su to Mojsije i Ilija. ³¹ Pojavili su se u velikom sjaju i govorili o smrti koja ga čeka u Jeruzalemu. ³² No Petra i one koji su bili s njim svladao je san. Kad su se probudili, ugledali su Isusovu slavu i dvojicu kako stoje pokraj njega. ³³ I dok su ta dvojica odlazili od njega, Petar je rekao Isusu, ni sam ne znajući što govori: »Učitelju, dobro je što smo mi tu. Daj da napravimo tri zaklona: jednoga za tebe, jednoga za Mojsija i jednoga za Iliju.«

³⁴ Dok je još govorio, pojavio se oblak i zasjenio ih. Ušavši u oblak, prestrašili su se. ³⁵ A iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj Sin, njega sam izabrao. Slušajte ga!«

³⁶ Kad je glas utihnuo, Isus se našao sâm. A oni su šutjeli o tome i nikome nisu govorili što su vidjeli.

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mt 17,14-18; Mk 9,14-27)

³⁷ Kad su sutradan sišli s planine, Isusa je dočekalo silno mnoštvo. ³⁸ Neki je čovjek iz gomile povikao: »Učitelju, preklinjem te, pogledaj moga sina, jer on je moje jedino dijete! ³⁹ Duh ga iznenada zgrabi i on počne vrištati. Tjera ga na grčenje, od kojeg mu izlazi pjena na usta i ne pušta ga sve dok ga potpuno ne iscrpi. ⁴⁰ Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.«

⁴¹ Tada je Isus rekao: »O, bezvjerni i pokvareni naraštaju! Koliko dugo još moram biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!«

⁴² No još dok se dječak približavao, zli ga je duh oborio na zemlju i on se počeo grčiti. Isus je ukorio nečistog duha, ozdravio dječaka i predao ga natrag njegovom ocu. ⁴³ Svi su ostali zadivljeni Božjom moći.

Isus ponovo govori o svojoj muci

(Mt 17,22-23; Mk 9,30-32)

I dok su se ljudi divili svemu što je Isus učinio, on je rekao svojim učenicima: ⁴⁴ »Dobro slušajte što vam kažem! Sin će Čovječji uskoro biti predan u ruke ljudima.« ⁴⁵ No oni nisu razumjeli što je rekao. Smisao im je ostao skriven te nisu mogli razumjeti, a bojali su se pitati ga o tome.

Tko je najveći?

(Mt 18,1-5; Mk 9,33-37)

⁴⁶ Među učenicima se razvila rasprava o tome tko je od njih najveći. ⁴⁷ Isus je znao njihove misli pa je uzeo neko malo dijete i postavio ga pokraj sebe. ⁴⁸ Rekao im je: »Tko god u moje ime prihvati ovo malo dijete—mene prihvaća, a tko god prihvaća mene—prihvaća Onoga koji me poslao. Jer, onaj koji je najponizniji među vama, taj je najveći.«

Tko nije protiv vas, taj je za vas

(Mk 9,38-40)

⁴⁹ Zatim je Ivan rekao: »Učitelju, vidjeli smo jednoga da izgoni zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga zaustaviti jer nije jedan od nas.«

⁵⁰ A Isus mu je odgovorio: »Ne branite mu, jer onaj koji nije protiv vas, taj je za vas.«

U samarijskom selu

⁵¹ Kad je došlo vrijeme da bude uzet natrag na Nebo, Isus se odlučio uputiti u Jeruzalem. ⁵² Poslao je glasnike pred sobom. Oni su krenuli i stigli u jedno samarijsko selo, da mu tamo sve pripreme. ⁵³ No ljudi ga nisu htjeli primiti jer je išao u Jeruzalem. ⁵⁴ Kad su to vidjeli učenici Jakov i Ivan, rekli su: »Gospodine, želiš li da zapovjedimo da vatra siđe s neba i uništi ih?«^[a]

⁵⁵ On se okrenuo i prekorio ih.^{[b] 56} I uputili su se u drugo selo.

Slijediti Isusa

(Mt 8,19-22)

⁵⁷ Dok su tako išli, netko mu je rekao: »Ja ću ići za tobom kamo god pođeš.«

⁵⁸ Isus mu je rekao: »Lisice imaju jame, ptice gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje položiti glavu.«

⁵⁹ Drugome je rekao: »Pođi za mnom«, a čovjek je odgovorio: »Dopusti da najprije pokopam svoga oca!«

⁶⁰ A Isus mu je rekao: »Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve; ti idi i govori o Božjem kraljevstvu!«

⁶¹ Neki je čovjek izjavio: »Ja ću te slijediti, Gospodine, ali daj da se najprije oprostim sa svojom obitelji!«

⁶² A Isus mu je odgovorio: »Nitko tko položi ruku na plug i onda gleda unatrag nije prikladan za Božje kraljevstvo.«