Chronological

Nehemijina molitva

1 Ovo je izvještaj Nehemije, Hakalijinog sina:

Dvadesete godine Artakserksove vladavine,^[a] u mjesecu Kislevu^[b], dok sam bio u palači u gradu Suzi, ² došao je Hanani, jedan od moje braće, s još nekim ljudima iz Jude. Raspitao sam se kod njih o Židovima, koji su izbjegli progonstvo i ostali u Judi, i o Jeruzalemu.

³ Rekli su mi: »Oni koji su izbjegli progonstvo i ostali u pokrajini Judi u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemske su zidine razvaljene, a vrata uništena vatrom.«

⁴ Kad sam čuo te riječi, sjeo sam i zaplakao. Danima sam tugovao, postio i molio pred Bogom neba.

⁵ Zatim sam rekao:

»O, BOŽE! Ti si Bog neba—velik i moćan Bog! Čuvaš svoj savez i vjerno iskazuješ ljubav onima koji te vole i vrše tvoje zapovijedi. ⁶ Poslušaj me i pogledaj! Čuj molitvu svog sluge, dok se danonoćno pred tobom moli za tvoje sluge, za izraelski narod. Priznajem grijehe izraelskog naroda protiv tebe. Priznajem da smo i ja i moja obitelj griješili protiv tebe. ⁷ Loše smo se odnosili prema tebi. Nismo se držali tvojih zapovijedi, pravila i propisa koje si dao svome slugi Mojsiju.

⁸ Sjeti se što si rekao svom slugi Mojsiju: ‘Budete li nevjerni, raspršit ću vas među narode. ⁹ Ali, ako mi se vratite, ako držite i vršite moje zapovijedi—ma bili prognani i na kraj neba—odande ću vas sabrati i dovesti na mjesto koje sam izabrao za prebivalište svome imenu.’

¹⁰ Oni su tvoji sluge i tvoj narod koji si otkupio svojom velikom moći i svojom snažnom rukom.

¹¹ O, Gospodaru, pažljivo poslušaj molitvu ovoga tvog sluge i molitvu svih tvojih slugu koji te s radošću štuju. Daj svome slugi da uspije danas, daj da mu kralj bude naklonjen.«

U to sam vrijeme bio kraljev peharnik^[c].

Kralj šalje Nehemiju u Jeruzalem

2 Dvadesete godine vladavine kralja Artakserksa,^[d] u mjesecu Nisanu^[e], kad su kralju donijeli vino, ja sam ga uzeo i dao mu ga.

Budući da nikad prije nisam bio tužan pred njim, ² kralj me upitao: »Zašto izgledaš tužno, a nisi bolestan? Sigurno nosiš tugu u srcu.«

Tada sam se jako uplašio. ³ No rekao sam kralju: »Živio kralj zauvijek! Kako da ne budem tužan kad grad u kojem su pokopani moji preci leži opustošen i ruševan, a vrata mu je progutala vatra?«

⁴ Tada me kralj upitao: »Što želiš da učinim?«

Pomolio sam se Bogu neba ⁵ pa odgovorio kralju: »Ako je kralju po volji i ako smatra da sam mu dobar sluga, neka me pošalje u Judu, u grad gdje su pokopani moji preci, da ga ponovo sagradim.«

⁶ Tada me kralj, uz koga je sjedila kraljica, upitao: »Koliko će trajati tvoj put i kad ćeš se vratiti?«

Budući da je kralju bilo drago da me pošalje, naznačio sam mu vrijeme. ⁷ I još sam mu rekao: »Ako je kralju po volji, neka mi se daju pisma za upravitelje pokrajine preko rijeke Eufrat, da mi dopuste prolazak do Jude. ⁸ Trebam i pismo za Asafa, čuvara kraljeve šume, kako bi mi dao drva da napravim grede za vrata na hramskoj tvrđavi, na gradskim zidinama i na kući u kojoj ću stanovati.«

Kralj mi je dao što sam tražio jer mi je Bog bio naklonjen.

⁹ Stoga, otišao sam upraviteljima pokrajine preko rijeke Eufrat i dao im kraljeva pisma, a kralj je sa mnom poslao vojne zapovjednike i konjanike. ¹⁰ Kad su za to čuli Sanbalat Horonac i službenik Tobija Amonac, jako su se uznemirili što je netko došao raditi za dobrobit Izraelaca.

Nehemija pregledava jeruzalemske zidine

¹¹ Stigao sam u Jeruzalem i ostao ondje tri dana. ¹² Ustao sam noću i krenuo s još nekoliko ljudi. Nikome nisam rekao što mi je Bog stavio na srce da učinim za Jeruzalem. Nismo koristili teretne životinje osim one na kojoj sam jahao. ¹³ Noću sam se uputio kroz Dolinska vrata, pokraj Zmajevog bunara, do Smetlišnih vrata. Pregledavao sam zidine Jeruzalema, koje su bile razorene, i njihova vrata, koja je progutala vatra. ¹⁴ Zatim sam otišao dalje, do Izvorskih vrata i do Kraljevog jezerca. No ondje nije bilo mjesta da bi prošla životinja koju sam jahao ¹⁵ pa sam se noću kretao dolinom i dalje pregledavao zidine. Zatim sam se okrenuo, ušao kroz Dolinska vrata i vratio se.

¹⁶ Službenici nisu znali kamo sam otišao niti što sam radio. Nisam još ništa bio rekao Židovima, ni svećenicima, ni vođama, ni službenicima, ni drugima koji će obavljati radove.

¹⁷ Tada sam im rekao: »Vidite u kakvoj smo nevolji. Jeruzalem leži u ruševinama, a vrata su mu spaljena. Stoga, dođite da ponovo sagradimo jeruzalemski zid, da više ne budemo ruglo.«

¹⁸ Ispričao sam im i kako mi je Bog bio naklonjen i što mi je kralj rekao.

Odgovorili su: »Počnimo odmah graditi.« I prionuli su na to dobro djelo.

¹⁹ Kad su za to čuli Sanbalat Horonac, službenik Tobija Amonac i Gešem Arapin, rugali su nam se i smijali.

»Što to radite?« pitali su. »Zar se bunite protiv kralja?«

²⁰ Odgovorio sam im: »Bog neba dat će nam da uspijemo. Mi smo njegovi sluge i počet ćemo graditi, a vi se nemojte uplitati jer nemate nikakvog posjeda ni povijesnog prava u Jeruzalemu.«

Graditelji sjevernih zidina

3 Svećenik Elijašib i njegova braća svećenici prionuli su na posao i ponovo sagradili Ovčja vrata. Posvetili su ih i namjestili vratna krila. Zidali su sve do kule Stotine i posvetili je, pa nastavili dalje, do Hananelove kule. ² Do njih su zidali Jerihonci, a do Jerihonaca Zakur, Imrijev sin.

³ Hasenini su sinovi ponovo sagradili Riblja vrata. Postavili su grede i namjestili vratna krila, brave i zasune. ⁴ Do njih je popravke vršio Meremot, Urijin sin i Hakosov unuk, pa do njega Mešulam, Berekijin sin i Mešezabelov unuk, a do njega Sadok, Baanin sin. ⁵ Do njih su popravke obavljali Tekoanci, ali njihovi velikaši nisu se htjeli poniziti da rade pod svojim nadzornicima^[f].

Graditelji zapadnih zidina

⁶ Jojada, Paseahov sin, i Mešulam, Besodejin sin, popravili su Stara vrata. Postavili su grede i namjestili vratna krila, brave i zasune. ⁷ Do njih su popravljali Melatija iz Gibeona i Jadon iz Meronota, zajedno s ljudima iz Gibeona i Mispe, gdje se nalazi sjedište upravitelja pokrajine preko rijeke Eufrat.

⁸ Do njih je popravke vršio Uziel, Harhajin sin, jedan od zlatara, a do njega Ananija, jedan od izrađivača mirisnih pomasti. Obnovili su Jeruzalem sve do Širokog zida. ⁹ Do njih je popravke izvodio Refaja, Hurov sin, upravitelj polovice jeruzalemskog okruga.

¹⁰ Do njega je na zidinama nasuprot svoje kuće popravke obavljao Jedaja, Harumafov sin, a do njega Hatuš, Hašabnejin sin. ¹¹ Malkija, Harimov sin, i Hašub, Pahat Moabov sin, popravljali su sljedeći dio zidina i kulu Ložište.

¹² Do njih je radio Šalum, Halohešov sin, upravitelj druge polovice jeruzalemskog okruga. Pomagale su mu njegove kćeri. ¹³ Hanun i stanovnici Zanoaha obnavljali su Dolinska vrata. Obnovili su ih, postavili vratna krila, brave i zasune. Također, obnovili su 500 metara^[g] zida, sve do Smetlišnih vrata.

Graditelji istočnih zidina

¹⁴ Malkija, Rekabov sin, upravitelj okruga Bet Hakarem, obnovio je Smetlišna vrata. Ponovo ih je izgradio, postavio vratna krila, brave i zasune. ¹⁵ Šalum, Kol Hozeov sin, upravitelj okruga Mispe, vršio je popravak Izvorskih vrata. Obnovio ih je, natkrio, postavio vratna krila, brave i zasune. Također, popravio je zid kod bazena Šiloah, pokraj Kraljevskog vrta, pa sve do stepenica koje silaze iz Davidova grada.

¹⁶ Do njega je radio Nehemija, Azbukov sin, upravitelj polovice okruga Bet Sur. Obavio je popravke od Davidovih grobova sve do umjetnog jezera i Doma ratnika. ¹⁷ Do njega su popravljali Leviti pod vodstvom Rehuma, Banijevog sina, a do njega je, za svoj okrug, popravke obavljao Hašabija, upravitelj polovice okruga Keila.

¹⁸ Do njega su popravke vršila njihova braća pod vodstvom Bavaja, Henadadovog sina, upravitelja polovice okruga Keila. ¹⁹ Dalje je radio Ezer, Ješuin sin, upravitelj Mispe, popravljajući dio nasuprot uspona pa do oružarnice na uglu zidina.

²⁰ Do njega je Baruk, Zabajev sin, s velikim žarom popravljao dio od ugla do ulaza u kuću vrhovnog svećenika Elijašiba. ²¹ Na sljedećem dijelu, od ulaza do kraja Elijašibove kuće, popravke je radio Meremot, Urijin sin i Hakosov unuk.

²² Do njega su popravke izvodili svećenici koji su živjeli u okolici. ²³ Benjamin i Hašub popravljali su zidine nasuprot vlastite kuće, a Azarija, Maasejin sin i Ananijin unuk, popravljao je zidine pokraj svoje kuće.

²⁴ Binuj, Henadadov sin, radio je na dijelu od Azarijine kuće do zavoja na zidinama pa dalje do ugla. ²⁵ Palal, Uzajev sin, obavljao je popravke nasuprot zavoja i kule koja se diže iz gornje kraljeve palače, blizu stražarskog dvorišta. Do njega je radio Pedaja, Parošev sin.

²⁶ Hramski sluge, koji su živjeli na brdu Ofel, izvodili su radove do mjesta nasuprot Vodenih vrata na istoku i obližnje kule. ²⁷ Tekoanci su popravljali ostatak tog dijela od velike kule do Ofelskog zida.

²⁸ Svećenici su radili na komadu iznad Konjskih vrata, svaki nasuprot svoje kuće. ²⁹ Sadok, Imerov sin, radio je pred svojom kućom. Sljedeći je dio popravljao Šemaja, Šekanijin sin, stražar Istočnih vrata. ³⁰ Do njega su popravke vršili Hananija, Šelemijin sin, i Hanun, šesti Salafov sin. Zatim Mešulam, Berekijin sin, nasuprot svoga mjesta stanovanja.

³¹ Malkija, zlatar, izvršio je popravke sve do kuće hramskih slugu i trgovaca, nasuprot Nadzornih vrata, pa do gornje prostorije na uglu zidina. ³² Između gornje prostorije na uglu i Ovčjih vrata popravke su obavljali zlatari i trgovci.

Neprijateljske spletke

4 Kad je Sanbalat čuo da ponovo gradimo zid, bio je vrlo ljut i bijesan. Rugao se Židovima ² pa je pred svojim pristašama i samarijskom vojskom govorio: »Što to rade oni jadni Židovi? Zar misle da će nešto obnoviti? Zar misle da će prinositi žrtve? Možda misle da će završiti u samo jedan dan? Možda misle da mogu obnoviti spaljeno kamenje iz one gomile krša?«

³ A Tobija Amonac, koji je bio pokraj njega, rugao se: »Ma kakve to oni zidine grade—da im se popne lisica, srušile bi se!«

⁴ No ja sam molio: »Čuj nas, Bože naš, jer nas preziru. Okreni njihove uvrede na njihove glave. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva. ⁵ Ne opraštaj njihovu krivnju! Ne daj da im se grijeh izbriše pred tobom jer su vrijeđali graditelje.«

⁶ Tako smo obnavljali zidine. Spojili smo sve dijelove do pola visine zidina jer je narod radio svim srcem.

⁷ No Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdođani čuli su da je obnova jeruzalemskih zidina napredovala i da se pukotine zatvaraju pa su se jako razljutili. ⁸ Svi su zajedno skovali urotu da dođu i bore se protiv Jeruzalema kako bi napravili pomutnju. ⁹ A mi smo se molili svome Bogu i danonoćno postavljali stražu da se zaštitimo od njih.

¹⁰ Potom su Judejci rekli: »Radnici gube snagu, a krša je toliko da ne možemo raditi na zidu. ¹¹ Naši su neprijatelji rekli: ‘Neće oni ništa znati niti vidjeti! Već ćemo ih napasti i pobiti pa će se zaustaviti radovi.’«

¹² Tada su došli Židovi, koji su živjeli blizu naših neprijatelja, i deset nam puta ponovili: »Planiraju vas napasti sa svih strana.«

¹³ Stoga sam postavio ljude s mačevima, kopljima i lukovima iza najnižih dijelova zidina i ondje gdje su još bili procijepi u zidinama. Rasporedio sam ih po obiteljima. ¹⁴ Nakon što sam sve pregledao, ustao sam i rekao vođama, službenicima i ostalom narodu: »Ne bojte ih se! Sjetite se BOGA, koji je velik i silan. Borite se za svoju braću, sinove i kćeri, za svoje žene i svoje domove.«

¹⁵ Kad su naši neprijatelji čuli da znamo za njihovu urotu i da ju je Bog osujetio, svi smo se vratili na zidine, svatko na svoj posao.

¹⁶ Od toga je dana jedna polovica mojih ljudi radila, a druga polovica držala koplja, štitove, lukove i oklope. Zapovjednici su stajali iza cijelog naroda Jude ¹⁷ koji je gradio zid. Nosači su tereta radili jednom rukom, a drugom držali oružje. ¹⁸ Svaki je graditelj imao mač pripasan uz bok dok je radio, a pokraj mene je stajao trubač, spreman upozoriti ljude.

¹⁹ Tada sam rekao vođama, službenicima i ostalom narodu: »Posao je velik i opsežan, a mi smo na zidinama daleko jedan od drugoga. ²⁰ Gdje god čujete zvuk roga, ondje nam se pridružite. Naš će se Bog boriti za nas.«

²¹ Tako smo nastavili posao. Radili smo od rane zore pa do navečer, kad su se pojavile zvijezde, a cijelo je vrijeme pola ljudi držalo koplja.

²² U to sam vrijeme još rekao narodu: »Neka svaki čovjek sa svojim čuvarom ostane u Jeruzalemu, da bi nam noću bili stražari, a danju radnici.«

²³ Ni ja, ni moja braća, ni moji ljudi, ni stražari, koji su bili sa mnom, nismo sa sebe skidali odjeću. Svatko je držao svoje oružje pri ruci, čak i kada smo išli po vodu.

Nehemija pomaže potlačenima

5 Ljudi i njihove žene podigli su veliku viku na svoju židovsku braću. ² Jedni su govorili: »Nas i naših sinova i kćeri ima mnogo. Treba nam žita da bismo jeli i preživjeli.«

³ Drugi su govorili: »Zalažemo svoje njive, vinograde i kuće da dobijemo žita za vrijeme gladi.«

⁴ A neki su govorili: »Morali smo posuditi novac da kralju platimo porez na njive i vinograde. ⁵ Od iste smo krvi i mesa kao naša braća, a naša djeca kao njihova djeca, ali mi prisiljavamo svoje sinove i kćeri na ropstvo. Neke od naših kćeri već su u ropstvu, a mi smo bespomoćni jer naše njive i vinogradi pripadaju drugima.«^[h]

⁶ Kad sam čuo njihove vapaje i pritužbe, jako sam se naljutio. ⁷ Zatim sam razmislio o tome. Okrivio sam vođe i službenike: »Vi uzimate kamatu od vlastitog naroda!« Potom sam sazvao velik skup protiv njih ⁸ i rekao: »Koliko god je bilo moguće, otkupili smo svoju židovsku braću koja su bila prodana drugim narodima. A sad vi sami prodajete vlastitu braću, i to svom narodu!«

Oni su šutjeli jer nisu imali što reći.

⁹ »Nije dobro to što radite«, rekao sam dalje. »Zar ne trebate živjeti poštujući svoga Boga, da nas neprijateljski narodi više ne ismijavaju? ¹⁰ I ja i moja braća i moji ljudi posuđujemo narodu novac i žito. Neka se više ne uzima kamata. ¹¹ Vratite im danas njihove njive, vinograde, maslinike, kuće i kamatu od novca, žita, vina i ulja.«

¹² »Vratit ćemo im to«, rekli su, »i više nećemo ništa tražiti od njih. Učinit ćemo kao što kažeš.«

Tada sam pozvao svećenike i zatražio od vođa i službenika da se zakunu da će učiniti kao što su rekli.

¹³ A istresao sam i svoju lentu^[i] te rekao: »Neka ovako Bog istrese iz svoje kuće i od svoje zarade svakog čovjeka koji ne održi ovo obećanje. Neka ga tako istrese i isprazni!«

Nato je cijeli skup rekao: »Amen«, i hvalio BOGA. I narod je učinio kao što je obećao.

¹⁴ Osim toga, otkad sam postavljen za njihovog upravitelja u Judi, od dvadesete do trideset i druge godine vladavine kralja Artakserksa—ukupno dvanaest godina—ni ja ni moja braća nismo jeli hranu koja se dodjeljuje upravitelju. ¹⁵ Prijašnji upravitelji, moji prethodnici, otežavali su život ljudima, uzimajući im hranu i vino te četrdeset srebrnjaka^[j]. Čak su i njihovi pomoćnici tlačili narod. No ja, iz poštovanja prema Bogu, nisam tako postupao, ¹⁶ nego sam se držao radova na ovim zidinama. Nikom nismo uzimali zemlju i svi moji ljudi bili su zaokupljeni poslom. ¹⁷ Štoviše, za mojim je stolom bilo stotinu pedeset ljudi, Židova i njihovih vođa, kao i onih koji su nam došli iz okolnih naroda. ¹⁸ Svakog sam dana dao pripremiti jednog vola, šest najboljih ovaca i razne peradi, a svakih deset dana sve vrste vina u izobilju. Ali, bez obzira na sve to, nisam zahtijevao hranu koja se dodjeljuje upravitelju jer je ovaj narod već bio teško opterećen.

¹⁹ Bože moj, zapamti, za moje dobro, sve što sam učinio za ovaj narod.