Chronological
Prorok Ilija i suša
17 Tišbijac Ilija bio je prorok iz Tišbe u Gileadu. Rekao je kralju Ahabu: »Zaklinjem se BOGOM, jedina rosa ili kiša sljedećih nekoliko godina past će samo na moju zapovijed.«
2 Tada je BOG rekao Iliji: 3 »Idi odavde na istok i sakrij se u koritu potoka Kerita, istočno od rijeke Jordan. 4 Tamo ćeš piti iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da ti donose hranu.«
5 Ilija je učinio kako mu je rekao BOG: sakrio se neko vrijeme pokraj potoka Kerit, istočno od rijeke Jordan. 6 Gavrani su mu svakog jutra i večeri donosili kruh i meso, a vodu je pio iz potoka.
7 No potok je nakon nekog vremena presušio jer nije bilo kiše.
Ilija i udovica iz Sarfate
8 Tada mu je rekao BOG: 9 »Idi sad u Sarfatu u Sidonu i ostani ondje. Tamo sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.«
10 Ilija je otišao u Sarfatu. Pred gradskim je vratima susreo jednu udovicu kako sakuplja granje za potpalu.
Obratio joj se: »Možeš li mi u vrču donijeti malo vode za piće?«
11 Čim je krenula po vodu, viknuo je za njom: »Molim te, donesi mi i komad kruha.«
12 Odgovorila je: »Zaklinjem ti se pred tvojim BOGOM, nemam kruha, već samo šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču. Sakupljam nekoliko grančica da kod kuće spremim posljednje jelo za sebe i sina. Pojest ćemo, a zatim umrijeti od gladi.«
13 Ilija joj reče: »Ne boj se! Idi kući i napravi kako si rekla. No prvo meni pripremi malu pogaču i donesi mi je, a zatim spremi obrok za sebe i svog sina. 14 Jer, ovako govori BOG Izraela: ‘Neće se isprazniti ćup s brašnom, niti će presušiti vrč s uljem, sve do dana kad će BOG poslati kišu na zemlju.’«
15 Otišla je i učinila kako je rekao Ilija. Mnogo je dana bilo hrane za nju, za Iliju i za njezino kućanstvo. 16 Ćup s brašnom nije se ispraznio, niti je presušilo ulje u vrču, baš kao što je BOG objavio preko Ilije.
17 Nakon nekog vremena razbolio se sin gospodarice kuće. Njegovo se stanje pogoršavalo, a na kraju je prestao disati.
18 Žena je rekla Iliji: »Što imaš protiv mene, Božji čovječe? Zar si me došao podsjetiti na moj grijeh i donijeti smrt mojem sinu?«
19 »Daj mi svoga sina«, odgovorio je Ilija. Uzeo ga je iz njezinog naručja, odnio u gornju sobu, u kojoj je sâm stanovao, i položio ga na svoj krevet.
20 Zavapio je BOGU: »BOŽE moj, zašto si pustio nesreću na ovu udovicu kod koje živim? Zašto si usmrtio njezinog sina?«
21 Zatim se ispružio preko dječakovog tijela tri puta i zavapio BOGU: »O BOŽE moj, neka se u ovo dijete ponovo vrati život!«
22 BOG je odgovorio na Ilijin vapaj. Dječak je ponovo počeo disati i život se vratio u njega.
23 Ilija je uzeo dijete, donio ga iz gornje sobe, predao ga majci i rekao: »Gledaj, sin ti je živ!«
24 A žena mu odgovori: »Sad znam da si Božji čovjek i da BOG zaista govori kroz tebe.«
Ilija i Obadija
18 Nakon mnogo vremena, u trećoj godini suše, BOG je rekao Iliji: »Idi k Ahabu, a ja ću poslati kišu na zemlju.«
2 Ilija je otišao k Ahabu.
U Samariji je tada vladala strašna glad. 3 Ahab je pozvao Obadiju, upravitelja palače, koji je bio istinski štovatelj BOGA. 4 Jednom kad je Izabela ubijala BOŽJE proroke, Obadija ih je bio sklonio stotinu. Sakrio ih je u dvije spilje, po pedeset proroka u svaku, i snabdijevao ih hranom i vodom.
5 Ahab je rekao Obadiji: »Pretraži sve izvore i potoke u zemlji. Možda pronađemo travu kojom ćemo očuvati na životu konje i mazge. Tako nam životinje neće propasti.«
6 Podijelili su među sobom područje koje će pretraživati. Ahab je krenuo na jednu, a Obadija na drugu stranu.
7 Obadija je na putu neočekivano susreo Iliju.
Prepoznao ga je, duboko se poklonio pred njim i rekao: »Jesi li to ti, moj gospodaru Ilija?«
8 »Ja sam«, odgovori Ilija. »Idi i reci svome gospodaru: ‘Ilija je ovdje’.«
9 No Obadija mu je rekao: »Što sam sagriješio? Zašto mene, svog slugu, predaješ u ruke Ahabu da me ubije? 10 Zaklinjem se tvojim BOGOM, nema naroda ili kraljevstva u koje moj gospodar nije slao ljude u potragu za tobom. A kad bi javili da nisi ondje, tjerao ih je da to potvrde zakletvom. 11 Ti sad želiš da kažem svom gospodaru: ‘Ilija je ovdje.’ 12 Čim krenem, odnijet će te BOŽJI duh tko zna kamo. Ako kažem Ahabu da si ovdje, a on te ne nađe, ubit će me. A ja, tvoj sluga, štujem BOGA još od djetinjstva. 13 Zar ti nije rečeno, moj gospodaru, što sam učinio kad je Izabela ubijala BOŽJE proroke? Sakrio sam stotinu proroka u dvije spilje, po pedeset u svaku, i snabdijevao ih hranom i vodom. 14 Ti sad želiš da kažem svom gospodaru: ‘Ilija je ovdje.’ Pa ubit će me!«
15 A Ilija mu odgovori: »Zaklinjem se BOGOM, Svevladarom kojeg štujem, svakako ću se već danas susresti s Ahabom.«
Ilija i Baalovi proroci
16 Potom Obadija ode k Ahabu i obavijesti ga o svemu. Ahab je krenuo ususret Iliji.
17 Kad je ugledao Iliju, Ahab je rekao: »Jesi li to stvarno ti, onaj što Izraelu stvara nevolje?«
18 »Ne stvaram ja nevolje u Izraelu«, odgovori Ilija, »već ti i tvoja obitelj. Zapostavili ste BOŽJE zapovijedi i počeli štovati baale. 19 Stoga, sad sazovi cijeli Izrael neka se okupi preda mnom na brdu Karmel. Neka se također okupi četiristo i pedeset Baalovih i četiristo Ašerinih proroka, koje uzdržava kraljica Izabela.«[a]
20 Ahab je poslao poruku da se na brdu Karmel okupe svi Izraelci i prozvani proroci.
21 Ilija je stupio pred okupljeni narod i rekao: »Dokad ćete se još kolebati između dva mišljenja? Ako je BOG pravi Bog, njega slušajte. A ako je Baal pravi Bog, slušajte njega.«
No narod mu nije odgovorio ni riječ.
22 Tada je Ilija rekao narodu: »Jedini sam ja još ostao od BOŽJIH proroka, a Baalovih je četiristo pedeset. 23 Dajte nam dva bika. Neka oni izaberu jednog za sebe, isjeku ga na komade i polože na drva. No neka ne pale vatru. Ja ću pripremiti drugog bika, položiti komade na drvo i također neću paliti vatru. 24 Zatim vi prizovite svog boga, a ja ću zazvati svoga. Bog koji odgovori paljenjem vatre—pravi je Bog.«
Cijeli je narod odgovorio: »Slažemo se.«
25 Tada je Ilija rekao Baalovim prorocima: »Budući da vas je mnogo, vi prvi odaberite jednog bika i pripremite ga. Zatim prizovite ime svog boga, ali ne palite vatru.«
26 Uzeli su bika i pripremili ga. Od jutra do podneva zazivali su Baalovo ime.
»O Baale, odgovori nam!« vikali su.
Ali nije se čuo ni glas. Nitko nije odgovorio. Plesali su i skakali oko žrtvenika koji su bili načinili.
27 U podne im se Ilija počeo rugati.
»Vičite glasnije!« govorio je. »Jer, to je bog. Možda se zadubio u vlastite misli. Ili je zauzet. Ili je na putu. Ili spava pa ga treba probuditi.«
28 Glasno su vikali i po svom se običaju sjekli mačevima i kopljima do krvi. 29 Podne je prolazilo, a oni su mahnitali sve do vremena prinošenja večernje žrtve. No nitko se nije oglasio, nitko nije slušao niti odgovorio.
30 Tada je Ilija rekao cijelom narodu: »Priđite sada ovdje.«
Narod je prišao, a on je popravio porušeni BOŽJI žrtvenik. 31 Uzeo je dvanaest kamenova, po jedan za svako pleme Jakovljevih sinova, sinova čovjeka kojem je BOG bio promijenio ime u Izrael.[b] 32 Tim je kamenjem napravio žrtvenik u čast BOGU, a uokolo iskopao jarak u koji su mogle stati dvije kante vode[c].
33 Zatim je naslagao drva i isjekao bika na komade. Položio je komade na drvo i rekao: »Napunite vodom četiri vrča i izlijte po žrtvi i drvima.«
34 Potom je rekao: »Učinite to još jedanput«, i oni su učinili kako je rekao.
»Učinite to i treći put«, rekao je, a oni su to učinili i treći put.
35 Voda se slijevala oko žrtvenika i napunila sav jarak uokolo.
36 Kad je bilo vrijeme za prinos žrtve, prorok Ilija je prišao žrtveniku i pomolio se: »O BOŽE Abrahama, Izaka i Izraela, danas obznani da si ti Bog u Izraelu i da sam ja tvoj sluga. Obznani da sam sve ovo učinio na tvoju zapovijed. 37 Odgovori mi, o BOŽE! Odgovori mi da bi ovaj narod znao da si ti BOG i da ćeš njihova srca pridobiti natrag za sebe.«
38 Tada je BOG spustio vatru koja je spalila žrtvu, drvo, kamenje i prašinu te isušila svu vodu u jarku.
39 Svi su to vidjeli, poklonili se do zemlje i povikali: »Ilijin je pravi Bog! On je istinski BOG!«
40 Tada im je Ilija naredio: »Pohvatajte Baalove proroke. Ni jedan ne smije pobjeći!«
Ljudi su ih pohvatali, a Ilija ih je odveo dolje na potok Kišon i sve ih pobio.
Svršetak suše
41 Ilija je rekao kralju Ahabu: »Idi sada, jedi i pij. Čujem zvuk jake kiše.«
42 Ahab je otišao jesti i piti, a Ilija se popeo na vrh Karmela, sagnuo do zemlje i stavio glavu među koljena.
43 »Popni se i pogledaj prema moru«, rekao je svom slugi.
Sluga se popeo, pogledao i rekao: »Ne vidim ništa.«
Ilija ga je tako slao sedam puta.
44 Sedmi put, sluga je rekao: »Vidim mali oblak, malen kao ljudski dlan, kako dolazi s mora.«
A Ilija mu reče: »Idi k Ahabu i reci mu da upregne konje i krene kući prije nego što ga spriječi kiša.«
45 Ubrzo se nebo zacrnjelo od oblaka, podigao se vjetar i počela je padati jaka kiša. Ahab se odvezao prema Jezreelu, 46 a Iliju je obuzela BOŽJA snaga. Zataknuo je donji dio svog ogrtača za pojas i prije Ahaba otrčao sve do Jezreela.
Ilija na planini Horeb (Sinaj)
19 Ahab je ispričao Izabeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem pobio sve Baalove proroke.
2 Izabela je k Iliji poslala glasnika s porukom: »Neka me bogovi kazne ako već do sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom isto što si ti učinio s njihovim životima.«
3 Ilija se uplašio i pobjegao da spasi svoj život. Stigao je u Beer Šebu, u Judi, i ondje ostavio svog slugu. 4 Sâm je otišao na dan hoda u pustinju. Sjeo je pod jedan grm i molio za smrt.
»Dosta mi je, BOŽE«, rekao je. »Uzmi mi život. Nisam ništa bolji od svojih predaka.«
5 Zatim je legao i zaspao pod grmom.
Tada mu je prišao anđeo i dotaknuo ga. Rekao je: »Ustani i jedi!«
6 Ilija je pored glave ugledao svježe pečenu pogaču i vrč vode. Jeo je i pio pa ponovo zaspao.
7 BOŽJI je anđeo došao i drugi put, dotaknuo ga i rekao: »Ustani i jedi jer je pred tobom dug put.«
8 Ilija je ustao, jeo i pio pa mu se vratila snaga. Potom je hodao četrdeset dana i noći do Horeba, Božje planine. 9 Ušao je u jednu spilju i ondje prenoćio.
Čuo je BOŽJU riječ: »Što radiš ovdje, Ilija?«
10 Odgovorio je: »Jako sam se trudio služiti tebi, BOGU Svevladaru. Izraelci su zaboravili tvoj savez, porušili tvoje žrtvenike i mačem pobili tvoje proroke. Samo sam ja ostao živ, a i mene sad žele ubiti.«
11 BOG mu reče: »Izađi i stani na planinu pred BOGOM. Jer, BOG upravo prolazi.«[d]
Silan je vihor lomio planine i mrvio stijene pred BOGOM, ali BOG nije bio u vihoru. Nakon vihora bio je potres, ali BOG nije bio u potresu. 12 Nakon potresa buknula je vatra, ali BOG nije bio u vatri. Poslije vatre, čuo se blagi, tihi šapat[e]. 13 Kad ga je Ilija začuo, navukao je ogrtač preko lica i izašao na ulaz spilje.
Glas ga je upitao: »Što radiš ovdje, Ilija?«
14 Odgovorio je: »Jako sam se trudio služiti tebi, BOGU Svevladaru. Izraelci su zaboravili tvoj savez, porušili tvoje žrtvenike i mačem pobili tvoje proroke. Samo sam ja ostao živ, a i mene sad žele ubiti.«
15 BOG mu je rekao: »Vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad stigneš u grad Damask, pomazat[f] ćeš ondje Hazaela za kralja Arama. 16 Jehua, Nimšijevog sina, pomazat ćeš za kralja Izraela, a Elizeja, Šafatovog sina iz Abel Mehole, za proroka umjesto tebe. 17 Jehu će pogubiti svakog tko izbjegne Hazaelov mač, a Elizej svakog tko pobjegne Jehuovom maču. 18 Ipak, ostavit ću u Izraelu sedam tisuća ljudi koji se nisu klanjali Baalu niti ljubili njegov kip.«
Elizej postaje prorok
19 Tako je Ilija krenuo odande i našao Elizeja, Šafatovog sina, koji je orao polje. Jedanaest pari volova s oračima bilo je ispred njega, a on je bio s dvanaestim parom. Ilija mu je pristupio i preko njega prebacio svoj ogrtač[g].
20 Elizej je ostavio volove i potrčao za Ilijom. Rekao je: »Pusti me da poljubim oca i majku za rastanak pa ću onda ići s tobom.«
»Vrati se«, odgovorio je Ilija. »Ja te ne sprečavam.«
21 Elizej se vratio i zaklao svoje volove. Na vatri od drvenog jarma i pluga skuhao je meso i nahranio ljude. Potom je ustao i krenuo za Ilijom kao njegov sluga.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International