Chronological
1 Ovo je poruka koju je primio prorok Habakuk.
Habakuk se žali Bogu
2 Dokle ću zapomagati, BOŽE,
a ti nećeš čuti?
Dokle ću vikati: »Nasilje!«,
a ti nećeš spasiti?
3 Zašto puštaš da gledam nepravdu?
Zašto samo promatraš zlostavljanje?
Uništavanje i nasilje su preda mnom,
nastaju sukobi i svađe.
4 Zato je zakon popustio
i pravda nikad ne pobjeđuje.
Zli nadvladavaju pravedne
i zato se pravda iskrivljuje.
Bog odgovara Habakuku
5 »Pogledajte druge narode,
pa ćete se zapanjiti i začuditi.
U vaše vrijeme učinit ću djelo
u koje ne biste povjerovali
da vam ga netko ispriča.
6 Evo, dižem Babilonce[a],
okrutan i pohlepan narod.
Zemljom idu uzduž i poprijeko,
tuđa boravišta zaposjedaju.
7 Oni su narod strašan i užasan,
sami su sebi zakon i vlast.
8 Konji su im brži od leoparda,
opakiji[b] od vukova u sumrak
dok jurišaju u napad.
Konjanici im dolaze izdaleka,
doletjet će kao gladna orlušina
što se na plijen obrušava.
9 Svi oni dolaze da bi činili nasilje.
Njihove vojske nasrću kao pustinjski vjetar[c]
i skupljaju zatočenike kao pijesak.
10 S kraljevima se izruguju
i vladare ismijavaju.
S tvrđavama se poigravaju;
dižu nasipe pa ih osvajaju.
11 Potom prolaze kao vjetar,
odlaze dalje u napad.
Vlastita snaga njihov je bog.«[d]
Habakuk se dalje žali
12 Zar ti nisi otpočetka,
BOŽE moj, Sveče moj?
Ti ne umireš.[e]
BOŽE, zar si ih ti postavio da provedu pravdu?
Zar si ih ti, Stijeno, odredio da izvrše kaznu?
13 Tvoje su oči prečiste da bi gledale zlo
jer ne podnosiš zlostavljanje.
Zašto onda trpiš podlace?
Zašto šutiš kad opaki proždire
pravednijega od sebe?
14 Učinio si da ljudi budu kao ribe u moru,
kao morska stvorenja bez vladara.
15 Babilonski ih kralj sve lovi udicom i mrežom.
Izvlači ih i skuplja pa se veseli i raduje.
16 Od svoje mreže živi u raskoši
i časti se najboljim jelima.
Zato štuje svoju mrežu,
prinosi joj paljene žrtve.
17 Zar će i dalje loviti vlastitom mrežom[f]
i uništavati narode bez milosti?
2 Stat ću na svoje stražarsko mjesto
i postaviti se na bedeme.
Pazit ću da vidim što će mi Bog reći
i kako će na moju žalbu odgovoriti.[g]
Bog odgovara Habakuku
2 BOG mi je odgovorio:
»Zapiši ovo viđenje.
Jasno ga napiši na pločama
da se može brzo pročitati.[h]
3 Ovo je viđenje određeno za buduće vrijeme.
Ono govori o kraju i ostvarit će se.
Ako se čini da kasni, ti samo čekaj,
sigurno će se ostvariti, neće zakasniti.
4 Oholi propadaju jer nisu pravedni,
a pravednici će živjeti po vjeri.[i]
5 Bogatstvo[j] je varljivo i bahat čovjek neće uspjeti.
Proždrljiv je kao grob[k] i nezasitan kao smrt,
grabi si sve narode i skuplja ih kao svoje.
6 Ali svi će ga oni grditi i šale zbijati:
‘Teško tebi koji skupljaš ono što nije tvoje!
Obogatio si se onim što si zaplijenio!
Dokle će to ići?’
7 Zar tvoji vjerovnici neće iznenada ustati?
Zar se neće probuditi pa te protresti?
Tada će oni tebe oplijeniti.
8 Zato što si opljačkao mnoge narode,
preostali narodi opljačkat će tebe.
Prolijevao si ljudsku krv,
činio nasilje nad zemljama i naseljima,
i svim njihovim stanovnicima.
9 Teško tebi, koji si se nezakonito obogatio,
da bi na visokom svoje gnijezdo postavio
ne bi li opasnost izbjegao!
10 Osramotio si svoj dom,
smišljajući propast mnogima,
i to će te koštati života.
11 Kamen iz zida protiv tebe će vikati,
a krovna greda krivnju će ti potvrditi.
12 Teško tebi koji gradove podižeš ubojstvima
i zločinima osnivaš naselja.
13 Zar nije BOG Svevladar odredio
da ljudski trud izgori u vatri
i da se uzalud muče narodi?
14 Ali zemlja će se ispuniti
spoznajom BOŽJE slave
kao što voda ispunjava more.
15 Teško tebi koji izlijevaš svoj bijes na narode!
Ti si kao čovjek koji susjedima sipa piće,
da bi ih napio i gledao njihovu golotinju.
16 Sramotom si se ispunio, a ne slavom.
Sada ćeš piti i svoju golotinju pokazati!
Stiže ti čaša iz BOŽJE desne ruke,
da tvoju slavu sramota prekrije.
17 Činio si nasilje u Libanonu
i sada će ono stići tebe.
Uništio si njihove životinje,
sada će životinje strašiti tebe.
Prolijevao si ljudsku krv,
činio nasilje nad zemljom i naseljima
i svim njihovim stanovnicima.
18 Kakva je korist od idola
kojeg je isklesao čovjek?
Kakva je korist od idola
kad je to samo metalni kip
koji zavarava čovjeka?
Tvorac se pouzdaje u svoju tvorevinu
iako je napravio samo nijemog idola.
19 Teško tebi koji drvetu kažeš: ‘Probudi se!’
i nijemom kamenu: ‘Ustani!’
Zar ti idol može dati savjet?
Zlatom i srebrom je obložen,
ali života u njemu nema.
20 A BOG je u svom svetome Hramu;
neka sva zemlja zašuti
iz poštovanja pred njim.«
Habakukova molitva
3 Molitva proroka Habakuka.[l]
2 »Čuo sam što si učinio, BOŽE,
i divim se tvojim djelima.
Ponovi ih u naše vrijeme!
Pokaži ih u naše vrijeme!
Ako se i ljutiš, sjeti se svoje milosti.
3 Bog stiže iz Temana,
Svetac dolazi s planine Paran.[m] Selah
Njegovo veličanstvo prekriva nebesa,
zemlja je puna njegove slave.
4 On blista kao kad sijeva,
munje mu sijevaju iz ruke,
a onda skriva svoju moć.
5 Pred njim ide pomor,
groznica ga u stopu prati.
6 Zauzeo je svoj položaj i zatresao zemlju,
od njegovog pogleda zadrhtali su narodi.
Drevne gore su se raspale,
dugovječna brda potonula,
tamo gdje je hodao u davna vremena.
7 Vidio sam nevolju u šatorima Kušana
i tresla su se krila midjanskih[n] šatora.
8 BOŽE, jesi li se rasrdio na rijeke,
razljutio na potoke
i razbjesnio na more?
Tjeraš li zato u pobjedu
svoje konje i kola?
9 Izvukao si i napeo svoj lûk,
dao si zadatak svojim strijelama.[o] Selah
Rascijepio si zemlju rijekama.
10 Planine su te ugledale i zadrhtale.
Oblaci su izlili vodu.
Duboka mora[p] su zahučala
i visoko valove podigla.
11 Sunce i mjesec bili su zastrti,
vidjeli su se samo bljeskovi
tvojih strijela i tvojega koplja.
12 Bijesno si koračao zemljom
i gnjevno gazio narode.
13 Došao si spasiti svoj narod
i svog odabranoga kralja[q].
Smrvio si glavu zlog naroda
i ogolio ga od vrata nadolje. Selah
14 Strijelama si mu probio glavu
kad su nas ratnici napali poput vihora.
Likovali su misleći da će nas proždrijeti
kao jadnike koji su bez zaštite.
15 Svojim si konjima izgazio more
i uskomešao silne vode.
16 Kad sam to čuo, nutrina mi je ustreptala
i usne mi zadrhtale od tog zvuka.
Osjetio sam slabost u kostima,
a noge su mi pokleknule.
Strpljivo čekam da dođe dan propasti
za narod koji nas je napao.
17 Iako smokvino stablo ne pupa
i na lozi nema grožđa,
iako je podbacio rod masline
i polja ne daju usjeve,
iako nema ovaca u torovima
ni goveda u štalama,
18 ipak ću se radovati zbog BOGA,
veseliti se njemu, svom Spasitelju.
19 Gospodar BOG je moja snaga,
dao mi je noge spretne kao srnine,
da mogu hodati po visinama.«
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International