Beginning
Život u Duhu
8 Stoga, sada više nema osude onima koji su u Isusu Kristu. 2 Jer, u Isusu Kristu je zakon Duha koji donosi život. Zakon života oslobodio te[a] zakona grijeha koji donosi smrt. 3 Zakon nam nije mogao pomoći zbog slabosti naše tjelesne naravi. No Bog je učinio ono što Zakon nije mogao: svom je Sinu dao tijelo isto kao i naše, kojim griješimo, i poslao ga na Zemlju da svojom smrću plati za grijehe. Tako je Bog upotrijebio ljudsko tijelo da u njemu uništi grijeh. 4 Učinio je to da bi ono pravedno što zahtijeva Zakon bilo zadovoljeno u nama, koji živimo na temelju Duha, a ne na temelju stare tjelesne naravi.
5 Oni koji su vođeni tjelesnom naravi, misle samo na stvari koje udovoljavaju toj naravi, a oni koji su vođeni Duhom, misle na stvari koje želi Duh. 6 Kad čovjekovim mislima vlada tjelesna narav, ona ga vodi u smrt, ali ako njegovim mislima vlada Duh, on će imati život i mir. 7 Čovjek čijim mislima upravlja njegova tjelesna narav, Božji je neprijatelj jer se ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može mu se pokoravati. 8 Oni koji su vođeni tjelesnom naravi ne mogu ugoditi Bogu.
9 No vama ne upravlja tjelesna narav, nego Duh, ako Božji Duh stvarno živi u vama. Onaj tko nema u sebi Kristovog Duha, ne pripada Kristu. 10 A opet, ako je u vama Krist, vaša su tijela mrtva zbog grijeha, a Duh vam daje život jer ste opravdani pred Bogom. 11 Ako u vama živi Božji Duh, koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama.
12 Dakle, braćo i sestre, nismo dužnici svojoj tjelesnoj naravi da po njoj živimo 13 jer, ako živite slijedeći svoju grešnu, tjelesnu narav, umrijet ćete. Ali ako Duhom usmrćujete žudnje tjelesne naravi, živjet ćete.
14 Oni koji se prepuste Božjem Duhu da ih vodi, Božja su djeca. 15 Duh kojeg ste primili nije vas odveo u ropstvo da biste se morali ponovo bojati, nego vas je učinio Božjom djecom da po njemu zovemo: »Abba[b], Oče!« 16 Duh zajedno s našim duhom svjedoči da smo Božja djeca. 17 Ako smo Božja djeca, mi smo i Božji nasljednici zajedno s Kristom. No to možemo biti samo ako uistinu s Kristom i trpimo, kao što je i on trpio, da bismo zajedno s njim primili slavu.
Sveti Duh donosi slobodu i slavu
18 Mislim da su naše trenutne patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti. 19 Cjelokupno Božje stvorenje u čežnji očekuje vrijeme kada će Bog očitovati tko su njegova djeca. 20 Svijet, koji je stvorio Bog, potpao je pod ispraznost, ali ne svojevoljno, već voljom onoga koji ga je podvrgnuo. Ali Bog je ostavio nadu 21 da će sve što je stvorio primiti oslobođenje od ropstva propadanju. Ostavio je nadu da će sve što je stvorio imati slavnu slobodu Božje djece.
22 Znamo da sva stvorenja sve do sada uzdišu kao u porođajnim bolovima. 23 No ne samo ona nego i mi, koji već imamo Duha kao prvi dio Božjeg obećanja, čekamo uzdišući u sebi. I dalje željno očekujemo da nas Bog potpuno usvoji, odnosno da oslobodi naša tijela. 24 Spašeni smo da bismo imali tu nadu. Ali nada, koja se vidi, nije nada jer tko se nada onomu što već ima? 25 Ako se nadamo onome što još nemamo, onda to iščekujemo s velikim strpljenjem.
26 Isto nam tako Duh pomaže jer smo slabi. Mi ne znamo što bismo trebali moliti, ali Duh posreduje za nas uzdisajima koji se ne mogu izreći riječima. 27 No Bog vidi što je u ljudskim srcima i zna koja je namjera Duha jer Duh govori u ime Božje djece onako kako želi Bog.
28 Znamo da Bog u svemu radi za dobro onih koji ga vole.[c] On ih je izabrao po svome planu. 29 On ih je poznavao prije nego što su postojali i izabrao ih je da budu poput njegovog Sina. Tako da Isus, Božji Sin, bude najstariji među svojom braćom i sestrama. 30 Bog ih je izabrao prije nego što su postojali i on ih je pozvao. One koje je pozvao, ujedno je i opravdao, a onima koje je opravdao, dao je i svoju slavu.
Božja ljubav u Kristu Isusu
31 Što bismo na to mogli reći? Ako je Bog s nama, tko može biti protiv nas? 32 Bog, koji nije ni vlastitog Sina poštedio, nego ga je predao da umre umjesto svih nas, sigurno će nam dati i sve ostalo zajedno s njim. 33 Tko može optužiti one koje je izabrao Bog? Nitko! Bog je taj koji ih opravdava. 34 Tko bi ih mogao proglasiti krivima? Nitko! Isus Krist je umro, ali još je važnije to što je uskrsnuo i što sada sjedi Bogu s desne strane i posreduje kod njega u našu korist. 35 Što nas može odvojiti od Kristove ljubavi? Mogu li teškoće, nevolje, progoni, glad, neimaština ili smrt? 36 U Svetom pismu piše:
»Zbog tebe smo uvijek u smrtnoj opasnosti,
smatraju nas ovcama za klanje.«[d]
37 Bez obzira na sve to, mi ipak silno pobjeđujemo po onome koji nas je volio. 38 Uvjeren sam da nas ništa—ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vladajući duhovi, niti išta u sadašnjosti ili budućnosti, ni sile 39 iznad nas ili ispod nas, niti išta što je stvoreno—ne može odvojiti od Božje ljubavi koja je u Isusu Kristu, našem Gospodinu.
Bog i židovski narod
9 Govorim vam istinu u Kristu. Ne lažem vam, a moja savjest, koju vodi Sveti Duh, svjedok mi je 2 da u srcu nosim duboku bol i žalost. 3 Skoro bih htio da i ja budem proklet i odvojen od Krista kad bi im to moglo pomoći, jer to su moja braća i sestre, moji sunarodnjaci. 4 Oni su Izraelov narod, Bog ih je posvojio, pokazao im svoju slavu i sklapao saveze s njima. Dao im je Zakon, pravo bogoštovlje i svoja obećanja. 5 Oni su potomci slavnih predaka i od njih u tjelesnom smislu potječe Krist, koji je Bog nad svim. Njemu uvijek slava! Amen.
6 No nije sporno je li Bog održao svoje obećanje Židovima jer nisu svi koji potječu od Izraela pravi Izraelci, 7 niti su svi koji potječu od Abrahama prava Abrahamova djeca. Bog je rekao Abrahamu: »Tvoje će se potomstvo računati po Izaku«,[e] 8 a to znači da nisu svi tjelesno rođeni Abrahamovi potomci Božja djeca, nego se Božjom djecom smatraju oni koji su rođeni po obećanju što ga je Bog dao Abrahamu. 9 Njegovo obećanje glasi: »Vratit ću se u određeno vrijeme i Sara će imati sina.«[f]
10 Ali to nije sve. I Rebeka je zatrudnjela. I njezini su sinovi imali istog oca, našeg pretka Izaka. 11 Prije nego što su se obojica rodila i prije nego što su mogla napraviti išta dobro ili loše—da izbor bude po Božjem planu, 12 a ne zbog njihovih djela—Bog je rekao Rebeki: »Stariji će sin služiti mlađemu.«[g] Tako je mlađi sin izabran po Božjem pozivu. 13 Kao što piše u Svetom pismu: »Jakova sam volio, a Ezava mrzio.«[h]
14 Što da kažemo? Zar je Bog nepravedan? 15 Nikako! Bog je rekao Mojsiju: »Pokazat ću milost kome želim i sažalit ću se kome želim.«[i] 16 Dakle, Božji izbor ne ovisi o našoj želji ili našem naporu, nego o Bogu. On je taj koji iskazuje milosrđe. 17 U Svetom pismu Bog je rekao faraonu: »Postavio sam te zato da na tebi mogu pokazati svoju moć i da se moje ime razglasi po cijelom svijetu.«[j] 18 Dakle, Bog iskazuje milost onima kojima želi biti milostiv, a čini tvrdoglavima one za koje želi da budu tvrdoglavi.
19 Netko će me pitati: »Ako Bog upravlja nama, zašto nas onda krivi za naše grijehe? Tko se može suprotstaviti njegovoj volji?« 20 No tko si ti, čovječe, da prigovaraš Bogu? Ni posuda ne može pitati onoga koji ju je napravio zašto joj je dao baš takav oblik. 21 Lončar može od grude gline napraviti posudu kakvu želi—ljepšu posudu za svečane prigode ili običnu za svakodnevnu upotrebu.
22 Bog je želio pokazati svoj gnjev da ljudi vide njegovu moć. No, bez obzira na to, ipak je imao mnogo strpljenja s onima na koje je bio ljut i koji su bili određeni za propast. 23 Želio je pokazati kako je velika njegova slava koja će se dati onima koji primaju milosrđe. Bog ih je pripremio za slavu. 24 Mi smo ti koje je pozvao, ne samo iz židovskog naroda nego i iz svih ostalih naroda. 25 Kao što piše u Svetom pismu u Hošeinoj knjizi:
»One koji nisu moj narod prozvat ću svojim narodom
i onima koje nisam volio reći ću da ih volim.[k]
26 Na istome mjestu gdje je Bog rekao:
‘Vi niste moj narod’,
bit će prozvani djecom živoga Boga.«[l]
27 A prorok Izaija je rekao o Izraelu:
»Iako Izraelaca ima poput pijeska u moru,
samo će se malen broj spasiti.
28 Božji sud na Zemlji bit će brz i konačan.«[m]
29 Kao što je Izaija već rekao:
»Da nam Bog Svevladar nije ostavio potomstvo,
bili bismo poput Sodome,
postali bismo poput Gomore.«[n]
30 Što ćemo zaključiti? Drugi narodi nisu težili za pravednošću, ali su je primili—pravednost koja se temelji na vjeri. 31 A Izraelci, koji su slijedili Zakon da bi stekli pravednost pred Bogom, nisu u tome uspjeli. 32 A zašto? Zato što su htjeli postati pravedni po svojim djelima, a ne po vjeri u Boga. Naišli su na kamen spoticanja i pali, 33 kao što piše u Svetom pismu:
»Gledajte, na Sionu postavljam kamen
na kojem će se ljudi spoticati,
stijenu zbog koje će padati,
ali onaj tko vjeruje u njega,
neće se razočarati.«[o]
10 Braćo i sestre, najviše od svega želim i molim Boga da Židovi budu spašeni. 2 Ja vam mogu potvrditi da Židovi od srca žele služiti Bogu, ali ne znaju kako. 3 Budući da nisu poznavali pravednost, koja dolazi od Boga, pokušavali su steći pravednost na svoj način. Zato se nisu podvrgli Božjem načinu opravdanja ljudi. 4 Krist je ispunio i dovršio Zakon da bi omogućio opravdanje svakome tko vjeruje u njega.
5 O opravdanju, koje dolazi po Zakonu, Mojsije piše: »Onaj tko izvrši zapovijedi Zakona, imat će život po njima.«[p] 6 Ali u Svetom pismu se govori o opravdanju koje dolazi po vjeri: »Nemojte se pitati: ‘Tko će uzići na Nebo?’—što znači: ‘Tko će dovesti Krista s Neba na Zemlju?’ 7 I nemojte se pitati: ‘Tko će sići u podzemni svijet?’—što znači: ‘Tko će sići da dovede Krista od mrtvih?’«
8 Ovako piše u Svetom pismu: »Božja vam je riječ blizu, ona je na vašim usnama i u vašem srcu.«[q] Ta je riječ poruka vjere koju propovijedamo. 9 Dakle, ako svojim ustima priznaš »Isus je Gospodar« i ako u svom srcu vjeruješ da ga je Bog podigao iz mrtvih, bit ćeš spašen. 10 Srcem vjerujemo i tako smo opravdani, a ustima priznajemo vjeru i tako smo spašeni.
11 U Svetom pismu piše: »Nitko tko vjeruje u njega, neće se razočarati.«[r] 12 Zato što nema razlike između Židova i nežidova jer Gospodin je jedan i isti za sve ljude te bogato blagoslivlja one koji ga zazivaju. 13 Tako i piše u Svetom pismu: »Svi koji zazovu Gospodina, bit će spašeni.«[s]
14 Ali prije nego što zazovu Boga, moraju u njega vjerovati. A opet, ne mogu vjerovati u njega ako nisu čuli o njemu. A da bi čuli o Gospodinu, netko im mora o njemu govoriti. 15 Kako će pak netko govoriti ljudima o njemu ako ga nitko nije poslao? Kao što piše u Svetom pismu: »Kako je lijepo vidjeti glasnika koji donosi Radosnu vijest!«[t]
16 No nisu svi prihvatili Radosnu vijest. Prorok Izaija kaže: »Gospodine, tko je povjerovao u ono što smo rekli?«[u] 17 Vjera dolazi kada slušamo Radosnu vijest, a ta se vijest čuje kroz propovijedanje poruke o Kristu.
18 A ja pitam: »Zar ljudi nisu čuli našu poruku?« Sigurno su čuli, u Svetom pismu piše:
»Njihov glas obišao je cijelu Zemlju
i njihove su se riječi čule do kraja svijeta.«[v]
19 Ponovo pitam: »Zar Izraelci nisu razumjeli?« Najprije poslušajte što Mojsije govori o Bogu:
»Učinit ću vas ljubomornima
narodom koji to nije.
Razljutit ću vas
narodom koji ne razumije.«[w]
20 Izaija hrabro izjavljuje:
»Našli su me oni koji me nisu tražili.
Pokazao sam se onima koji nisu za mene pitali.«[x]
21 Za Izrael je rekao:
»Cijeli dan pružao sam ruke prema njima,
ali oni su neposlušni i prkosni.«[y]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International