Beginning

Isus i Nikodem

3 Neki je čovjek, Nikodem, bio farizej i jedan od židovskih vođa. ² Noću je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, znamo da si učitelj poslan od Boga jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš, a da Bog nije s njim.«

³ Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.«

⁴ »Kako se čovjek može roditi kad je star?« pitao je Nikodem. »Sigurno ne može drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.«

⁵ Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. ⁶ Što je rođeno od čovjeka—čovjek je; što je rođeno od Duha—duh je. ⁷ Nemoj se čuditi mojim riječima: ‘Moraš se ponovo roditi’. ⁸ Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.«

⁹ »Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem.

¹⁰ Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim. ¹¹ Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo. ¹² Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima? ¹³ Nitko nikada nije uzašao na Nebo, osim Sina Čovječjeg, koji je i sišao s Neba.

¹⁴ Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,^[a] tako mora biti podignut i Sin Čovječji, ¹⁵ da bi svatko tko u njega vjeruje, imao vječni život.«

¹⁶ Jer, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život. ¹⁷ Bog nije poslao svoga jedinoga Sina da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸ Tko vjeruje u njega, nije osuđen, no onaj tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u jedinoga Božjeg Sina. ¹⁹ Na ovome se temelji osuda: Svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla. ²⁰ Svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i kloni ga se da njegova djela ne bi bila razotkrivena. ²¹ No onaj tko radi što je istinito, dolazi k svjetlu da se jasno vidi kako su njegova djela učinjena u Bogu.^[b]

Isus i Ivan Krstitelj

²² Nakon toga, Isus je sa svojim učenicima otišao u unutrašnjost Judeje. Ondje je s njima boravio i krstio narod. ²³ Ivan je također bio tu i krstio u Enonu, nedaleko od Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su neprekidno dolazili i krstili se. ²⁴ Ivan još nije bio bačen u tamnicu.

²⁵ Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju^[c]. ²⁶ Učenici su došli k Ivanu i rekli: »Učitelju, čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana—onaj o kojem si govorio—on krsti i svi idu k njemu.«

²⁷ Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog. ²⁸ Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak. ²⁹ Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna. ³⁰ On će biti sve važniji, a ja sve nevažniji.«

Onaj koji dolazi s neba

³¹ Tko dolazi odozgo, taj je iznad svih. Tko je sa Zemlje, pripada Zemlji i govori o zemaljskim stvarima. Tko dolazi od Boga, taj je iznad svih! ³² On govori o onome što je vidio i čuo, no nitko ne prihvaća njegove riječi. ³³ Tko prihvati njegove riječi, taj potvrđuje da je Bog istinit! ³⁴ On, kojeg je poslao Bog, govori Božje riječi jer mu Bog daje Duha bez mjere. ³⁵ Otac ljubi Sina i svu je vlast predao njemu. ³⁶ Tko povjeruje u Sina, ima vječni život. A tko nije poslušan Sinu, neće nikada iskusiti taj život, već Božji gnjev ostaje na njemu.

Isus i Samarijanka

4 Kad se pročulo među farizejima da Isus pridobiva i krsti mnogo više učenika nego Ivan— ² premda on osobno nije krstio, već njegovi učenici— ³ Isus je napustio Judeju i ponovo se zaputio u Galileju. ⁴ Na putu prema Galileji morao je proći kroz Samariju.

⁵ Tako je došao u samarijski grad Sikar, blizu imanja koje je Jakov dao svojem sinu Josipu. ⁶ Ondje se nalazio i Jakovljev bunar. Isus je bio umoran od puta pa je sjeo pokraj bunara. Bilo je oko podneva. ⁷ Neka je Samarijanka došla zahvatiti vode, a Isus joj je rekao: »Daj mi gutljaj vode!« ⁸ Učenici su bili otišli u grad kupiti hranu. ⁹ Žena mu je odvratila: »Zar ti, Židov, tražiš vode od mene, Samarijanke?« Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima.

¹⁰ Na to joj je Isus odgovorio: »Kad bi samo znala Božji dar! Ti ne znaš tko ti govori: ‘Daj mi da pijem!’ Da znaš, ti bi mene zamolila i ja bih ti dao vode koja daje život.«

¹¹ »Gospodine«, opet će žena, »ti nemaš čak ni posudu za vodu, a bunar je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu koja daje život? ¹² Zar si veći od našega praoca Jakova, koji nam je dao ovaj izvor? On je sâm pio iz njega, kao i njegovi sinovi i stoka.«

¹³ A Isus joj odgovori: »Tko god pije ovu vodu, ponovo će ožednjeti. ¹⁴ A tko se napije vode koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štoviše, ta će voda u njemu postati izvor koji će mu donijeti vječni život.«

¹⁵ »Gospodine«, na to će žena, »daj mi te vode pa da ni ja više ne budem žedna i da ne moram dolaziti ovamo po vodu!«

¹⁶ »Pođi po svoga muža«, odgovorio joj je Isus, »i vrati se ovamo!«

¹⁷ »Ja nemam muža«, odvratila mu je žena.

»Imaš pravo kad kažeš da nemaš muža«, rekao je Isus. ¹⁸ »Imala si ih pet, a onaj s kojim si sada, nije ti muž. Rekla si istinu.«

¹⁹ »Gospodine, vidim da si prorok«, odvratila mu je žena. ²⁰ »Naši, samarijski preci štovali su Boga na ovoj uzvisini. Vi, Židovi, kažete da je Jeruzalem mjesto gdje treba štovati Boga.«

²¹ Isus joj je rekao: »Vjeruj mi, ženo! Dolazi vrijeme kad nećete štovati Oca ni na ovoj uzvisini ni u Jeruzalemu. ²² Vi ne znate što štujete. Mi, Židovi, znamo jer spasenje dolazi od nas. ²³ No dolazi vrijeme kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini. Otac želi takve štovatelje. A to je vrijeme već došlo. ²⁴ Bog je duh. Tko njega štuje, mora to činiti u duhu i istini.«

²⁵ »Ja znam da dolazi Mesija, koji je Krist^[d]«, odgovorila mu je žena. »Kad on dođe, sve će nam objasniti.«

²⁶ A Isus joj je odgovorio: »On sada razgovara s tobom. Ja sam Mesija.«

²⁷ Uto su se njegovi učenici vratili iz grada i jako se iznenadili kad su vidjeli da Isus razgovara sa ženom. No ni jedan od njih ga nije upitao: »Što hoćeš od nje?« ili »Zašto razgovaraš s njom?«

²⁸ Žena je ostavila svoj vrč za vodu, vratila se u grad i rekla svojim sugrađanima: ²⁹ »Neki mi je čovjek ispričao sve što sam činila! Dođite ga vidjeti! Možda je on Krist?« ³⁰ Ljudi su se uputili iz grada i krenuli vidjeti Isusa.

³¹ Za to vrijeme učenici su molili Isusa: »Učitelju, pojedi nešto!«

³² On im je odgovorio: »Ja imam hranu o kojoj vi ništa ne znate.«

³³ Učenici su počeli ispitivati jedan drugoga: »Zar mu je tko donio nešto za jelo?«

³⁴ A Isus im je rekao: »Moja je hrana činiti volju Onoga koji me je poslao i izvršiti zadatak koji mi je povjerio. ³⁵ Kad sijete, govorite: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve.’ A ja vam kažem: otvorite oči i pogledajte polja! Već su zrela za žetvu. ³⁶ Žetelac dobiva plaću i sakuplja urod za vječni život. Tako će se moći radovati zajedno i sijač i žetelac. ³⁷ Ona poslovica: ‘Jedan sije, drugi žanje’, doista je istinita. ³⁸ I ja vas šaljem da žanjete ono oko čega se niste znojili. Drugi jesu, a dobit od njihovog truda bit će vaša.«

³⁹ Mnogi su Samarijanci iz toga grada povjerovali u Isusa zbog ženinih riječi: »Ispričao mi je sve što sam činila.« ⁴⁰ Kad su Samarijanci došli k Isusu, tražili su od njega da ostane s njima. I ostao je dva dana. ⁴¹ Još ih je mnogo povjerovalo zbog onoga što je govorio.

⁴² Rekli su ženi: »Više ne vjerujemo samo zbog tvojih riječi. Čuli smo i sami, i sada znamo da je ovaj čovjek stvarno Spasitelj svijeta.«

Dužnosnikov sin

(Mt 8,5-13; Lk 7,1-10)

⁴³ Nakon dva dana, Isus je otišao od njih i zaputio se u Galileju. ⁴⁴ Već je prije bio govorio o tome da proroka ne poštuju u njegovom zavičaju. ⁴⁵ Kad je stigao u Galileju, Galilejci su ga srdačno dočekali jer su i sami vidjeli sve što je učinio na blagdan Pashe u Jeruzalemu. I oni su prisustvovali svetkovini.

⁴⁶ Isus je ponovo otišao u Kanu Galilejsku, gdje je bio pretvorio vodu u vino. U Kafarnaumu se nalazio kraljev dužnosnik čiji je sin bio bolestan. ⁴⁷ Čim je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, došao je k njemu. Preklinjao ga je da ode u Kafarnaum i ozdravi mu sina koji je bio na samrti. ⁴⁸ A Isus mu je rekao: »Takvi ste vi ljudi! Dok ne vidite znakove i čuda, ne vjerujete.«

⁴⁹ »Gospodine, preklinjem te!« zavapio je kraljev dužnosnik. »Dođi prije nego što mi dijete umre!«

⁵⁰ »Idi kući«, rekao mu je Isus. »Tvoj će sin živjeti.«

Čovjek je povjerovao Isusovim riječima i krenuo kući. ⁵¹ Dok je još bio na putu, izašle su mu ususret sluge i rekle: »Tvoje je dijete živo!«

⁵² Upitao ih je kada se djetetu poboljšalo stanje. Odgovorili su mu: »Groznica je prestala jučer popodne, oko jedan sat.«

⁵³ Dječakov je otac znao da mu je baš u to vrijeme Isus rekao: »Tvoj će sin živjeti.« I tada je povjerovao u Isusa—i on i svi njegovi ukućani.

⁵⁴ To je bio drugi Isusov čudesni znak nakon dolaska iz Judeje u Galileju.