Book of Common Prayer
Molitva za kralja prije bitke
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Neka ti BOG pomogne u opasnosti,
neka te štiti ime Jakovljevog BOGA!
2 Neka ti pošalje pomoć iz svog svetišta,
neka te podrži sa Siona!
3 Neka se sjeti svih tvojih darova
i prihvati sve tvoje žrtve paljenice! Selah
4 Neka ti da sve što ti srce poželi
i provede sve tvoje zamisli!
5 Radosno ćemo klicati tvojoj pobjedi,
ime našeg Boga ćemo slaviti.
Neka BOG ostvari sve što ga zamoliš!
6 Sada znam da BOG pomaže svom odabranom kralju[a],
sa svetih nebesa šalje mu pomoć
i spašava ga svojom velikom snagom.
7 Neki se pouzdaju u konje i kola,
a mi se uzdamo u svog BOGA.[b]
8 Oni u borbi posrću i padaju,
a mi ustajemo i hodamo čvrsto.
9 O BOŽE, čuvaj kralja i daj mu pobjedu!
Odazovi se kad za pomoć molimo!
Zahvala za kraljevu pobjedu
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, u tvojoj snazi kralj se raduje,
veseli se jer si ga spasio.
2 Dao si mu što je želio,
njegove si molbe ispunio. Selah
3 Nagradio si ga obiljem darova,
stavio mu krunu od čistog zlata.
4 Tražio je od tebe život, i ti si mu ga dao.
Dao si da mu obitelj vlada zauvijek.[c]
5 Zbog tvoje pomoći, on je slavan,
prate ga veličanstvo i sjaj.
6 Blagoslovio si ga za vječnost,
raduješ ga svojom prisutnošću.
7 Kralj se u BOGA pouzdaje.
Zbog ljubavi Svevišnjeg,
u miru će kraljevati.
8 Razotkrivaš sve svoje neprijatelje,
nadjačavaš one koji te mrze.
9 Kad dođeš, bit će im kao u peći.
Proždrijet će ih BOG u bijesu,
vatra će ih progutati.
10 Istrijebit ćeš iz zemlje njihove potomke,
njihova djeca neće postojati među ljudima.
11 Iako smišljaju zle zavjere,
neće uspjeti protiv tebe.
12 Svi će bezglavo pobjeći,
kad svoj lûk uperiš u njih.
13 Ustani, BOŽE, i svoju silu pokaži!
Tebi ćemo pjevati i tvoju snagu slaviti.
Mesiji
Davidova pjesma.
1 BOG je rekao mom Gospodaru[a]:
»Sjedni mi s desne strane
dok tvoje neprijatelje
ne položim pod tvoje noge.«
2 Od Siona, BOG uspostavlja tvoju vlast,
zavladat ćeš svim neprijateljima.
3 Kad vojsku za bitku budeš okupljao,
narod će ti se spremno pridružiti.
Dočekat ćeš ih u svečanoj odori.
Kao rosa u ranu zoru,
doći će svi tvoji mladići.[b]
4 BOG je obećao
i neće se predomisliti:
»Ti si svećenik zauvijek,
kakav je bio Melkisedek.«
5 Gospodar ti je s desne strane,
kad se razljuti, pokorit će kraljeve.
6 Sudit će narodima i gomilati leševe.
Po cijelom će svijetu kazniti vladare.
7 Iz potoka kraj puta kralj će piti,
a potom kao pobjednik ustati.
Čovjek spašen od smrti slavi Boga
1 Volim BOGA jer me čuje
i sluša moje molitve.
2 Da, on me pažljivo sluša
i zato ću ga uvijek zvati.
3 Sapleli su me konopi smrti,
sačekala smrtna zamka,
svladali tjeskoba i strah.
4 Tada sam BOŽJE ime zazvao
i rekao: »BOŽE, spasi me!«
5 BOG je blag i pravedan,
naš Bog pun je milosti.
6 BOG čuva bespomoćne,
spasio me kad je trebalo.
7 BOG je bio dobar prema meni,
sad će mi se duša smiriti.
8 Spasio mi je život od smrti,
oči od suza i noge od pada.
9 Služit ću BOGU među živima.
10 Vjerovao sam i onda
kad sam govorio: »Jako mi je teško!«
11 I onda kad sam u strahu rekao:
»Nikom se ne može vjerovati.«
12 Kako da se odužim BOGU
za sve što je za mene učinio?
13 Dignut ću čašu spasenja[a]
i zazvati BOŽJE ime.
14 Ispunit ću svoje zavjete BOGU
pred svim okupljenim vjernicima.
15 BOGU su dragocjeni
životi njegovih vjernika.
16 BOŽE, tvoj sam sluga,
kao što mi je i majka bila.
Oslobodio si me okova.
17 Prinijet ću žrtvu zahvalnicu
i zazvati BOŽJE ime.
18 Ispunit ću svoje zavjete BOGU
pred svim okupljenim vjernicima.
19 Usred Jeruzalema,
u dvorištu BOŽJEGA Hrama.
Slava BOGU!
U slavu BOGU
1 Slavite BOGA, svi narodi,
veličajte ga, svi ljudi!
2 Velika je njegova ljubav prema nama,
BOŽJA vjernost je vječna.
Slava BOGU!
17 Tri dana kasnije, Pavao je sazvao židovske vođe. Kad su se svi okupili, rekao im je: »Braćo, ja nisam učinio ništa protiv našeg naroda ni protiv običaja naših predaka. Pa ipak su me u Jeruzalemu uhitili i predali Rimljanima. 18 Rimljani su me ispitali i htjeli me osloboditi jer ničime nisam zaslužio smrtnu kaznu. 19 No kad su se Židovi tomu usprotivili, bio sam prisiljen zatražiti da mi se sudi pred carem. Međutim, ni za što ne optužujem svoj narod. 20 Zbog toga sam i zatražio da vas vidim i razgovaram s vama; u ovim sam lancima upravo zato što vjerujem u nadu Izraela.«
21 Židovski su vođe rekli Pavlu: »Nismo iz Judeje primili nikakvo pismo o tebi. Ni jedan brat, koji je stigao odande, nije nam priopćio nikakvu novost niti iznio išta loše o tebi. 22 Ali htjeli bismo čuti tvoje stajalište jer znamo da se svuda govori protiv te sljedbe.«
23 Ugovorili su s Pavlom dan kada će se sastati. Došli su k njemu u velikom broju, u kuću u kojoj je boravio, a on im je cijeli dan govorio o Božjem kraljevstvu i iznosio im svoje svjedočanstvo. Nastojao ih je uvjeriti u istinu o Isusu na temelju Mojsijevog zakona i proročkih knjiga. 24 Neki su povjerovali u ono što je govorio, dok drugi nisu htjeli povjerovati. 25 Nastala je prepirka i svi su se već bili spremni razići, a Pavao je tada dodao još samo ovo: »Dobro je Sveti Duh govorio kad je preko proroka Izaije rekao vašim precima:
26 ‘Idi ovom narodu i reci mu:
Slušat ćete i slušati,
ali nećete razumjeti.
Gledat ćete i gledati,
ali nećete shvatiti.
27 Jer, otvrdnulo je srce ovoga naroda.
Uši su začepili, a oči zatvorili.
Tako da ne vide svojim očima,
ne čuju svojim ušima,
ne razumiju svojim srcem
i ne obraćaju se meni da ih ozdravim.’[a]
28 Stoga, znajte: Bog šalje ovo spasenje nežidovima. Oni će ga poslušati!« 29 [b]
30 Pune je dvije godine Pavao ostao u kući koju je sâm unajmio. U njoj je primao sve koji su mu dolazili. 31 Propovijedao je o Božjem kraljevstvu i učio o Gospodinu Isusu Kristu. Činio je to sasvim otvoreno i nitko ga u tome nije sprečavao.
Isus ozdravlja opsjednutog dječaka
(Mt 17,14-18; Mk 9,14-27)
37 Kad su sutradan sišli s planine, Isusa je dočekalo silno mnoštvo. 38 Neki je čovjek iz gomile povikao: »Učitelju, preklinjem te, pogledaj moga sina, jer on je moje jedino dijete! 39 Duh ga iznenada zgrabi i on počne vrištati. Tjera ga na grčenje, od kojeg mu izlazi pjena na usta i ne pušta ga sve dok ga potpuno ne iscrpi. 40 Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.«
41 Tada je Isus rekao: »O, bezvjerni i pokvareni naraštaju! Koliko dugo još moram biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!«
42 No još dok se dječak približavao, zli ga je duh oborio na zemlju i on se počeo grčiti. Isus je ukorio nečistog duha, ozdravio dječaka i predao ga natrag njegovom ocu. 43 Svi su ostali zadivljeni Božjom moći.
Isus ponovo govori o svojoj muci
(Mt 17,22-23; Mk 9,30-32)
I dok su se ljudi divili svemu što je Isus učinio, on je rekao svojim učenicima: 44 »Dobro slušajte što vam kažem! Sin će Čovječji uskoro biti predan u ruke ljudima.« 45 No oni nisu razumjeli što je rekao. Smisao im je ostao skriven te nisu mogli razumjeti, a bojali su se pitati ga o tome.
Tko je najveći?
(Mt 18,1-5; Mk 9,33-37)
46 Među učenicima se razvila rasprava o tome tko je od njih najveći. 47 Isus je znao njihove misli pa je uzeo neko malo dijete i postavio ga pokraj sebe. 48 Rekao im je: »Tko god u moje ime prihvati ovo malo dijete—mene prihvaća, a tko god prihvaća mene—prihvaća Onoga koji me poslao. Jer, onaj koji je najponizniji među vama, taj je najveći.«
Tko nije protiv vas, taj je za vas
(Mk 9,38-40)
49 Zatim je Ivan rekao: »Učitelju, vidjeli smo jednoga da izgoni zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga zaustaviti jer nije jedan od nas.«
50 A Isus mu je odgovorio: »Ne branite mu, jer onaj koji nije protiv vas, taj je za vas.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International