Book of Common Prayer
Bog kraljuje i donosi radost pobožnima
1 BOG kraljuje! Neka kliče zemlja,
neka se raduju zemlje daleke!
2 Oko njega su oblaci i gusta tama,
pravednost i pravda temelj su njegovog prijestolja.
3 Pred njim vatra ide
i uništava mu neprijatelje.
4 Munje njegove svijet obasjavaju,
zemlja to gleda i drhti.
5 Planine, kao vosak se pred BOGOM tope,
pred Gospodarom cijele zemlje.
6 Nebesa njegovu pravednost objavljuju
i svi narodi gledaju mu slavu.
7 Osramoćeni će biti
svi koji štuju kipove,
koji se idolima ponose.
Bogu se poklonite, svi bogovi!
8 Sion to čuje i raduje se,
vesele se gradovi Jude
zbog tvojih presuda, BOŽE.
9 BOŽE, nad svom zemljom ti si Svevišnji,
od svih bogova daleko si uzvišeniji.
10 Vi, koji volite BOGA, mrzite zlo.
On čuva živote svojih vjernika,
iz ruku zlih ljudi ih izbavlja.
11 Svjetlost obasjava pravedne
i radost u srcu čestite.
12 Pravednici, u BOGU se radujte,
i njegovu svetost slavite!
Bog je moćan i svet Kralj
1 BOG kraljuje—
neka drhte narodi!
Na prijestolju sjedi među krilatim bićima[a]—
neka se trese zemlja!
2 Velik je BOG na Sionu,
uzvišen nad svim narodima.
3 Neka slave tvoje veliko i strašno ime.
Jer, ti si svet!
4 Ti si moćan Kralj koji voli pravdu,
uspostavio si je u Jakovljevom narodu
i činiš što je pravedno i ispravno.
5 Slavite našeg BOGA i klanjajte se
kod podnožja njegovog prijestolja,
jer on je svet!
6 Mojsije i Aron bili su njegovi svećenici,
Samuel je bio zastupnik i molitelj.
Molili su BOGA i on im je odgovarao.
7 Govorio im je iz stupa od oblaka,
a oni su držali njegove zapovijedi
i zakone koje su od njega primili.
8 BOŽE naš, odgovarao si na njihove molitve,
pokazao si se kao Bog koji prašta,
ali i kažnjava ljude za zla djela.
9 Našeg BOGA slavite,
na njegovoj svetoj gori ga štujte!
Jer, svet je naš BOG!
Svi su pozvani Boga slaviti
Pjesma zahvale.
1 Kliči BOGU radosno, sva zemljo!
2 Štujte BOGA s radošću,
dođite pred njega kličući mu!
3 Znajte da BOG jest Bog.
On nas je stvorio i mi smo njegovi,
njegov smo narod, stado za koje skrbi.
4 Sa zahvalnicama uđite kroz hramska vrata
i s hvalospjevima u hramska dvorišta.
Zahvaljujte mu, ime mu blagoslivljajte.
5 Jer, BOG je dobar!
Njegova ljubav zauvijek traje.
Vjeran je kroz sve naraštaje.
Bog se osvećuje za nepravdu
1 BOŽE, ti se osvećuješ nepravednima![a]
Pokaži se, Bože osvetniče!
2 Djeluj, Suče cijele zemlje,
daj oholome što zaslužuje!
3 BOŽE, dokle,
dokle će zli likovati?
4 Dokle će zlikovci drsko govoriti
i svojim se zlodjelima hvalisati?
5 BOŽE, oni satiru tvoj narod,
tlače one koji tebi pripadaju.
6 Ubijaju strance i udovice,
usmrćuju sirote.
7 Govore: »BOG ne vidi,
Bog Jakovljev neće primijetiti.«
8 Hoćete li shvatiti, glupani?
Budale, kad ćete se urazumiti?
9 Zar ne čuje Onaj koji je stvorio uho?
Zar ne vidi Onaj koji je oblikovao oko?
10 Zar ne kažnjava Onaj koji narode odgaja?
Zar nema znanja Onaj koji ljudski rod poučava?
11 BOG zna što ljudi misle,
zna da su im misli isprazne.
12 Blago čovjeku kojeg odgajaš, BOŽE,
kojeg iz svog zakona poučavaš.
13 Ti mu daješ odmor od zlih dana,
dok se za zlikovce kopa jama.
14 Jer, BOG neće ostaviti svoj narod,
neće napustiti svoj posjed[b].
15 Pravda će ponovo pravednost uspostaviti
i svi pravedni tomu će se prikloniti.
16 Tko će za mene ustati protiv zlikovaca?
Tko će za mene stati protiv zločinaca?
17 Da mi BOG nije u pomoć pritekao,
brzo bih se u smrtnoj tišini nastanio.
18 Kad mislim da ću pasti,
BOŽE, tvoja me ljubav drži.
19 Kad mi se brige nakupe,
tvoje utjehe me razvesele.
20 Ti nemaš ništa sa zlim vlastima
koje žele ozakoniti zla djela.
21 Udružuju se da pravednima uzmu život
i da nedužne osude na smrt.
22 Ali BOG mi je sigurna utvrda,
moj Bog mi je stijena i sklonište.
23 On će im vratiti za njihova zlodjela,
uništit će ih zbog njihovih grijeha.
Naš BOG, on će ih istrijebiti.
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[c]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
BOG gnjevno optužuje Izrael
4 Narode Izraela, slušajte što vam BOG poručuje. BOG iznosi optužbu protiv naroda koji živi u ovoj zemlji:
»Nigdje nema vjernosti ni ljubavi,
u zemlji nema znanja o BOGU.
2 Svuda samo proklinjanje,
laž, ubojstvo, krađa i preljub.
Nakon jednog ubojstva slijedi drugo.
3 Zato se zemlja suši i narod umire,
ugibaju divlje zvijeri, ptice i ribe.
4 Ne optužujte i ne krivite jedan drugoga.
Svećenici, ja podižem tužbu protiv vas![a]
5 Danju ćete posrtati i padati, a
noću će s vama padati i proroci.
Uništili ste vlastiti narod.[b]
6 Moj narod je upropašten
jer mene ne poznaje.
Pošto ste odbacili moje znanje,
ja odbacujem vas kao svećenike.
Zaboravili ste zakon svoga Boga,
a ja ću zaboraviti vašu djecu.
7 Što su svećenici postajali moćniji,
to je narod više griješio protiv mene.
Svoju slavu u sramotu su pretvorili.«
8 »Hrane se grijehom moga naroda,
žude za njihovim zlodjelima.
9 A narodu će biti isto kao i svećenicima,
kaznit ću ih zbog lošeg življenja,
vratit ću im za njihova zlodjela.
10 Jest će, ali nikad neće biti siti,
prostituirat će se, ali se neće razmnožiti.
Jer, bili su BOGU nevjerni.
Pavao ide u Jeruzalem
21 Nakon što smo se rastali sa starješinama, isplovili smo ravno za otok Kos. Sutradan smo pristali na otok Rod, a odatle smo krenuli za Pataru. 2 Našli smo brod koji je išao u Feniciju, ukrcali se i isplovili. 3 Kad smo stigli nadomak Cipru, ostavili smo ga sa svoje lijeve strane i nastavili ploviti prema Siriji. Pristali smo u Tiru jer je brod ondje trebao iskrcati teret. 4 U Tiru smo susreli Gospodinove sljedbenike i ostali s njima sedam dana. Oni su, upozoreni od Svetog Duha, rekli Pavlu da ne ide u Jeruzalem. 5 No, kad se naš boravak ondje približio kraju, nastavili smo put. Svi su nas sljedbenici, zajedno sa ženama i djecom, otpratili izvan grada. Na obali smo kleknuli i pomolili se. 6 Oprostili smo se s njima i ukrcali na brod, a oni su se vratili svojim kućama.
7 Iz Tira smo nastavili put i pristali u Ptolemaidi. Pozdravili smo tamošnju braću i sestre te ostali s njima jedan dan. 8 Sljedećeg smo dana isplovili i stigli u Cezareju. Otišli smo k Filipu i odsjeli kod njega. Filip je bio posvećen pronošenju Radosne vijesti. On je bio jedan od sedmorice[a] 9 i imao je četiri neudane kćeri koje su imale proročki dar. 10 Bili smo tamo nekoliko dana, a onda je iz Judeje došao neki prorok po imenu Agab. 11 Došao je k nama, uzeo Pavlov remen, svezao njime svoje ruke i noge i rekao: »Evo što Sveti Duh kaže: ‘Ovako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka kojem pripada ovaj remen i predati ga nežidovima u ruke.’«
12 Kad smo to čuli, i mi i tamošnji sljedbenici počeli smo preklinjati Pavla neka ne ide u Jeruzalem. 13 Pavao nam je odgovorio: »Što to radite? Zašto plačete i slamate mi srce? Spreman sam da me u Jeruzalemu, ne samo svežu nego i ubiju radi imena Gospodina Isusa.«
14 Budući da se nije dao uvjeriti, prestali smo ga moliti. »Neka bude kako Gospodin hoće«, rekli smo.
Isus ozdravlja gubavca
(Mt 8,1-4; Mk 1,40-45)
12 Jednom, dok je bio u nekom gradu, Isus je naišao na čovjeka prekrivenoga gubom. Kad je ugledao Isusa, gubavac[a] je pao ničice i zamolio ga: »Gospodine, ako želiš, možeš me izliječiti.«
13 Isus je ispružio ruku, dodirnuo ga i rekao: »Želim. Ozdravi!« I guba je istoga trena nestala. 14 Isus mu je tada zapovjedio: »Nikome ne govori o ovome, nego idi, pokaži se svećeniku[b] i prinesi žrtvu za svoje očišćenje, kako je zapovjedio Mojsije. To će biti pokazatelj tvog ozdravljenja.«
15 Vijest o Isusu sve se više širila, a ljudi su u velikom broju dolazili da ga čuju i da ih izliječi od bolesti. 16 On bi se često povlačio na pusta mjesta i molio.
Isus ozdravlja nepokretnoga
(Mt 9,1-8; Mk 2,1-12)
17 Jednom, dok je poučavao, sjedili su s njim farizeji[c] i učitelji Zakona[d] koji su stigli iz svih gradova Galileje, Judeje i iz Jeruzalema. A Gospodinova je snaga bila s njim da iscjeljuje bolesne. 18 Tada su došli neki ljudi noseći na ležaju nepokretnog čovjeka. Pokušavali su ga unijeti i staviti pred Isusa, 19 ali ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti pa su se popeli na kuću i kroz krov ga, na ležaju, spustili pred Isusa. 20 Kad je Isus vidio njihovu vjeru, rekao je: »Prijatelju, grijesi su ti oprošteni!«
21 Na to su učitelji Zakona i farizeji u sebi počeli razmišljati: »Tko je ovaj što huli? Tko, osim Boga, može opraštati grijehe?«
22 No Isus je znao što misle i odgovorio im: »Zašto tako razmišljate? 23 Što je lakše reći: ‘Grijesi su ti oprošteni’ ili ‘Ustani i hodaj’? 24 Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe. Ako kažem ovom čovjeku: ‘Ustani i hodaj!’, znat ćete da uistinu imam vlast.« Zatim je rekao uzetome: »Govorim tebi, mladiću, ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« 25 Istoga je trena čovjek pred njihovim očima ustao, pokupio ležaj i otišao svojoj kući slaveći Boga. 26 A svi su bili zadivljeni i veličali su Boga, govoreći puni strahopoštovanja: »Danas smo vidjeli čudesa.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International