Book of Common Prayer
Kraljevo obećanje
Davidova pjesma.
1 Pjevat ću o vjernosti i pravdi,
tebi ću, BOŽE, pjevati.
2 Trudit ću se živjeti besprijekorno.
Kad ćeš doći k meni?
Čestito ću živjeti u svojoj palači.
3 Ono što je loše, neću ni pogledati.
Mrzim ono što čine otpadnici,
ne želim u tome sudjelovati.
4 Odbacit ću pokvarenost,
nikakvo zlo ne želim činiti.
5 Zaustavit ću svakoga
tko tajno kleveće bližnjega.
Oholost i bahatost
neću dopuštati.
6 Potražit ću vjerne u zemlji,
takvi će sa mnom živjeti.
Tko živi besprijekorno,
takav će mi služiti.
7 Tko se bavi prijevarom,
u mom domu neće stanovati.
Tko govori laži,
pred mojim očima neće stajati.
8 Iz dana u dan ću zatirati
sve koji čine zlo u zemlji.
Tako ću sve zlikovce
iz BOŽJEG grada ukloniti.
Molitva protiv neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Slavim te, Bože!
Čuj me i ne šuti!
2 Zli ljudi lažu protiv mene,
govore što nije istina.
3 Obasipaju me riječima mržnje,
bez razloga me napadaju.
4 Volio sam ih, a oni me optužuju,
dok ja za njih govorim molitvu.
5 Za dobro, vraćaju mi zlo,
mržnju za prijateljstvo.
6 Kažu: »Odredi mu zlog suca
i neka ga njegov branitelj optuži.
7 Neka ga sud proglasi krivim,
čak i za njegove molitve.
8 Neka mu život bude kratak,
a drugi mu službu preuzme.
9 Neka mu djeca budu siročad,
a žena neka mu je udovica.
10 Neka mu djeca skitaju i prose,
iz ruševnog doma neka ih tjeraju.
11 Neka mu vjerovnici uzmu sve što ima,
a stranci preuzmu sve za što se trudio.
12 Neka mu se nitko ne smiluje,
neka njegovu siročad ne žale.
13 Neka mu obitelj propadne,
a ime nestane već u drugom pokoljenju.
14 Neka BOG pamti krivnju njegovog oca,
grijeh njegove majke neka se ne briše.
15 Neka stalno budu krivi pred BOGOM,
a sjećanje na njih neka nestane.«
16 O meni govore: »Nikad nije bio dobar.
Progonio je, ubijao siromašne i jadne.
17 Druge je proklinjao
pa neka je sâm proklet.
Blagoslov nije davao
pa neka se ne daje ni njemu.
18 Svakog dana izgovarao je kletve,
kao da vodu pije ili se uljem maže.
19 Neka ga kletve cijelog prekriju
i opašu ga poput pojasa.«
20 Tako su rekli moji neprijatelji,
ali neka ih BOG baš tako kazni.
21 A ti se, BOŽE i Gospodaru moj,
za mene zauzmi, u čast svog imena.
Spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
22 Jer, siromašan sam i jadan,
srce mi je slomljeno.
23 Nestajem kao večernja sjena,
otpuhan sam kao kukac.
24 Koljena mi klecaju od posta,
tijelo mi je sâma kost i koža.
25 Rugaju mi se oni koji me optužuju,
kad me vide, glavom odmahuju.
26 Pomozi mi, BOŽE, Gospodaru moj,
spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
27 I neka svi znaju da si to učinio,
da si ti, BOŽE, onaj koji me spasio.
28 Oni proklinju, a ti daješ blagoslov.
Kada napadnu, porazi ih!
Daj da se raduje tvoj sluga.
29 Ponizi moje protivnike,
neka budu javno osramoćeni.
30 Hvalospjeve pjevam BOGU,
pred svima ga slavim.
Ajin
121 Činio sam što je dobro i pravedno,
ne prepuštaj me tiranima.
122 Zauzmi se za svoga slugu,
da mi bahati ljudi ne naude.
123 Oči su mi već umorne
dok iščekujem tvoj spas,
pravednu pomoć si obećao.
124 Pokaži svom slugi svoju vjernu ljubav,
nauči me svoje odredbe.
125 Tvoj sam sluga, daj mi mudrosti,
da tvoja pravila mogu razumjeti.
126 Vrijeme je da nešto učiniš, BOŽE,
jer ljudi tvoj zakon krše.
127 Volim tvoje zapovijedi
više i od čistog zlata.
128 Zato tvoja pravila poštujem
i mrzim svaki krivi put.
Pe
129 Divna su tvoja pravila,
zato ih pažljivo slijedim.
130 Objava tvojih riječi prosvjetljuje,
svatko s njima mudar postaje.
131 Otvorenih usta hvatam dah,
žudim čuti tvoje zapovijedi.
132 Pogledaj me i budi mi sklon,
kao onima koji tvoje ime vole.
133 Usmjeravaj me, kao što si obećao,
i ne daj da zlo nada mnom vlada.
134 Oslobodi me tiranije ljudske,
da se tvojih pravila mogu držati.
135 Molim te, budi blizu svoga sluge,[a]
svojim odredbama pouči me.
136 Isplakao sam potoke suza
jer ljudi tvoj zakon ne drže.
Cade
137 Pravedan si, BOŽE,
ispravne su tvoje prosudbe.
138 Sva pravila, koja si zadao,
pravedna su i pouzdana.
139 Bijes me izjeda kad pomislim
da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju.
140 Tvoje obećanje je pouzdano,
zato ga tvoj sluga toliko voli.
141 Iako sam neznatan i prezren,
tvoje pouke ne zaboravljam.
142 Tvoja pravda vrijedi zauvijek,
učenje tvoje je potpuna istina.
143 Snašli su me nevolja i tjeskoba,
a ipak me tvoje zapovijedi raduju.
144 Tvoja su pravila uvijek ispravna,
daj da ih razumijem, da mogu živjeti.
11 Staro i novo vino oduzimaju
razum mom narodu.
12 Moj narod traži savjet drvenih idola,
drveni štap im govori što trebaju činiti.
Duh nevjernosti zavodi ih na krivi put,
radi prostitucije, napustili su svog Boga.
13 Prinose žrtve na vrhu planina,
pale žrtve na brežuljcima,
u sjeni hrasta, topole i brijesta.
Zato su vam kćeri prostitutke,
a snahe nevjerne muževima.
14 Ali neću vam kazniti razvratne kćeri,
ni vaše nevjerne snahe.
Jer, sami muškarci traže prostitutke
i s njima prinose žrtve idolima.
Tako će propasti narod bez pameti!
15 Iako se ti prostituiraš, Izraele,
ne daj da Juda bude kriv za tvoj grijeh.
Ne idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven.
Ne zaklinjite se uludo BOGOM!
16 Izrael je tvrdoglav kao junica.
Može li ga BOG sačuvati
kao milo janje na livadi?
17 Efrajim[a] se priklonio idolima.
Ostavite ih da čine što žele.
18 Kad sve vino popiju,
traže prostitutke.
Žive u grijehu i sramoti,
no oni baš tako vole.
19 Kao da ih je obuzeo vrtlog vjetra,
ali poslije će se sramiti zbog štovanja idola.«
15 Nakon toga, spremili smo se i krenuli u Jeruzalem. 16 Neki od sljedbenika iz Cezareje pošli su s nama. Odveli su nas k čovjeku koji se zvao Mnason i kod kojeg smo trebali odsjesti. On je bio Cipranin i jedan od prvih Isusovih učenika.
Pavao posjećuje Jakova
17 Kad smo stigli u Jeruzalem, vjernici su nas spremno primili. 18 Sutradan je Pavao pošao s nama posjetiti Jakova. Kod njega su se okupili i svi starješine. 19 Pavao ih je pozdravio i potanko ih izvijestio o svemu što je Bog kroz njegovu službu učinio među nežidovskim narodima. 20 Kad su saslušali Pavla, dali su hvalu Bogu, a Pavlu su rekli: »Brate, vidiš kako je na tisuće Židova povjerovalo, a svi oni revno slijede Mojsijev Zakon. 21 Oni su čuli da ti učiš sve Židove, koji žive među nežidovskim narodima, da ostave Mojsijev Zakon. Čuli su kako im govoriš da ne obrezuju svoju djecu niti da slijede naše običaje. 22 Što onda da radimo? Oni će sigurno saznati da si došao. 23 Napravi onako kako ti kažemo. S nama su četiri čovjeka koja su se zavjetovala Bogu. 24 Uzmi ih sa sobom, pristupi zajedno s njima obrednom pranju i plati njihove troškove obreda pa da mogu obrijati glave. Tada će svatko znati da ono što su čuli o tebi nije istina i da poštuješ Zakon. 25 A što se tiče nežidovskih vjernika, poslali smo im pismo. U njemu smo im preporučili sljedeće:
Ne jedite hranu prinesenu idolima i meso u kojem još ima krvi!
Ne jedite zadavljene životinje!
Ne upuštajte se u seksualni nemoral!«
Pavlovo uhićenje
26 Pavao je poveo tu četvoricu sa sobom i sutradan je zajedno s njima pristupio obrednom pranju. Nakon toga, otišao je u Hram objaviti kad će završiti dani obrednog pranja i kada se trebaju prinijeti žrtve za svakoga od njih.
Levi (Matej) kreće za Isusom
(Mt 9,9-13; Mk 2,13-17)
27 Nakon toga Isus je izašao i sreo poreznika po imenu Levi, koji je sjedio na naplatnome mjestu. Isus mu je rekao: »Pođi za mnom!« 28 A Levi je ostavio sve, ustao i krenuo za njim.
29 Priredio je za Isusa veliku gozbu u svojoj kući, a mnogi poreznici[a] i drugi ljudi jeli su s njima. 30 Farizeji, a među njima i neki učitelji Zakona, prigovarali su Isusovim učenicima: »Zašto jedete i pijete s poreznicima i grešnicima?«
31 A Isus im je na to odgovorio: »Ne trebaju liječnika oni koji su zdravi, nego oni koji su bolesni. 32 Nisam došao da pozovem na obraćenje pravednike, nego grešnike.«
Pitanje o postu
(Mt 9,14-17; Mk 2,18-22)
33 Na to su mu oni rekli: »Ivanovi učenici često poste i mole, a isto tako i učenici farizeja. A tvoji jedu i piju.«
34 Isus im je rekao: »Možete li prisiliti goste mladoženje da poste dok je on s njima? 35 No doći će vrijeme kad će im uzeti mladoženju. Tada će i oni postiti.«
36 Ispričao im je i usporedbu: »Nitko ne para tkaninu s nove odjeće da bi je stavio kao zakrpu na staru. Jer, tako će samo novu odjeću poderati, a zakrpa neće pristajati staroj. 37 I nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove jer će oni puknuti, vino će se proliti, a mjehovi uništiti. 38 Novo se vino mora uliti u nove mjehove. 39 Nitko tko pije staro vino, ne želi novo, nego govori: ‘Staro je bolje!’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International