Book of Common Prayer
Molitva blagoslova za kralja
Salomonova pjesma.
1 Bože, daj kralju svoj osjećaj za pravdu
i kraljevom sinu svoj osjećaj za pravednost,
2 da tvom narodu sudi pravično,
da siromašnima dijeli pravdu.
3 Zbog pravednosti će planine i brda
donijeti rod i blagostanje narodu.
4 Neka kralj brani siromašne u narodu,
neka pomogne djeci potrebitih,
neka skrši one koji ih tlače.
5 Neka dugo živi kralj,[a]
dokle god je sunca i mjeseca,
u svakom naraštaju.
6 Kralj je kao kiša što pada na pokošenu livadu,
kao pljuskovi što natapaju zemlju.
7 Za njegove vladavine pravedni će napredovati,
dok postoji mjesec, blagostanje će obilovati.
8 Kralj će vladati od mora do mora
i od rijeke Eufrat do zemaljskih krajeva.
9 Stanovnici pustinje pred njim će klečati,
neprijatelji njegovi prašinu će jesti.
10 Kraljevi Taršiša i otoka donosit će mu danak,
a kraljevi Šebe i Sebe darove.
11 Pred njim će se klanjati svi kraljevi,
služit će mu svi narodi.
12 Jer, on pomaže potrebitima kad zovu,
siromašnima kojima pomoći nema.
13 Na slabe i potrebite se sažalijeva
i živote im spašava.
14 Izbavit će ih od ugnjetavanja i nasilja
jer su mu njihovi životi dragocjeni.
15 Živio kralj!
Dajte mu zlato iz Šebe.
Neprestano molite za njega.
Blagoslivljajte ga svakog dana.
16 Zemlja će dati obilje žita,
prekrivat će čak vrhove gora,
kao Libanon bit će plodna.
Kao zemlja trave, tako će gradovi biti puni stanovnika.
17 Kraljevo ime bit će poznato dovijeka,
sjećat će ga se dok god je sunca.
Po njemu će svi narodi biti blagoslovljeni
i oni će njega blagoslivljati.
18 Neka je blagoslovljen Izraelov BOG
koji jedini čini djela čudesna.
19 Blagoslovljeno njegovo slavno ime dovijeka.
Neka mu slava svu zemlju ispunja.
Amen! Amen!
20 Ovdje se završavaju molitve Davida, Jišajevog sina.
Samuelovo rođenje
1 U Efrajimovom gorju, u Rami, živio je neki čovjek iz Efrajimovog plemena, a zvao se Elkana. Bio je Jerohamov sin, Elihuov unuk, Tohuov praunuk i Sufov prapraunuk. 2 Elkana je imao dvije žene, Anu i Peninu. Penina je imala djece, dok Ana nije mogla imati djece.
3 Svake je godine Elkana sa ženama išao iz svoga grada u Šilo, pokloniti se BOGU Svevladaru i prinijeti žrtvu. Ondje su Hofni i Pinhas, sinovi vrhovnog svećenika Elija, služili kao BOŽJI svećenici.
4 Kad god bi Elkana prinosio žrtvu, davao je dio mesa svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima. 5 Ani bi davao dvostruki dio, jer ju je volio, unatoč tomu što joj BOG nije dao djecu[a]. 6 Kako Ani BOG nije dao djecu, njezina ju je suparnica Penina stalno izazivala u namjeri da je uzruja. 7 Tako je to bilo iz godine u godinu. Kad god bi odlazili u BOŽJE svetište u Šilu, Penina bi toliko izazivala Anu da ona od jada i žalosti nije mogla niti jesti.
8 Elkana bi tada pitao Anu: »Zašto plačeš i ne jedeš? Zašto si potištena? Zar ti ja ne značim više od desetorice sinova?«
9 Jednom, nakon što su jeli i pili, Ana je ustala i otišla u svetište pred BOGA.
A svećenik Eli sjedio je na svojoj stolici pokraj ulaza u BOŽJE svetište.
10 Sva očajna, gorko je zaplakala, pa se pomolila BOGU. 11 Zavjetovala se ovim riječima: »BOŽE Svevladaru, pogledaj me koliko sam jadna. Tvoja sam sluškinja. Nemoj me zaboraviti. Ako dobijem muško dijete, posvetit ću ga tebi, da ti služi do smrti, a ni britva mu neće prijeći preko glave.«[b]
12 Kako se Ana dugo molila, Eli je promatrao njezina usta. 13 Molila je u sebi—micale su joj se usne, a glas joj se nije čuo. Eli je pomislio da je pijana pa joj je 14 rekao: »Dokle ćeš se opijati ženo? Ostavi se vina.«
15 »Nije, gospodaru, to što misliš«, odgovorila mu je Ana, »nego sam očajna. Nisam pila ni vino ni pivo. Izlijevala sam svoje srce pred BOGOM. 16 Nemoj misliti da sam poročna. Molila sam ovdje zbog svoje velike muke i žalosti.«
17 Nato joj je Eli odgovorio: »Idi u miru i neka ti Izraelov Bog ispuni molbu koju si mu uputila.«
18 Ana je dodala: »Nadam se da ćeš biti zadovoljan svojom sluškinjom.«
Nakon toga je otišla svojim putem pa je onda i nešto pojela. Više nije imala tužan izraz lica.
19 Sutradan su svi poranili, poklonili se BOGU i vratili kući u Ramu. Elkana je spavao s Anom, a BOG je se sjetio. 20 Tako je ona zatrudnjela pa je došlo i vrijeme da rodi. Rodila je sina i dala mu ime Samuel[c]. Rekla je: »Tražila sam ga od BOGA.«
Isus i Mojsije
3 Stoga, sveta braćo i sestre, vi koji ste također prihvatili Božji nebeski poziv, pomno promatrajte Isusa kojeg je Bog poslao i koji je vrhovni svećenik naše vjere. 2 On je bio vjeran Bogu, koji ga je poslao i postavio velikim svećenikom, baš kao što je i Mojsije bio vjeran i učinio sve onako kako je Bog želio da bude u Božjoj kući. 3 Isus je dostojan veće slave od Mojsija, kao što graditelj uživa u većim počastima od kuće koju je sagradio. 4 Svaku kuću gradi netko, a Bog je izgradio sve što postoji. 5 Mojsije je, doduše, bio vjeran u cijeloj Božjoj kući kao sluga i govorio je o onome što će Bog objaviti u budućnosti. 6 No Krist vjerno upravlja Božjom kućom kao sin. Mi smo njegova kuća ako zadržimo sigurnost i nadu u kojoj se ponosimo.
U slavu Boga Spasitelja
1 Slava BOGU!
Slavi BOGA, dušo moja!
2 Sve dok živim, BOGA ću slaviti,
dok trajem, njemu ću pjevati.
3 Ne oslanjajte se na vladare,
ljudi vas ne mogu spasiti.
4 Čovjek umre i u zemlju se vraća,
svi njegovi planovi nestaju.
5 Blago onom kome pomaže Jakovljev Bog,
koji je svu svoju nadu u BOGA položio.
6 Jer, on je stvorio nebo i zemlju,
mora i sve što u njima živi.
On ispunjava što je obećao.
7 Pravdu potlačenima pribavlja,
a gladnima hranu osigurava.
BOG zatvorenike oslobađa,
8 BOG slijepima oči otvara,
BOG podiže potlačene,
BOG voli pravednike.
9 BOG čuva strance i putnike,
brine za siročad i udovice,
a uništava zlonamjerne.
10 BOG će vladati zauvijek!
Tvoj Bog, Sione, vladat će
kroz sve naraštaje.
Slava BOGU!
U slavu svemoćnog Boga
1 Slavite BOGA!
Kako je dobro našem Bogu pjevati,
kako je ugodno njega slaviti.
2 BOG obnavlja Jeruzalem,
okuplja izraelske prognanike.
3 Liječi im slomljena srca
i njihove rane povija.
4 On zvijezde prebrojava
i svaku po imenu pozna.
5 Naš Gospodar je velik i silan,
mudrost mu nema granica.
6 BOG podiže ponizne,
na tlo ruši zle.
7 Pjesmom BOGU zahvaljujte,
na harfi našem Bogu svirajte.
8 On nebo prekriva oblacima
i kišom zemlju natapa.
Čini da trava raste po brdima
i usjevi za hranu ljudima.[a]
9 On svim životinjama osigurava hranu,
pa i mladim ptićima što ciče u gnijezdu.
10 Ne uživa on u snazi konja,
niti u trku hrabrih vojnika.
11 BOG uživa u ljudima koji ga poštuju,
koji se u njegovu ljubav pouzdaju.
12 Hvali BOGA, Jeruzaleme!
Slavi svoga Boga, Sione!
13 On zasune tvojih vrata ojačava
i tvoje stanovnike blagoslivlja.
14 Mir je donio u tvoju zemlju,
imaš obilje najboljeg žita.
15 On zemlji šalje svoju zapovijed,
što naredi, brzo se izvršava.
16 Snijegom sve pokriva kao vunom,
kao pepeo mraz rasipa zrakom.
17 Tuču baca s neba kao kamenje.
Tko može izdržati hladnoću koju šalje?
18 Kad izgovori drugu zapovijed, sve se otopi,
topli vjetar zapuše i vode poteku.
19 Svoju riječ objavio je Jakovu,
svoje uredbe i zakone Izraelu.
20 To nije učinio ni za jedan drugi narod,
druge nije poučio svojim zakonima.
Slavite BOGA!
25 Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju[a]. 26 Učenici su došli k Ivanu i rekli: »Učitelju, čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana—onaj o kojem si govorio—on krsti i svi idu k njemu.«
27 Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog. 28 Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak. 29 Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna. 30 On će biti sve važniji, a ja sve nevažniji.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International