Book of Common Prayer
Zahvala za spas od smrti
Davidova pjesma za posvećenje Hrama.
1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio,
nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć,
a ti si mi zdravlje donio.
3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti[a],
život mi spasio od silaska u grob.
4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici,
hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5 Njegova ljutnja traje samo za tren,
a naklonost za cijeli život.
Čak i da je noć puna suza,
jutro će biti puno radosti.
6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam:
»Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7 Bio si dobar prema meni, BOŽE,
a ja sam bio čvrst kao brdo.
Ali, kad si se udaljio,
cijeloga me strah ispunio.
8 Zvao sam te, BOŽE,
i molio da se smiluješ:
9 »Kakva je korist ako umrem
i mrtvog me polože u grob?
Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati,
o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se!
Pomozi mi, BOŽE moj!«
11 Moju si tugu u ples pretvorio,
crninu si s mene svukao,
u radost me obukao.
12 Htio si da te glasno slavim
i da nikad ne ušutim.
BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.
Priznanje i oprost
Davidov »maskil«[a].
1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni
i čiji su grijesi pokriveni.
2 Blago onome koji BOGU nije kriv,
koji svoj grijeh ne mora skrivati.
3 Dok sam šutio o svojoj krivnji,
bivao sam sve jadniji i slabiji.
4 Danju i noću činio si mi život sve težim.
Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah
5 Onda sam ti svoj grijeh priznao,
svoju krivicu nisam skrivao.
BOŽE, sve sam ti rekao,
a ti si mi oprostio. Selah
6 Zato neka ti se svi vjerni
mole u vrijeme potrebe.
Kad nevolje kao bujica navale,
neće ih odnijeti.
7 Ti si moje skrovište,
čuvaš me od nesreće.
Zato te slavim pjesmom. Selah
8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro,
da znaš kako trebaš živjeti.
Davat ću ti savjete
i na oku te držati.
9 Ne budi glup kao konj ili mazga.
Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama,
inače ti se neće približiti.«[b]
10 Nevjernike muče mnogi jadi,
a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.
11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte.
Veselo kličite, svi koji ga štujete!
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[a].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[b] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
16 Kralj je naredio da dovedu Daniela. Bacili su ga u jamu s lavovima, a kralj mu je rekao: »Neka te spasi tvoj Bog, kojem uvijek vjerno služiš!« 17 Donijeli su veliku stijenu i navalili je na otvor jame. Kralj je stijenu zapečatio pečatom koji je bio na njegovom prstenu. Upotrijebio je također i pečate svojih dužnosnika. Nitko nije smio maknuti stijenu i izvući Daniela. 18 Zatim se kralj vratio u svoju palaču, gdje je proveo besanu noć. Odbio je hranu i društvo za zabavu.
19 Ustao je s prvim zracima sunca i požurio do jame s lavovima. 20 Kad se približio jami, zabrinuto je pozvao Daniela: »Daniele, slugo živog Boga! Vjerno si služio svom Bogu! Je li te on spasio od lavova?«
21 A Daniel mu je odgovorio: »Živio zauvijek, kralju! 22 Moj je Bog poslao svog anđela i zatvorio čeljusti lavovima. Nisu mi naudili jer sam pred njim nedužan, a ni pred tobom, kralju, nisam ništa krivo učinio.«
23 Kralj se jako razveselio. Zapovjedio je da Daniela izvuku iz jame. Kad su ga izvukli, vidjeli su da nema ni jednu ogrebotinu. Ostao je nepovrijeđen jer je vjerovao svom Bogu.
24 Tada je kralj zapovjedio da se dovedu ljudi koji su optužili Daniela. Bacili su ih u jamu, zajedno s njihovim ženama i djecom. Nisu ni dotakli dno jame, a lavovi su ih dograbili i zdrobili im sve kosti.
25 Tada je kralj Darije pisao svim ljudima na zemlji, ljudima drugih naroda i jezika:
»Pozdrav! Želim vam mir i blagostanje!
26 Objavljujem novi zakon, koji vrijedi za sve ljude u mom kraljevstvu. Svi trebaju imati strahopoštovanja prema Danielovom Bogu.
Jer, on je živi Bog koji ostaje zauvijek.
Njegovo kraljevstvo neće propasti,
njegova vlast nikada neće prestati.
27 On ljude oslobađa i spašava,
na nebu i zemlji izvodi čudesa,
i Daniela je spasio od lavova.«
28 Tako je Daniel uspješno živio i napredovao tijekom vladavine kralja Darija i perzijskoga kralja Kira.
1 Mojem dragom prijatelju Gaju, kojeg volim u istini—pozdrav od starješine[a].
2 Dragi moj prijatelju, molim se da ti ide dobro u svemu i da si dobrog zdravlja, baš kao što je dobro tvoja duša.
3 Neobično me je obradovalo kad su došla neka braća[b] i govorila o tvojoj privrženosti istini i o tome kako nastavljaš ići njezinim putem. 4 Za mene nema veće radosti nego kada čujem da moja djeca slijede put istine.
5 Dragi moj prijatelju, dobro je što nastavljaš pomagati našoj braći koju i ne poznaješ. 6 Oni su pred Crkvom govorili o ljubavi koju ti iskazuješ. Molim te, opskrbi ih kako je dostojno Boga, da mogu nastaviti svoj put! 7 Oni su krenuli na put da bi služili Kristu i nisu primali nikakvu pomoć od onih koji nisu vjernici. 8 Mi smo, dakle, dužni pomoći takvima, da postanemo suradnici u radu za istinu.
9 Napisao sam pismo Crkvi, no Diotref, koji uvijek želi biti vođa, ne prihvaća ono što govorimo. 10 Zato ću, ako dođem, razotkriti sve što radi; kleveće nas govoreći zlo o nama. No, ni to mu nije dovoljno, pa odbija pružiti gostoprimstvo našoj braći, a onima koji bi ih htjeli primiti to zabranjuje i izbacuje ih iz Crkve.
11 Dragi moj prijatelju, slijedi uvijek dobro, a ne zlo! Tko čini dobro, pripada Bogu. Tko čini zlo, nikada nije upoznao Boga.
12 O Demetriju svi govore samo najbolje. I sama se istina s tim slaže, pa tako i mi. A ti znaš da je ono što govorimo istina.
13 Imao bih ti još mnogo toga reći, ali ne želim to činiti perom i tintom. 14 Nadam se da ću te uskoro vidjeti, da možemo razgovarati licem u lice. 15 Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi poimence sve naše prijatelje!
Levi (Matej) kreće za Isusom
(Mt 9,9-13; Mk 2,13-17)
27 Nakon toga Isus je izašao i sreo poreznika po imenu Levi, koji je sjedio na naplatnome mjestu. Isus mu je rekao: »Pođi za mnom!« 28 A Levi je ostavio sve, ustao i krenuo za njim.
29 Priredio je za Isusa veliku gozbu u svojoj kući, a mnogi poreznici[a] i drugi ljudi jeli su s njima. 30 Farizeji, a među njima i neki učitelji Zakona, prigovarali su Isusovim učenicima: »Zašto jedete i pijete s poreznicima i grešnicima?«
31 A Isus im je na to odgovorio: »Ne trebaju liječnika oni koji su zdravi, nego oni koji su bolesni. 32 Nisam došao da pozovem na obraćenje pravednike, nego grešnike.«
Pitanje o postu
(Mt 9,14-17; Mk 2,18-22)
33 Na to su mu oni rekli: »Ivanovi učenici često poste i mole, a isto tako i učenici farizeja. A tvoji jedu i piju.«
34 Isus im je rekao: »Možete li prisiliti goste mladoženje da poste dok je on s njima? 35 No doći će vrijeme kad će im uzeti mladoženju. Tada će i oni postiti.«
36 Ispričao im je i usporedbu: »Nitko ne para tkaninu s nove odjeće da bi je stavio kao zakrpu na staru. Jer, tako će samo novu odjeću poderati, a zakrpa neće pristajati staroj. 37 I nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove jer će oni puknuti, vino će se proliti, a mjehovi uništiti. 38 Novo se vino mora uliti u nove mjehove. 39 Nitko tko pije staro vino, ne želi novo, nego govori: ‘Staro je bolje!’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International