Book of Common Prayer
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[a]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Molba za pomoć u odbačenosti
Pjesma Korahovih potomaka. Voditelju zbora. Prema »mahalat-leanotu«. »Maskil« Ezrahovca Hemana.
1 BOŽE, moj Spasitelju, danju i noću
pred tobom zapomažem.
2 Prihvati moje molitve,
poslušaj moje vapaje.
3 Duša mi je sita nesreće,
život mi se primiče Podzemlju[a].
4 Već me računaju među one
koji u grobnu jamu odlaze.
Nema mi pomoći.
5 Ostavljen sam među truplima,
kao što leže u grobu ubijeni,
od tebe zaboravljeni,
od tvoje brige odvojeni.
6 U najdublju si me jamu položio,
u mračne dubine spustio.
7 Tvoja ljutnja teško me pritišće,
udara me poput valova.
8 Udaljio si od mene prijatelje,
učinio si me omraženim.
Zatvoren sam, bez izlaza.
9 Oči su mi oslabjele od patnje.
Iz dana u dan tebi vapim,
BOŽE, prema tebi pružam ruke.
10 Činiš li čuda za umrle?
Ustaju li mrtvi da bi ti zahvalili? Selah
11 Priča li se u grobu o tvojoj ljubavi,
pamte li tvoju vjernost u Podzemlju[b]?
12 Zna li se za tvoja čuda u svijetu tame
i za tvoju pravednost u zemlji zaborava?
13 BOŽE, a ja ti ipak vapim,
svakog ti se jutra molim.
14 Zašto me odbacuješ, BOŽE,
i od mene skrivaš svoje lice?
15 Od mladosti sam jadan i slab,
iznemogao od tvoga gnjeva.
16 Tvoja me ljutnja preplavljuje,
satiru me tvoje strahote,
17 vrtlože se oko mene kao vode
i odasvud me udaraju.
18 Udaljio si od mene prijatelje i voljene.
Sada mi je tama jedini prijatelj.
Bog je tvoj zaštitnik
1 Ti, što živiš u skloništu Svevišnjega,
što boraviš u sjeni Svemoćnoga,
2 reci BOGU:
»Sigurnosti moja! Obrano moja!
Bože moj, u koga se uzdam!«
3 On će te izbaviti iz zamke skrivene
i od bolesti smrtonosne.
4 Svojim perjem će te pokriti
pod njegova krila ćeš se skloniti,
njegova vjernost će te štititi.
5 Nećeš se bojati strahote noću,
ni strijele koja leti danju,
6 ni bolesti koja se šulja u tami,
ni pomora koji hara u podne:
7 tisuću ljudi može pasti kraj tebe,
deset tisuća s tvoje desne strane,
ali tebi se neće približiti.
8 Samo gledaj pa ćeš vidjeti
da zle kazna snalazi.
9 Budući da je BOG tvoje sklonište,
Svevišnji tvoje utočište,
10 nikakvo zlo neće te snaći,
ni pošast se tvom domu primaći.
11 On će zapovjediti svojim anđelima
da te čuvaju na svim tvojim putovima.
12 Oni će te na rukama nositi
da ti noga u kamen ne udari.
13 Lavove i zmije gazit ćeš nogama,
lavove snažne i zmije otrovnice.
14 Bog kaže: »Izbavit ću one koji me vole,
zaštitit ću one koji se uzdaju u mene.
15 Meni će zavapiti i ja ću im odgovoriti.
S njima ću biti u nevolji,
spasit ću ih i čast im iskazati.
16 Nagradit ću ih dugim životom,
pokazati im svoje spasenje.«
Zahvaljujte i pjevajte Bogu
Hvalospjev za šabat[a].
1 Dobro je, BOŽE, tebi zahvaljivati
i pjevati tvome imenu, Svevišnji.
2 Jutrom objavljivati tvoju ljubav
i noću tvoju vjernost,
3 uz zvukove žičanih glazbala,
uz melodije harfe.
4 BOŽE, ti si me svojim djelima razveselio,
kličem zbog onoga što si učinio.
5 Kako su velika tvoja djela, BOŽE!
Kako su duboke tvoje misli!
6 Glupan ovo ne može znati,
bezumnik ne može razumjeti:
7 premda zli niču kao trava,
iako zločinci napreduju,
zauvijek će biti uništeni.
8 A ti si, BOŽE, uzvišen dovijeka.
9 Zaista, BOŽE, tvoji će neprijatelji propasti,
svi zlikovci bit će raspršeni.
10 Učinio si me jakim poput bika,[b]
pomazao me svježim uljem.[c]
11 Vidio sam poraz svojih neprijatelja,
čuo jauke zlih napadača.
12 Pravednici će procvasti kao palme
i napredovati kao libanonski cedrovi.
13 Oni su posađeni u BOŽJEM domu,
napreduju u njegovom dvorištu.
14 Čak i u starosti rod donose,
kao zeleno i zdravo drvo.
15 Oni su dokaz da je BOG pravedan.
On je moja Stijena,
kod njega ne postoji nepravda.
Savez je prekršen
11 Jeremija je primio poruku od BOGA: 2 »Jeremijo, reci stanovnicima Jude i građanima Jeruzalema: ‘Poslušajte odredbe ovog saveza.’ 3 Reci da im ovako poručuje BOG Izraela: ‘Proklet je svaki čovjek koji ne poštuje odredbe ovog saveza. 4 Sklopio sam ga s vašim precima kad sam ih izveo iz užarene peći[a] Egipta.’ Tad sam im rekao: ‘Slušajte me i poštujte sve moje zapovijedi. Tako ćete postati moj narod, a ja ću vam biti Bog. 5 Ispunio sam zakletvu danu vašim precima. Obećao sam im plodnu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. U toj zemlji vi danas živite.’«
»Amen[b], BOŽE«, popratio sam njegove riječi.
6 A BOG mi je tada rekao: »Objavi cijelu ovu poruku po judejskim gradovima i jeruzalemskim ulicama: ‘Slušajte odredbe saveza, koji vrijedi među nama, i izvršavajte ih. 7 Otkad sam vaše pretke izveo iz Egipta pa sve do danas, stalno sam ih upozoravao da me trebaju slušati i poštovati. 8 No nisu bili poslušni. Tvrdoglavo su radili što su htjeli. Iako sam im zapovjedio da se trebaju držati odredbi saveza, oni to nisu činili. Zato su ih zadesila sva zla koja savez predviđa za neposlušne.’«
14 Zato, Jeremijo, nemoj više moliti za narod Jude. Ne preklinji za njih i ne upućuj mi molbe. Neka trpe i zovu upomoć. Ja ih neću slušati.«
15 »Juda je moja draga.
Ali, toliko je zla učinila.
Nije joj mjesto u mom Hramu.
Mogu li žrtve njenu kaznu otkloniti?
Može li se, grešna, radovati?
16 Jednom sam te, ja, BOG,
prozvao zelenom maslinom,
ljepoticom krasnog ploda.
Ali sad ću te potpaliti.
Sve će ti grane izgorjeti
u plamenu velike vatre.[a]
17 Ja, BOG Svevladar, zasadio sam te. Ali sad sam odredio da propadneš jer su Izraelci i Judejci činili zlo. Baalu su palili žrtve i tako me razbjesnili.«
Urota protiv Jeremije
18 BOG mi je otkrio što rade ljudi iz Anatota[b] pa sam znao da su se urotili protiv mene. 19 Prije sam bio kao pitomo janje koje čeka na klanje. Nisam shvaćao da su ljudi protiv mene iako su govorili:
»Uništimo drvo i njegov plod!
Ubijmo ga! Uklonimo s lica zemlje!
Tako će ga ljudi zaboraviti.«
20 Molio sam: »BOŽE Svevladaru,
ti koji sudiš pravedno,
koji poznaješ ljudsko srce i um.
Daj da vidim kako ih kažnjavaš,
tebi sam svoju obranu povjerio.«
Mrtvi grijehu—živi u Kristu
6 Što, dakle, da kažemo? Hoćemo li nastaviti griješiti da bi Božja milost postala obilnija? 2 Naravno da ne! Ali kako možemo mi, koji smo umrli grijehu, i dalje živjeti u grijehu? 3 Zar ne znate da smo mi, koji smo se krstili u Krista Isusa, po krštenju sudjelovali u njegovoj smrti? 4 Krštenjem smo zajedno s njim ukopani u smrt da bismo mogli živjeti novim životom, kao što je i Krist ustao iz smrti po slavnoj snazi svoga Oca.
5 Budući da smo ujedinjeni s njim u njegovoj smrti, bit ćemo ujedinjeni s njim i u njegovom uskrsnuću. 6 Znamo da je naša stara narav razapeta na križu s Kristom kako bi naša grešnost bila uništena i kako više ne bismo bili robovi grijehu. 7 Onaj tko je umro, slobodan je od grijeha.
8 Ako smo umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim. 9 Znamo da Krist, nakon što je uskrsnuo, neće više umrijeti. Smrt više nema nikakve moći nad njim. 10 Smrt, kojom je Krist umro, bila je smrt grijehu, jednom i zauvijek. Ali Krist sada ima novi život i taj je život s Bogom. 11 Tako i vi smatrajte sebe mrtvima za grijeh, a živima za Boga u Kristu Isusu.
33 »Mi smo Abrahamovi potomci«, odgovorili su mu. »Nikad nismo bili ničiji robovi. Što misliš time reći: ‘Bit ćete slobodni’?«
34 Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Svatko tko griješi, rob je grijehu. 35 Rob ne ostaje u obitelji zauvijek, ali sin ostaje zauvijek. 36 Ako vas Sin oslobodi, onda ćete zaista biti slobodni. Znam dobro da ste vi Abrahamovi potomci. 37 No, ipak, želite me ubiti jer ne želite prihvatiti moje učenje. 38 Govorim o onome što mi je pokazao moj Otac, a vi činite ono što je vama rekao vaš otac.«
39 Odgovorili su mu: »Naš je otac Abraham!«
Isus im je odvratio: »Da ste vi zaista Abrahamova djeca, postupili biste kao i on. 40 Ja sam čovjek koji vam je rekao istinu što sam je čuo od Boga. Vi me pak želite ubiti. Takvo što Abraham nije radio. 41 Vi radite ono što radi i vaš otac!«
A oni su mu odvratili: »Mi nismo djeca koja ne znaju tko im je otac. Imamo samo jednoga oca: Boga!«
42 A Isus im je rekao: »Kad bi Bog bio vaš otac, voljeli biste me. Ja sam došao od Boga i sada sam tu. Nisam došao sâm od sebe, nego me poslao Bog. 43 Vi ne razumijete što vam govorim jer ne možete prihvatiti moju poruku. 44 Vi ste đavlova djeca. On je vaš otac i vi ste izabrali postupati po njegovoj volji. On je bio ubojica od samoga početka. Nikada nije stajao na strani istine jer u njemu niti nema istine. Kad govori laž, iznosi sebe onakvog kakav jest. On je lažljivac i otac laži. 45 Vi mi ne vjerujete jer govorim istinu. 46 Tko mi među vama može dokazati grijeh? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? 47 Onaj koji pripada Bogu, prihvaća što govori Bog. No vi ne slušate Boga jer mu ne pripadate.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International