Book of Common Prayer
Molitva za poniznost
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 O BOŽE, ne gledam druge s visoka,
ne mislim da sam bolji od njih.
Ne bavim se velikim stvarima,
ne zadajem si nemoguće ciljeve.
2 Smirio sam i stišao svoju dušu,
kao dijete nakon dojenja na majčinim prsima,
kao zadovoljno dijete na mojim rukama.[a]
3 Izraele, svu nadu položi u BOGA,
od sada pa do vječnosti.
U slavu Hrama
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 O BOŽE, sjeti se
što je sve David izdržao.
2 Tebi, BOŽE, dao je zakletvu,
zavjetovao se silnom Bogu Jakovljevom:
3 »Neću ući u svoju kuću,
niti leći u svoju postelju.
4 San na oči neću pustiti,
ni očne kapke sklopiti
5 dok ne nađem mjesto za BOGA,
gdje će stanovati silni Bog Jakovljev.«
6 U Efrati[b] smo saznali za Kovčeg saveza,
pronašli smo ga u Kirjat Jearimu[c].
7 Hajdemo sad u Božji dom,
da se pred njegovim prijestoljem poklonimo.
8 Ustani, BOŽE![d] Idi u svoje prebivalište,
s Kovčegom što tvoju moć pokazuje.
9 Neka su tvoji svećenici pravdom odjeveni,
a tvoji vjernici neka kliču od radosti.
10 Zbog svoga sluge Davida,
ne odbij svog pomazanika[e].
11 BOG se zakleo Davidu
i od toga neće odstupiti:
»Tvoji će potomci
na prijestolju biti dovijeka.
12 Ako budu vjerni mom Savezu i zakonima,
i njihovi će sinovi zauvijek kraljevati.«
13 BOG je odabrao Sion
kao mjesto za svoj dom.
14 Rekao je: »Ovdje ću se naseliti,
ovdje želim zauvijek stanovati.
15 Grad ću blagosloviti obiljem
i nahraniti siromašne.
16 Svećenike ću odjenuti spasenjem,
a vjernici će klicati od radosti.
17 Ovdje će vladati Davidova obitelj[f]
i nikad se neće ugasiti loza[g]
moga odabranog kralja.
18 Posramit ću njegove neprijatelje,
a na glavi će mu sjajiti kruna.«
Živjeti zajedno u miru
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 O, kako je dobro i ugodno
kada braća i sestre žive zajedno!
2 Kao mirisno ulje izliveno na Aronovu[h] glavu,
što klizi niz njegovu bradu,
niz rubove njegove odore.
3 Kao blaga kiša s Hermona
što rosi na brda Siona.
Tu BOG daje svoj blagoslov,
a to je vječni život.
Molitva za zaštitu
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Spasi me, BOŽE, od zlih ljudi,
od nasilnika me zaštiti
2 koji u srcu zlo smišljaju
i stalno svađe zameću.
3 Jezik im je oštar kao zmijski,
na usnama im otrov smrtonosni. Selah
4 Čuvaj me, BOŽE, od pokvarenih,
štiti od okrutnih koji mi žele nauditi.
5 Bahati su mi smjestili zamku,
raširili mrežu od užadi,
klopke duž puta postavili. Selah
6 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Bog.«
BOŽE, slušaj moj poziv upomoć!
7 Gospodaru BOŽE, moj silni spasitelju,
glavu mi štitiš usred bitke.
8 BOŽE, ne daj da se ispune želje zlikovaca,
nemoj da uspiju njihovi planovi. Selah
9 Neprijatelji su me opkolili,
snaći će ih zlo koje su meni namijenili.
10 Saspi na njih žeravicu, baci ih u vatru,
neka upadnu u jamu iz koje ne mogu izaći.
11 Ne daj klevetniku da ovdje mirno živi,
neka se na nasilnika nesreća obruši.
12 Znam da će BOG braniti potlačene
i pravdu izboriti za bespomoćne.
13 Pravedni će tvoje ime slaviti,
vjerni će s tobom živjeti.
Molitva za pomoć
Davidov »maskil«[a] ispjevan u spilji. Molitva.
1 Iz svega glasa BOGA zovem,
vapim BOGU upomoć.
2 Jadikujem pred njim,
nevolju s njim dijelim.
3 Kad klonem duhom,
ti znaš što mi je činiti.
Na putu kojim idem
čeka me zamka.
4 Gledam oko sebe,
nitko me ne primjećuje.
Nemam se kamo skloniti,
nitko za mene ne brine.
5 Tebe zovem upomoć, BOŽE.
Kažem: »Ti si moje sklonište,
sve što trebam u životu.«
6 Pažljivo me slušaj,
jer sam bespomoćan!
Spasi me od progonitelja,
prejaki su za mene.
7 Izvedi me iz zatočeništva
da mogu tvoje ime slaviti.
A pravedni će mi se pridružiti
jer si dobar prema meni.
Jeremija pod prijetnjom smrti
(Jr 7,1-15)
26 Na početku vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, došla je poruka od BOGA: 2 »BOG kaže: ‘Jeremijo, idi u dvorište BOŽJEGA Hrama i govori ljudima koji dolaze iz svih judejskih gradova u Hram štovati BOGA. Reci im sve što ti budem zapovjedio. Ništa nemoj prešutjeti. 3 Možda će te poslušati i odustati od svog zloga načina života. Ako se promijene, ja ću se predomisliti i neću ih kazniti za njihova zla djela. 4 Reći ćeš da im BOG poručuje: Morate me slušati i slijediti upute koje sam vam dao. 5 Obratite pažnju na ono što vam govore moji sluge proroci, koje vam stalno iznova šaljem, iako ih nikada niste slušali. 6 Ako ne budete poslušni, uništit ću ovaj Hram kao što sam uništio svetište u Šilu[a]. Ljudi iz cijelog svijeta spominjat će Jeruzalem kao primjer prokletstva.’«
7 Svećenici, proroci i sav okupljeni narod čuli su što je Jeremija rekao u BOŽJEM Hramu. 8 Kad je izrekao sve što mu je BOG zapovjedio da kaže, zgrabili su ga svećenici, proroci i drugi ljudi. Vikali su: »Zbog ovoga ćeš umrijeti! 9 Kako možeš reći da će Hram biti uništen kao svetište u Šilu? Ne možeš govoriti da će Jeruzalem biti opustošen i napušten! Kako se usuđuješ to izjaviti u BOŽJE ime!« Svi su okružili Jeremiju u dvorištu BOŽJEGA Hrama.
10 Kad su to čuli kraljevski službenici Jude, popeli su se iz kraljevske palače do Hrama. Zauzeli su svoja sudačka mjesta na Novim vratima što vode u Hram. 11 Tada su svećenici i proroci, pred kraljevim službenicima i narodom, izjavili: »Ovaj je čovjek zaslužio smrt zato što je govorio protiv ovoga grada, kao što ste i sami čuli.«
12 Potom se Jeremija obratio kraljevim službenicima i okupljenom narodu: »BOG me poslao da to objavim o ovome Hramu i ovome gradu. Sve što ste čuli, dolazi od njega. 13 Stoga, promijenite svoj život i počnite činiti dobro. Budite poslušni svom BOGU pa će se on predomisliti i neće vas kazniti kao što je zaprijetio. 14 A što se mene tiče, u vašoj sam vlasti. Postupite sa mnom kako mislite da treba. 15 No, ako me ubijete, znajte da ćete sigurno snositi krivnju za prolijevanje nevine krvi. Krivnju će snositi ovaj grad, kao i svi njegovi stanovnici. Jer, BOG me zaista poslao da vam prenesem njegovu poruku.«
16 Tada su kraljevi službenici i svi okupljeni rekli svećenicima i prorocima: »Ovaj čovjek ne zaslužuje smrt jer nam je govorio u ime našeg BOGA.«
Bog nije zaboravio svoj narod
11 Stoga, dakle, pitam: »Zar se Bog odrekao svog naroda?« Nije! I ja sam Izraelac, Abrahamov potomak. Potječem iz Benjaminovog plemena. 2 Bog se nije odrekao svoga naroda koji je izabrao prije nego što je taj narod uopće postojao. Zar ne znate što piše u Svetom pismu o Iliji, koji se u molitvi žalio Bogu protiv Židova? Molio je: 3 »Gospodine, ubili su tvoje proroke i uništili tvoje žrtvenike. Jedini sam ja ostao, a i mene žele ubiti.«[a] 4 A što mu je Bog rekao? Odgovorio mu je: »Ostavio sam za sebe sedam tisuća ljudi koji se nisu poklonili Baalu.«[b]
5 Tako je i sada: Bog je izabrao malu skupinu ljudi po svojoj milosti. 6 A ako ih je izabrao po svojoj milosti, onda to nije zbog njihovih djela. Inače, Božja milost ne bi bila milost.
7 Što se, dakle, dogodilo? Izraelci nisu dobili ono što su tražili. Samo su oni koje je Bog izabrao to dobili, a ostalima su otvrdnula srca. 8 Tako i piše u Svetom pismu:
9 A David kaže:
»Neka se uhvate u klopku i upadnu u zamku
na vlastitim gozbama.
Neka padnu i budu kažnjeni.
10 Neka oslijepe da ne mogu vidjeti.
I neka im leđa zauvijek budu pognuta.«[e]
11 A ja pitam: »Židovi su se spotaknuli, no znači li to da je njihov pad konačan?« Nipošto! Ali zbog njihove pogreške, spas je došao drugim narodima, što je učinilo Židove ljubomornima. 12 Njihov je prekršaj donio bogat blagoslov cijelome svijetu, a njihov je gubitak postao bogat dobitak ostalim narodima. Koliko će tek svijet primiti bogatiji blagoslov kada dovoljno Židova postane onakvima kakvima ih želi Bog?
19 Ove su riječi izazvale novu podjelu među Židovima. 20 Mnogi su govorili: »On je lud. Opsjednut je zlim duhom. Zašto ga uopće slušate?«
21 Drugi su pak govorili: »Opsjednuti tako ne govori. Može li zao duh slijepcu dati vid?«
Židovi se suprotstavljaju Isusu
22 Tada je došla zima, a u Jeruzalemu se svetkovao Blagdan posvećenja[a]. 23 Isus je hodao Hramom po Salomonovom trijemu. 24 Židovi su ga okružili i postavili mu pitanje: »Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si Krist, otvoreno nam reci!«
25 Isus im je odgovorio: »Rekao sam vam već, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime Oca pokazuju tko sam. 26 Ali vi ne vjerujete jer ne pripadate mojim ovcama. 27 Moje ovce slušaju moj glas. Ja ih poznajem i one idu za mnom. 28 Ja im darujem vječni život. One neće nikada umrijeti niti će ih itko istrgnuti iz moje ruke. 29 Moj Otac, koji mi ih je i dao, veći je od svega. Nitko ih ne može istrgnuti iz ruke moga Oca. 30 Otac i ja smo jedno.«
31 Opet su Židovi dograbili kamenje, želeći ga ubiti. 32 A Isus im je rekao: »Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od njih želite kamenovati?«
33 »Ne želimo te kamenovati zbog dobrih djela«, odvratili su mu Židovi, »već zato što huliš na Boga. Pokušavaš se izjednačiti s Bogom premda si samo čovjek.«
34 Isus je odgovorio: »U vašem Zakonu piše da je Bog rekao: ‘Vi ste bogovi.’[b] 35 Bog naziva one koji su primili Božju riječ bogovima, a Sveto je pismo uvijek istinito. 36 Mene je Otac posvetio i poslao na ovaj svijet. Kako mi možete reći: ‘Huliš na Boga’ kada kažem: ‘Ja sam Božji Sin?’ 37 Ako ovo što činim nisu djela moga Oca, nemojte mi vjerovati. 38 Ako pak jesu, vjerujte tim djelima kad već ne želite vjerovati meni. Tako ćete konačno uvidjeti da Otac živi u meni i ja u Ocu.«
39 Na to su ga opet pokušali uhititi, ali im je izmakao iz ruku.
40 Ponovo je prešao Jordan i otišao na mjesto gdje je prije krstio Ivan. Ondje se zadržao, 41 a mnoštvo je počelo dolaziti. »Ivan nije učinio nikakav čudesni znak«, govorili su, »ali sve što je rekao o ovom čovjeku je istina.« 42 Mnogi su ondje povjerovali u Isusa.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International