Book of Common Prayer
Poziv svima da slave Boga
Voditelju zbora. Hvalospjev.
1 Svi na zemlji, Bogu radosno kličite!
2 U slavu njegovog imena pjevajte,
veličanstveno ga hvalite!
3 Recite Bogu:
»Kako su tvoja djela zastrašujuća!
Zbog tvoje velike moći,
u strahu ti se klanjaju neprijatelji.
4 Svi na zemlji tebe štuju,
psalme ti pjevaju,
hvalospjeve tvome imenu.« Selah
5 Dođite i vidite Božja djela:
čuda je učinio među ljudima.
6 More je pretvorio u suho tlo,
pješice su prošli kroz riječno korito.[a]
Zbog toga se sada radujemo.
7 Svojom silom on vlada zauvijek,
njegove oči narode promatraju,
neka se buntovnici ne podižu. Selah
8 Blagoslivljajte našeg Boga, narodi,
neka se čuju hvalospjevi!
9 Naše je duše sačuvao žive
i nije dao da nam se noga oklizne.
10 Ti si nas, Bože, provjerio,
pročistio nas kao u vatri srebro.
11 U mrežu si nas zapleo,
teret nam na leđa natovario.
12 Pustio si da nam jašu po glavi,
prošli smo i kroz vatru i kroz vodu,
ali si nas doveo na sigurno.
13 Sa žrtvama paljenicama u tvoj ću ući Hram,
izvršit ću što sam ti zavjetovao,
14 što sam usnama izgovorio
i ustima u nevolji obećao.
15 Prinijet ću ti paljenice od utovljenih životinja,
podići će se dim od ovnova loja,
prinijet ću ti žrtve od goveda i jaraca. Selah
16 Dođite i poslušajte, svi koji Boga štujete:
ispričat ću vam što je učinio za mene.
17 Glasno sam mu zavapio,
njega sam veličao.
18 Da sam u srcu čuvao grijeh,
Gospodar me ne bi me čuo.
19 Ali Bog me zaista čuo
i saslušao moju molitvu.
20 Neka je slavljen Bog
jer moju molitvu nije odbio
niti mi je svoju ljubav uskratio.
Poziv narodima da slave Boga
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Hvalospjev.
1 Bože, smiluj nam se i blagoslovi nas!
Svojim licem nas obasjaj Selah
2 da sva zemlja upozna tvoje putove,
svi narodi tvoje spasenje.
3 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
4 Neka se nacije raduju i kliču
jer pravedno sudiš ljudima
i upravljaš narodima svijeta. Selah
5 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
6 Zemlja nam je dala svoje plodove.
Blagoslovio nas je Bog, naš Bog.
7 Neka nas Bog uvijek blagoslovi
i neka ga posvuda štuju svi ljudi.
Božja slava u svemu što je stvorio
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Nebesa pričaju o Božjoj slavi,
nebo objavljuje djelo njegovo.
2 Svaki novi dan otkriva više,
svaka noć k većem znanju vodi.
3 Nema tu govora, ni riječi;
ne čuje se njihov glas.
4 No njihova poruka ide cijelom zemljom,
ta pouka doseže do kraja svijeta.
Na nebu je Bog digao šator za sunce,
5 koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja,
kao trkač koji želi istrčati svoju trku.
6 Sunce s jedne strane izlazi
i kruži sve do drugog kraja neba.
Od njegove topline ništa se ne može sakriti.
7 Savršen je BOŽJI zakon,
čovjeku daje život.
U BOŽJA se pravila možemo pouzdati,
uz njih i neznalica postaje mudar.
8 BOŽJE upute su dobre,
one raduju srce.
Čiste su BOŽJE zapovijedi,
oči prosvjetljuju.
9 Dobar je i strah od BOGA,
trajat će zauvijek.
BOŽJE presude su ispravne,
svaka od njih je pravedna.
10 Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato,
slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća.
11 Tvoj je sluga njima poučen,
poslušan i bogato nagrađen.
12 No ljudi ne mogu znati sve svoje greške,
zato oprosti mi kad i ne znajući griješim.
13 Spriječi me da namjerno ne postupim krivo,
ne želim da nada mnom vladaju grijesi.
Tako ću biti bez krivnje,
nevin od svakog prijestupa.
14 Neka su ti drage moje riječi i misli,
BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj.
Bog vlada i brani svoj grad i narod
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Upotrijebiti »alamot«[a].
1 Bog je naše sklonište i snaga,
uvijek je spreman pomoći u nevolji.
2 Zato se ne bojimo kad se trese zemlja
i temelji planina padaju u mora,
3 kada huče i pjene se morske vode,
a od njihovih udara njišu se gore.
4 Ima jedna rijeka s pritocima
što donosi radost gradu Božjem,
svetom prebivalištu Svevišnjeg.
5 Bog je usred grada pa grad neće pasti;
dok zora sviće, Bog će mu pomoći.
6 Narodi se bune, komešaju se kraljevstva.
Kad on podigne glas, rastopi se zemlja.
7 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
8 Dođite i BOŽJA djela gledajte,
na zemlji je učinio strahote.
9 Do krajeva zemlje on prekida ratove,
lukove lomi, koplja siječe, štitove[b] spaljuje.
10 »Prestanite i znajte da sam ja Bog.
Vladam među narodima,
vladam nad zemljom.«
11 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
Suša u zemlji
14 Jeremija je od BOGA primio poruku o suši:
2 »Judejci tuguju, gradovi propadaju.
Ljudi iznemogli leže na tlu.
Poziv upomoć diže se iz Jeruzalema.
3 Poglavari šalju sluge po vodu,
a oni je u cisternama ne nalaze.
Vraćaju se praznih posuda.
Posramljeni i poniženi, pokrivaju glavu.
4 Tlo je poremećeno
jer kiša dugo nije padala.
Zemljoradnici se srame i skrivaju lice.
5 I košuta svoje lane napušta
jer nigdje ne nalazi travu.
6 Divlji magarci na brdskim goletima
mirišu zrak kao šakali.
Iznemoglim pogledom traže zelenilo.«
Narod moli
7 Iako ispaštamo zbog svojih grijeha
i puno smo puta protiv tebe zgriješili,
ti nam, BOŽE, ipak pomozi
radi slave svog imena.
8 O, ti jedina nado Izraela,
spasitelju u vrijeme nevolje!
Ali sada, kao da si stranac u vlastitoj zemlji,
tek putnik što svrati na jednu noć.
9 Kao da su te iznenada uhvatili,
ratnik koji nikog ne može spasiti.
A ipak, ti si među nama, BOŽE.
Zovemo se tvojim imenom.
Nemoj nas ostaviti!
17 »Jeremijo, prenesi im ovu poruku od mene:
‘Oči mi se pune suzama,
dan i noć ne prestaju plakati.
Jer, moj narod[a] je zadobio tešku ranu,
primio je udarac smrtonosan.
18 Izađem li van u polje,
vidim trupla stradalih u ratu.
U gradovima, ljudi umoreni glađu.
Proroci i svećenici putuju zemljom,
ali ne znaju kako da pomognu.’«
19 Narod je na to odgovorio:
»Bože, zar si Judu sasvim odbacio?
Zar stvarno sad mrziš Sion?
Zašto nas tako jako udaraš?
Nikad se oporaviti nećemo.
Čekali smo mir, ali ništa dobro nije došlo.
Nadali se ozdravljenju, a dočekali užas!
20 O BOŽE, priznajemo svoj grijeh
i krivnju svojih predaka.
Svi smo protiv tebe zgriješili.
21 Radi slave svog imena, ne napuštaj nas!
Ne umanjuj čast svoga slavnog prijestolja.
Sjeti se saveza koji si sklopio s nama
i nemoj ga sada raskinuti.
22 Idoli drugih naroda ne donose kišu,
nebesa ne mogu sama zapljuštati.
Samo ti, BOŽE naš, možeš dati kišu!
Samo tebe čekamo
jer ti sve to možeš učiniti.«
Primjer Hagare i Sare
21 Recite mi, vi koji želite i dalje biti pod Zakonom, zar ne čujete što piše u Zakonu? 22 Piše da je Abraham imao dvojicu sinova. Jednoga je rodila ropkinja, a drugoga slobodna žena. 23 Sin ropkinje rođen je po ljudskom načinu, a sin slobodne žene po Božjem obećanju.
24 To ima preneseno značenje. Žene predstavljaju dva saveza. Jedan je savez s brda Sinaj, od kojeg su rođeni ljudi za ropstvo—Hagara predstavlja taj savez. 25 Ona predstavlja brdo Sinaj u Arabiji, ali je ona i poput današnjega Jeruzalema, jer je u ropstvu zajedno sa svojom djecom. 26 No nebeski je Jeruzalem poput slobodne žene koja je naša majka. 27 U Svetom pismu piše:
»Veseli se, ženo, koja ne možeš rađati,
raduj se i kliči, ti, koja nemaš porođajne bolove,
jer žena koja je bila ostavljena imat će više djece od udane.«[a]
28 Vi ste, braćo i sestre, poput Izaka, rođeni po Božjem obećanju.
29 No sin, koji je rođen po ljudskom načinu, progonio je onoga koji je rođen po Božjem Duhu. Tako je i sada. 30 Što piše u Svetom pismu? »Otjeraj ropkinju i njezinog sina, jer sin ropkinje neće biti nasljednik zajedno sa sinom slobodne žene.«[b] 31 Braćo i sestre, mi nismo djeca ropkinje, nego slobodne žene.
Odgovornosti u slobodi
5 Krist nas je oslobodio i sada smo slobodni. Stoga, ostanite postojani i nemojte dopustiti da vas opet stave u jaram ropstva.
Opomena nevjernom naraštaju
(Mt 16,1-4; Lk 11,16.29)
11 Tada su došli farizeji i počeli se prepirati s njim. Da ga iskušaju, tražili su od njega čudesni znak s Neba. 12 Isus je duboko uzdahnuo i rekao: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Govorim vam istinu. Nikakav vam se znak neće dati.« 13 Zatim je otišao od njih, ušao je opet u lađicu i otplovio na drugu stranu jezera.
Učenici ne razumiju Isusa
(Mt 16,5-12)
14 Njegovi su učenici zaboravili ponijeti kruh. Ništa nisu imali sa sobom u lađici osim jednoga kruha. 15 Isus ih je upozorio: »Pazite! Čuvajte se farizejskog i Herodovoga kvasca.«
16 A oni su počeli međusobno raspravljati o značenju, govoreći: »Rekao je to jer nemamo kruha.«
17 Isus je znao što govore pa im je rekao: »Zašto raspravljate o tome što nemate kruha? Još uvijek ne razumijete i ne shvaćate značenje? Zar ste tako tvrdoglavi? 18 Zar vaše oči ništa ne vide? Zar vaše uši ništa ne čuju? Zar se ne sjećate? 19 Kad sam razlomio pet kruhova za pet tisuća ljudi, koliko ste košara ostataka nakupili?«
»Dvanaest«, rekli su.
20 »Kad sam razlomio sedam kruhova za četiri tisuće ljudi, koliko ste punih košara ostataka nakupili?«
»Sedam«, rekli su.
21 Na to im je rekao: »Zar još uvijek ne razumijete?«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International