Add parallel Print Page Options

Odakle Isusu vlast?

20 Jednoga dana, dok je poučavao narod u Hramu i navješćivao Evanđelje, pristupiše glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama, te mu rekoše: »Reci nam kojom vlašću to činiš, ili tko je onaj koji ti dade tu vlast?« On im odgovori: »I ja ću nešto upitati vas, pa mi recite: krštenje Ivanovo, bijaše li od Neba ili od ljudi?« A oni su premišljali u sebi: »Ako reknemo 'od Neba', reći će: 'zašto mu onda ne povjerovaste?' A reknemo li: 'Od ljudi', sav će nas narod kamenovati, jer je uvjeren da je Ivan prorok.« I odgovoriše mu da ne znaju odakle je. Isus im reče: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«

Vinogradari ubojice

Stade tada kazivati narodu ovu prispodobu: »Neki čovjek posadi vinograd, predade ga u zakup vinogradarima, pa otputova na dulje vrijeme. 10 I u pogodno vrijeme posla vinogradarima slugu da mu dadnu od uroda vinograda, ali ga vinogradari istukoše i otpraviše praznih ruku. 11 On ponovno posla i drugoga slugu, a oni istukoše i njega, pogrdiše ga i otpraviše praznih ruku. 12 Ponovno im posla i trećega, a oni i njega izraniše i izbaciše. 13 Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga; možda će njega poštovati.' 14 Ali kada ga vinogradari ugledaše, stadoše međusobno premišljati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.' 15 I izbaciše ga iz vinograda i ubiše.

Što će im dakle učiniti gospodar vinograda? 16 Doći će i pogubiti te vinogradare i vinograd dati drugima.«

Kad su oni to čuli, rekoše: »Nipošto!«

17 On pak, pogledavši ih, reče: »Što je dakle ono zapisano:

'Kamen koji odbaciše graditelji,
taj postade glavnim ugaonim kamenom?

18 Tko god padne na taj kamen, skršit će se, a na koga on padne, satrt će ga.'«

19 Pismoznanci i glavari svećenički tražili su da već u taj čas dignu ruke na njega, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da je o njima izrekao ovu prispodobu.

Caru carevo, Bogu Božje

20 I vrebajući na nj poslaše uhode, koji bi se gradili pravednicima, da ga uhvate u riječi kako bi ga mogli predati oblasti i vlasti upraviteljevoj. 21 Oni ga upitaše: »Učitelju, znamo da pravo govoriš i učiš, i da nisi pristran, nego da po istini učiš putu Božjemu. 22 Je li nam dopušteno dati caru porez ili nije?« 23 Primijetivši njihovu prepredenost, reče im: 24 »Pokažite mi denar. Čiji ima lik i natpis?« 25 Rekoše mu: »Carev.« A on im reče: »Stoga podajte caru carevo, a Bogu Božje!« 26 I nisu ga mogli uhvatiti u riječi pred narodom te, zadivivši se njegovu odgovoru, zašutješe.

Uskrsnuće i ženidba

27 Pristupiše mu neki od saduceja koji niječu da ima uskrsnuća, te ga upitaše:[a] 28 »Učitelju! Mojsije nam napisa: 'Umre li čiji brat koji je imao ženu, a nije imao djece, neka brat njegov uzme tu ženu i podigne potomstvo svojemu bratu.' 29 Bila su tako sedmorica braće. Prvi uze ženu i umrije bez djece. 30 Tako je i drugi, 31 pa i treći uze, a isto tako i sva sedmorica; ne ostavivši djece, pomriješe. 32 Najposlije umrije i ta žena. 33 Ova žena dakle, o uskrsnuću, komu će od njih ona postati ženom, jer sedmorica su je za ženu imala?«

34 A Isus im reče: »Sinovi ovoga svijeta žene se i udaju. 35 A oni koji se nađoše dostojni zadobiti onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti se žene niti udaju. 36 Doista, oni više ne mogu ni umrijeti jer su kao anđeli; i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća. 37 A da mrtvi ustaju, pokaza i Mojsije, u odlomku o grmu, kad Gospodina naziva: 'Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev'. 38 Nije on Bog mrtvih, nego živih, jer svi Njemu žive.« 39 A neki od pismoznanaca rekoše: »Učitelju, dobro si rekao!« 40 I više se nisu usuđivali upitati ga bilo što.

Krist - sin Davidov

41 Onda im reče: »Kako govore da je Krist sin Davidov? 42 Jer sam David kaže u knjizi Psalama:

'Reče Gospodin Gospodinu mojemu:
Sjedni meni zdesna
43 dok neprijatelje tvoje ne položim
za podnožje nogama tvojim.'

44 David ga dakle naziva Gospodinom; pa kako mu je onda sin?«

Osuda pismoznanaca

45 Dok ga je sav narod slušao, reče on svojim učenicima: 46 »Čuvajte se pismoznanaca koji vole hodati u dugim haljinama, vole pozdravljanja na trgovima, prva sjedala u sinagogama i čelna mjesta na gozbama. 47 Oni proždiru kuće udovičke, a pod izlikom dugih molitava. Oni će primiti strožu osudu.«

Footnotes

  1. Lk 20,27 »niječu« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima, već mnogi rukopisi donose: »govore«.

Odakle Isusu vlast?

(Mt 21,23-27; Mk 11,27-33)

20 Jednom je Isus poučavao u Hramu i objavljivao ljudima Radosnu vijest. Vodeći svećenici i učitelji Zakona došli su k njemu zajedno s drugim židovskim vođama pa su mu rekli: »Kaži nam, kojim pravom činiš sve to? Tko te ovlastio?«

Isus im je odgovorio: »I ja ću vama postaviti jedno pitanje. Kažite mi: je li Ivanovo krštenje bilo od Boga ili od ljudi?« Oni su počeli razmatrati pitanje među sobom: »Ako kažemo: ‘od Boga’, on će reći: ‘zašto mu onda niste vjerovali?’ A ako kažemo: ‘od ljudi’, svi će nas kamenovati jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.« I tako su mu odgovorili da ne znaju odakle je Ivanovo krštenje.

Tada im je Isus rekao: »Ni ja vama neću reći kojim pravom ovo činim.«

Bog šalje svoga Sina

(Mt 21,33-46; Mk 12,1-12)

Isus je zatim ispričao narodu sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i otputovao na dulje vrijeme. 10 Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu k vinogradarima da mu predaju njegov dio uroda. No vinogradari su pretukli slugu i poslali ga natrag praznih ruku. 11 Čovjek je zatim poslao drugog slugu, ali i njega su pretukli, izrugali ga i poslali natrag praznih ruku. 12 Poslao im je i trećeg slugu, ali i njega su ranili i izbacili. 13 Na to je vlasnik vinograda rekao: ‘Što da učinim? Poslat ću svoga voljenog sina. Možda će njemu iskazati poštovanje.’ 14 No kad su ga vinogradari ugledali, posavjetovali su se i rekli: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga, pa će nasljedstvo pripasti nama!’ 15 I tako su ga vinogradari izbacili iz vinograda i ubili.

Što će, dakle, vlasnik vinograda učiniti s njima? 16 Doći će i pogubiti ih, a vinograd dodijeliti drugima.«

Kad su ljudi to čuli, rekli su: »To se nikada ne smije dogoditi!« 17 A Isus ih je pogledao i rekao: »Što onda znači ono što je pisano:

‘Kamen, koji su odbacili graditelji,
    postao je temeljni kamen.’[a]

18 Svatko tko padne na njega, razbit će se, a onaj na koga on padne, bit će smrvljen.«

19 Učitelji Zakona i vodeći svećenici znali su da je ova usporedba namijenjena njima. Htjeli su istoga trena uhititi Isusa, ali su se bojali naroda.

Pitanje o porezu

(Mt 22,15-22; Mk 12,13-17)

20 Učitelji Zakona i svećenici pratili su Isusa i slali za njim uhode koji su se pretvarali da su iskreni kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga predali vladajućem upravitelju. 21 Stoga, uhode su ga upitali: »Učitelju, znamo da govoriš i poučavaš istinu i da kod tebe nema pristranosti, već da ispravno učiš Božjem putu. 22 Je li ispravno da mi plaćamo porez caru ili nije?«

23 Isus je bio svjestan njihovog lukavstva pa im je rekao: 24 »Pokažite mi srebrnjak! Čija je to slika i čije ime na njemu?«

25 Oni su odgovorili: »Carevo.« A on im je rekao: »Onda dajte caru što je carevo, a Bogu što je Božje.«

26 I nisu ga pred narodom mogli uhvatiti u riječi. Njegov ih je odgovor zadivio pa su zašutjeli.

Pitanje o uskrsnuću

(Mt 22,23-33; Mk 12,18-27)

27 Neki su saduceji[b] došli k Isusu—saduceji smatraju da nema uskrsnuća—i upitali ga: 28 »Učitelju, Mojsije nam je zapisao da, ako oženjen čovjek umre bez djece, njegov se brat treba oženiti njegovom udovicom i s njom imati djecu na ime svoga brata.[c] 29 Bila su sedmorica braće. Prvi se oženio i umro bez djece. 30 Zatim se drugi oženio bratovom udovicom, 31 a nakon toga i treći. Ista je sudbina snašla svu sedmoricu: umrli su, a da nisu imali djece. 32 Poslije je umrla i žena. 33 O uskrsnuću mrtvih, čija će ona biti žena kad su je sva sedmorica imala za ženu?«

34 Tada im je Isus rekao: »Ljudi ovoga svijeta žene se i udaju, 35 ali oni, koji su dostojni uskrsnuća od mrtvih, nakon ovoga života, neće se ni ženiti ni udavati. 36 Oni neće moći više niti umrijeti jer će biti poput anđela. Oni su Božja djeca jer su djeca uskrsnuća. 37 No u slučaju s gorućim grmom čak je i Mojsije jasno pokazao da ljudi ustaju od mrtvih jer je nazvao Gospodina ‘Bogom Abrahama, Izaka i Jakova.’[d] 38 A Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer oni koji mu pripadaju—žive.«

39 Na to su neki učitelji Zakona odgovorili: »Učitelju, dobro si rekao!« 40 I nitko ga se više nije usudio ništa pitati.

Pitanje o Kristu i Davidu

(Mt 22,41-46; Mk 12,35-37)

41 Isus im je zatim rekao: »Kako to da Krista nazivaju Davidovim potomkom? 42 Pa David sâm kaže u knjizi Psalama:

‘Gospodin je rekao mome Gospodinu:
Sjedni mi s desne strane
43     dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.’[e]

44 Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?«

Učitelji Zakona

(Mt 23,1-36; Mk 12,38-40; Lk 11,37-54)

45 Dok je narod to slušao, Isus se obratio svojim učenicima: 46 »Čuvajte se učitelja Zakona! Oni vole hodati uokolo u dugim haljinama i vole da ih na trgovima pozdravljaju s poštovanjem. Vole najbolja mjesta u sinagogama i počasna mjesta na gozbama. 47 Na prevaru uzimaju imovinu udovicama, a mole duge molitve da se prikažu pobožnima. Oni će biti strože suđeni.«

Footnotes

  1. 20,17 Citat iz Ps 118,22.
  2. 20,27 saduceji Vodeća židovska vjerska i politička skupina. Prihvaćali su samo prvih pet knjiga Staroga zavjeta i nisu vjerovali u život poslije smrti.
  3. 20,28 Vidi Pnz 25,5.
  4. 20,37 Vidi Izl 3,6.
  5. 20,43 Citat iz Ps 110,1.