Elizej ozdravlja aramejskog zapovjednika

5 Naaman, zapovjednik vojske aramejskoga kralja, bio je ugledan čovjek kojeg je kralj iznimno poštovao jer je BOG preko njega davao Aramejcima pobjedu. No taj je hrabri ratnik bolovao od teške kožne bolesti.

² Aramejci su u ratnom pohodu na Izrael zarobili jednu mladu Izraelku. Ona je postala sluškinja Naamanove žene.

³ Jednom je rekla svojoj gospodarici: »Kad bi barem moj gospodar posjetio proroka u Samariji! On bi ga izliječio od bolesti.«

⁴ Tako je Naaman otišao svom gospodaru i ispričao mu što je savjetovala izraelska djevojka.

⁵ »Idi, svakako«, rekao je kralj Arama, »a ja ću napisati pismo za izraelskoga kralja.«

Naaman je krenuo na put, noseći sa sobom darove od trideset tisuća srebrnjaka^[a], šest tisuća zlatnika^[b] i deset odora. ⁶ U pismu, koje je nosio izraelskom kralju, pisalo je: »Znaj da ti po ovom pismu šaljem svoga slugu Naamana. Izliječi ga od kožne bolesti.«

⁷ Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razderao je svoju odjeću i rekao: »Zar sam ja Bog, da mogu oduzimati ili davati život, pa mi ovaj čovjek šalje pismo da izliječim čovjeka s teškom kožnom bolešću? Evo kako traži priliku za sukob!«

⁸ No kad je Božji čovjek Elizej čuo da je kralj Izraela razderao svoju odjeću, ovako mu je poručio: »Zašto si razderao svoju odjeću? Neka taj čovjek dođe k meni i uvjeri se da ima prorok u Izraelu.«

⁹ I tako je Naaman stigao sa svojim konjima i kočijama pred Elizejevu kuću.

¹⁰ Elizej mu je samo poslao glasnika s porukom: »Idi i okupaj se u Jordanu sedam puta. Tvoja će se koža obnoviti i bit ćeš čist.«

¹¹ No Naaman se razljutio i otišao odande govoreći: »Mislio sam, sigurno će izaći van i stati pred mene, zazvati ime svog BOGA, mahnuti rukom i izliječiti me. ¹² Zar nisu Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izraelu? Zar se nisam u njima mogao okupati i očistiti?«

Bijesan, okrenuo se da ode.

¹³ No prišli su mu njegovi sluge i rekli: »Oče^[c], da ti je prorok zapovjedio da učiniš nešto teže, ne bi li to učinio? Pa zašto ga onda ne poslušaš kad ti samo kaže: ‘Okupaj se i bit ćeš čist’?«

¹⁴ Nato je Naaman otišao i sedam se puta uronio u Jordan, kao što mu je rekao Božji čovjek. Koža mu se obnovila i očistila. Izgledala je kao koža malog djeteta.

¹⁵ Tada se Naaman s cijelom pratnjom vratio Božjem čovjeku.

Stao je pred njega i rekao: »Sad znam da nigdje nema Boga, osim u Izraelu. Molim te, primi dar svoga sluge.«

¹⁶ No prorok je odgovorio: »Zaklinjem se BOGU, kojem služim, neću primiti nikakav dar.«

Iako je Naaman navaljivao, Elizej nije htio prihvatiti.

¹⁷ »Ako nećeš«, rekao je tada Naaman, »molim te dopusti meni, svome slugi, da uzmem onoliko zemlje koliko dvije mazge mogu ponijeti^[d] jer više neću prinositi paljenice niti žrtvovati bilo kome drugome, osim BOGU. ¹⁸ I neka mi BOG oprosti samo jedno: Kad moj gospodar bude odlazio u hram boga Rimona^[e], na bogoštovlje, oslanjajući se na moju ruku, te se i ja tamo poklonim, neka mi BOG to oprosti.«

¹⁹ »Idi u miru!« reče mu Elizej.

Nakon što je Naaman prešao mali dio puta, ²⁰ Gehazi, sluga Božjeg čovjeka Elizeja, pomisli: »Moj je gospodar bio preblag prema tom Aramejcu Naamanu kad nije od njega ništa primio. Zaklinjem se BOGU, požurit ću za njim i uzeti nešto od njega.«

²¹ Tako je Gehazi požurio za Naamanom.

Kad je Naaman vidio da netko trči za njim, sišao je s kola, dočekao ga i upitao: »Je li sve u redu?«

²² »Sve je u redu«, odgovorio je Gehazi. »Gospodar me poslao da ti kažem kako su upravo iz Efrajimova gorskog kraja stigla dvojica mladića iz družine proroka. Molim te, daj za njih tri tisuće srebrnjaka^[f] i dva odijela.«

²³ »Molim te, uzmi šest tisuća srebrnjaka^[g]«, rekao je Naaman. Nagovarao ga je i zavezao šest tisuća srebrnjaka i dva odijela u dvije vreće pa je sve natovario na dvojicu svojih slugu, da nose ispred Gehazija. ²⁴ Kad je Gehazi stigao do Elizejevog brda, uzeo je darove, ostavio ih u kući i otpustio Naamanove sluge. ²⁵ Potom je otišao do svoga gospodara Elizeja i stao pred njega.

»Gdje si bio, Gehazi?« upitao je Elizej.

»Tvoj sluga nikamo nije išao«, odgovorio je Gehazi.

²⁶ No Elizej mu je rekao: »Nisam li u duhu bio s tobom kad je onaj čovjek sišao s kola da te dočeka? Zar je sad vrijeme za primanje novca i odjeće, kupovanje maslinika i vinograda, ovaca i goveda, sluga i sluškinja? ²⁷ Sad će Naamanova bolest prijeći na tebe i na tvoje potomke zauvijek.«

Gehazi je otišao od Elizeja kože bijele kao snijeg. Dobio je bolest.

¹⁰ Izabelu će na tlu Jezreela požderati psi i nitko je neće sahraniti.’«

Mladić je zatim otvorio vrata i pobjegao.

Pripreme za gradnju Hrama i palače

(1 Kr 5,1-18)

2 Salomon je odlučio sagraditi Hram za štovanje BOŽJEG imena, kao i kraljevsku palaču za sebe. ² Odredio je 70.000 nosača, 80.000 ljudi za rad u kamenolomima u brdima i 3.600 nadglednika.

³ Salomon je poslao poruku Hiramu, kralju grada Tira:

»Kao što si surađivao s mojim ocem Davidom i slao mu cedrovinu dok je gradio svoju palaču, sada surađuj i sa mnom. ⁴ Gradit ću Hram u kojem će se štovati ime mog BOGA. Tu će se pred BOGOM prinositi mirisni tamjan^[a] i stalno će pred njim stajati sveti kruh na posebnom stolu. Svakog jutra i večeri, na šabate—dane odmora, na dane mladog mjeseca, kao i na sve druge blagdane koje nam je BOG odredio da uvijek svetkujemo u Izraelu, prinosit ćemo ovdje žrtve paljenice.

⁵ Hram, koji ću sagraditi, bit će velik jer je naš Bog veći od svih bogova. ⁶ Tko bi uopće mogao za njega sagraditi dostojan hram kad ga ne može obuhvatiti ni cijeli nebeski svod, pa ni najviša nebesa? Tko sam ja da njemu gradim hram? Mogu samo izgraditi mjesto gdje ću pred njim paliti tamjan i štovati ga.

⁷ Stoga, pošalji mi sad čovjeka koji je vičan radu sa zlatom i srebrom, broncom i željezom. Čovjeka koji zna raditi crvenim, ljubičastim i plavim predivom, a koji je također i iskusan rezbar. On će raditi u Judi i Jeruzalemu s vještim zanatlijama koje je odabrao još moj otac David.

⁸ Pošalji mi također i cedrovog, borovog i sandalovog drveta iz Libanona pošto znam da su tvoji ljudi iskusni libanonski drvosječe. Moji će ljudi raditi zajedno s tvojima ⁹ kako bi me opskrbili dovoljnom količinom drva jer Hram, koji gradim, bit će veličanstven i krasan. ¹⁰ Za tvoje sluge drvosječe osigurat ću dvije tone^[b] mljevene pšenice, dvije tone ječma, 2.000 bačvi^[c] vina i 2.000 bačvi ulja.«

¹¹ Tirski je kralj Hiram odgovorio Salomonu pismom:

»BOG voli svoj narod kad mu je tebe postavio za kralja.«

¹² Hiram je također poručio: »Neka je blagoslovljen Izraelov BOG, koji je stvorio nebo i zemlju, koji je kralju Davidu dao mudrog sina obdarenog razumom i razumijevanjem, sina koji će BOGU sagraditi Hram, a za sebe kraljevsku palaču.

¹³ Šaljem ti sad Huram Abija, iskusnoga i pametnoga čovjeka. ¹⁴ Majka mu je iz Danovog plemena, a otac iz grada Tira. Vješt je u radu sa zlatom i srebrom, broncom i željezom, kamenom i drvom. Isto tako i u radu s ljubičastim, plavim i crvenim predivom te finim lanom. Može napraviti svaku vrstu rezbarije i izvesti svaki zadani uzorak. On će raditi s tvojim zanatlijama i sa zanatlijama moga gospodara, tvog oca Davida.

¹⁵ A sad, gospodaru, pošalji svojim slugama pšenicu i ječam, ulje i vino koje si ponudio, ¹⁶ a mi ćemo nasjeći libanonskog drveta koliko god ti treba. Povezat ćemo trupce u splavi i dopremiti morem do grada Jafe, odakle ih možeš otpremati u Jeruzalem.«

¹⁷ Tada je Salomon popisao sve strance koji su trenutno živjeli u Izraelu. Taj je popis izvršen nakon Davidovog popisa. Popisano je 153.600 stranaca u Izraelu. ¹⁸ Njih 70.000 određeno je za nosače, 80.000 za rad u kamenolomima u brdima te 3.600 za nadglednike radova.

Bog se ponovo ukazuje Salomonu

(1 Kr 9,1-9)

¹¹ Tako je Salomon završio BOŽJI Hram i kraljevsku palaču. Uspješno je dovršio sve što je planirao oko izgradnje.

1 Ovo je zapis poruka proroka Jeremije, Hilkijinog sina. Jeremija je bio član obitelji svećenika iz Anatota^[a], grada na području Benjaminovog plemena.

² BOG je počeo govoriti Jeremiji u trinaestoj godini vladavine judejskoga kralja Jošije,^[b] Amonovog sina. ³ Nastavio mu se obraćati tijekom vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, pa sve do trenutka kad je narod bio protjeran iz Jeruzalema i odveden u zatočeništvo. Dogodilo se to u petom mjesecu jedanaeste godine vladavine judejskoga kralja Sidkije, Jošijinog sina.

Bog poziva Jeremiju

⁴ Primio sam poruku od BOGA:

⁶ »Ali, moj Gospodaru i BOŽE«, rekao sam, »ja ne znam govoriti pred drugima. Premlad sam.«

⁷ No BOG mi je rekao:

⁹ Zatim je BOG pružio ruku i dotaknuo mi usne. Rekao je:

Dvije proročke vizije

¹¹ Čuo sam BOGA kako mi govori: »Što vidiš, Jeremijo?«

Odgovorio sam: »Vidim granu bademovog drveta.«

¹² »Dobro vidiš«, rekao mi je BOG, »jer ja bdijem^[c] nad svojom riječi, da je izvršim.«

¹³ Tada sam čuo BOGA i drugi put: »Što vidiš?«

Rekao sam: »Vidim lonac čiji se uzavreli sadržaj izlijeva sa sjevera.«