Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

²¹ Jer meni je živjeti - Krist, a umrijeti - dobitak!

²² Ako mi je pak živjeti u tijelu rad plodonosan, onda ne znam što odabrati. ²³ Pritiješnjen sam od dvojega: želja mi je otići i biti s Kristom, jer to je daleko bolje, ²⁴ ali je ostati u tijelu potrebnije poradi vas. ²⁵ I uvjeren u to, znam da ću ostati i biti s vama svima zarad vašeg napretka i radosti u vjeri, ²⁶ da vaš ponos mnome izobiluje u Kristu Isusu kad ponovno dođem k vama.

Boriti se za vjeru

²⁷ Samo, živite dostojno Evanđelja Kristova da ja - bilo došao i vidio vas ili pak nenazočan - uzmognem čuti što je s vama; kako u jednome duhu stojite, zajedno se jednodušno boreći za evanđeosku vjeru, ²⁸ a ni u čemu ne strahujući od protivnika. To je njima dokaz propasti, a vama spasenja - i to od Boga. ²⁹ Jer vam je, poradi Krista, podareno: ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, ³⁰ istu borbu vodeći kakvu u mene vidjeste, i sada o meni slušate.

Radnici u vinogradu

20 »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe unajmiti radnike za svoj vinograd. ² Pogodi se s radnicima po denar na dan te ih posla u svoj vinograd. ³ Oko trećega sata izađe i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni ⁴ pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd i što bude pravo, dat ću vam.' ⁵ A oni otiđoše. I opet izađe u šesti i deveti sat te učini isto. ⁶ Oko jedanaestog sata izađe i nađe još neke gdje stoje i reče im: 'Zašto stojite ovdje cijeli dan besposleni?' ⁷ Kažu mu: 'Jer nas nitko ne unajmi.' On im reče: 'Idite i vi u vinograd!' ⁸ A kad se spusti večer, reče gospodar vinograda svome upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih do prvih.' ⁹ Dođoše tako oni od jedanaestoga sata i primiše po denar. ¹⁰ Pa kad dođoše oni prvi, pomisliše da će primiti više, ali i oni primiše po denar. ¹¹ A kad primiše, stadoše mrmljati protiv domaćina: ¹² 'Ovi su posljednji jedan sat radili, a izjednačio si ih s nama koji smo podnijeli cjelodnevnu tegobu i žegu.' ¹³ Nato on jednomu od njih odgovori: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se sa mnom pogodio po denar? ¹⁴ Uzmi svoje i idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. ¹⁵ Nije li mi slobodno sa svojim činiti što hoću? Ili je tvoje oko zavidno što sam ja darežljiv?' ¹⁶ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«^[a]