Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Petrova propovijed
14 A Petar zajedno s Jedanaestoricom ustade, podiže glas svoj pa im prozbori: »Židovi i svi stanovnici Jeruzalema, neka vam ovo znano bude i riječi moje poslušajte:
36 Neka dakle sav dom Izraelov pouzdano zna da je Bog toga Isusa, koga vi raspeste, učinio i Gospodinom i Kristom!«
Prva obraćenja
37 A kad to čuše, dirnuti duboko do srca rekoše Petru i ostalim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« 38 A Petar će im: »Obratite se«, reče, »i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha i primit ćete dar, Duha Svetoga. 39 Jer je vama obećanje i djeci vašoj i svima koji su daleko, koje god bude pozvao Gospodin Bog naš.« 40 I mnogim im je drugim riječima svjedočio i poticao ih, govoreći: »Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja!« 41 Oni dakle koji prihvatiše njegovu riječ krstiše se te im se onoga dana pribroji oko tri tisuće duša.
17 Ta ako Ocem nazivate njega koji nepristrano sudi svakomu po djelima, proživite u bogobojaznosti vrijeme svojega boravka ovdje, 18 znajući da niste nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, otkupljeni od svojeg isprazna načina življenja, predanog vam od otaca, 19 nego dragocjenom krvlju Krista, kao Jaganjca bez mane ili ljage 20 - koji bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, a očitovan bi na kraju vremena poradi vas 21 koji ste, po njemu, vjernici u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu slavu dade - da vaša vjera i nada bude u Bogu.[a]
Bratoljublje
22 Pošto ste poslušnošću istini očistili duše svoje za neprijetvorno bratoljublje, žarko uzljubite jedni druge čistim srcem,[b] 23 jer ste nanovo rođeni ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva: riječju Božjom - koja živi i ostaje.
Ukazanje na putu u Emaus
13 I gle, dvojica od njih toga istoga dana bila su na putu u selo koje se zove Emaus, šezdeset stadija udaljeno od Jeruzalema. 14 Razgovarali su međusobno o svemu tome što se dogodilo. 15 Dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se i sam Isus te nastavi putem s njima. 16 Ali njihovim je očima bilo uskraćeno da ga prepoznaju. 17 On im reče: »Kakve su to riječi što ih putem jedan s drugim izmjenjujete?« Oni se, sumorni, zaustaviše.[a] 18 Jedan mu od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini pridošlica u Jeruzalemu koji ne sazna što se u njemu ovih dana dogodilo?« 19 »Što?« - upita ih. A oni mu rekoše: »Ono s Isusom Nazarećaninom, koji bje prorok, silan u djelu i riječi pred Bogom i svim narodom; 20 kako ga glavari svećenički i glavari naši predadoše da bude osuđen na smrt te ga raspeše. 21 Mi smo se pak nadali da je on onaj koji će otkupiti Izraela. Ali uza sve to, ovo je već treći dan otkako se to dogodilo. 22 A i neke nas žene od naših zbuniše. U zoru su bile na grobu, 23 ali njegova tijela ne našavši, dođoše govoreći da su vidjele ukazanje anđela, koji su kazali da on živi. 24 I neki od naših otiđoše na grob i nađoše onako kako i žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
25 A on im reče: »O nerazumni i srca spora da vjerujete u sve što su govorili proroci! 26 Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« 27 I počevši od Mojsija i svih proroka, protumači im ono što je u svim Pismima o njemu.
28 Približiše se tad selu u koje su išli, a on se pričini kao da ide dalje. 29 No oni navališe, govoreći: »Ostani s nama; ta predvečerje je i dan se već gasi!« I uđe da ostane s njima. 30 I dok je bio s njima za stolom, uzevši kruh izreče blagoslov te im, razlomivši, davaše. 31 Njima se otvoriše oči i prepoznaše ga; a on iščeznu ispred njih. 32 Rekoše potom jedan drugomu: »Nije li srce naše gorjelo u nama dok nam je putem govorio, dok nam je tumačio Pisma?«[b]
33 Ustadoše istoga časa i vratiše se u Jeruzalem. I nađoše zajedno okupljenu Jedanaestoricu i one s njima, 34 koji su govorili: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu.« 35 A oni im ispripovijedaju ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Copyright © 2001 by Life Center International