Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Mesijanski ulazak u Jeruzalem
21 Kad se približiše Jeruzalemu te stigoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika, 2 govoreći: »Idite u selo što je pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni! 3 Ako vam tko što i rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti.« 4 A to se dogodilo kako bi se ispunilo ono što je rečeno po proroku: 5 »Recite kćeri Sionskoj: Gle, kralj tvoj dolazi tebi, krotak, posađen na magarici, i na magaretu, mladetu podjarmljenom.« 6 Učenici otiđoše i učiniše kako im zapovjedi Isus. 7 Dovedoše magaricu i magare pa staviše na njih haljine, a Isus uzjaha na njih. 8 Silno mnoštvo prostrije svoje haljine po putu; drugi su sjekli grane sa stabala te ih prostirali po putu. 9 A mnoštvo što je išlo ispred njega i oni koji su ga slijedili, klicali su: »Hosanna sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosanna na visinama!«
10 Kad pak uđe u Jeruzalem, uskomeša se sav grad. Govorilo se: »Tko je ovaj?« 11 A mnoštvo nato govoraše: »To je prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.«
5 Neka u vama isto mišljenje bude kao i u Kristu Isusu.
6 On koji je lik Božji
ne pomisli da je jednakost s Bogom
posezanje za dobitkom,
7 nego se toga liši,
uzevši lik sluge,
postavši ljudima nalik.
I obličjem kao čovjek prepoznat,
8 ponizi sama sebe,
postavši poslušan do smrti -
i to smrti na križu.
9 Zato i Bog njega preuzvisi
i podari mu ime
ponad svakoga imena,
10 da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika,
11 te da svaki jezik prizna:
»Gospodin je Isus Krist!«
- na slavu Boga Oca.
Juda priprema izdaju
14 Onda jedan od Dvanaestorice, koji se zvao Juda Iskariotski, ode glavarima svećeničkim 15 i upita: »Što ste mi voljni dati i ja ću vam ga predati?« A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 16 I on je otada tražio zgodu da ga preda.
Priprema pashalne večere
17 U prvi dan Beskvasnih kruhova pristupiše učenici k Isusu pa upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo blagovati pashu?« 18 A on reče: »Idite u grad k tomu i tomu i recite mu: Učitelj kaže: 'Vrijeme je moje blizu. Kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'« 19 Učenici učiniše kako im zapovjedi Isus i pripraviše pashu.
Očitovanje izdajnika
20 Kad se spusti večer bijaše on za stolom s Dvanaestoricom. 21 I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« 22 Veoma ožalošćeni, stadoše mu tada jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« 23 A on odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. 24 Sin Čovječji, doduše, odlazi kao što je pisano za njega, ali jao čovjeku onomu koji izdaje Sina Čovječjega! Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« 25 A Juda, izdajnik njegov, odgovori nato: »Da nisam ja, Rabbi?« Odgovori mu: »Ti kaza.«
Euharistija - Večera Gospodnja
26 I dok su blagovali, Isus, uzevši kruh i izrekavši blagoslov, razlomi i, davši učenicima, reče: »Uzmite, jedite! Ovo je tijelo moje!« 27 I uzevši čašu te, izrekavši hvalu, dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! 28 Jer ovo je moja krv Saveza koja se prolijeva za mnoge radi oproštenja grijeha.[a] 29 A kažem vam, odsada zasigurno neću piti od ovoga trsova roda do onoga dana kad ću ga, novoga, piti s vama u kraljevstvu Oca svojega.«
30 I otpjevavši hvalospjeve, otiđoše na Maslinsku goru.
Najava Petrove zataje
31 Tada im Isus reče: »Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Jer je pisano: 'Udarit ću pastira i ovce stada će se razbježati.' 32 Ali nakon što budem uskrišen, ići ću pred vama u Galileju.« 33 Petar mu odgovori: »Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću sablazniti.« 34 Reče mu Isus: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije no što pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« 35 Reče mu Petar: »Bude li trebalo da i umrem s tobom, nikako te neću zanijekati.« Tako rekoše i svi učenici.
U Getsemanskom vrtu
36 Tada Isus dođe s njima u predio zvan Getsemani i rekne učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo da se pomolim.« 37 I uze sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Stade ga obuzimati žalost i tjeskoba pritiskati. 38 Tada im reče: »Prežalosna mi je duša sve do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« 39 I otišavši malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša! Ali ne kako hoću ja, nego kako hoćeš ti.« 40 I dođe k učenicima i nađe ih gdje spavaju, te reče Petru: »Tako, zar ni jedan sat niste mogli probdjeti sa mnom? 41 Bdijte i molite da ne upadnete u napast. Duh je, doduše, voljan, ali je tijelo slabo.« 42 Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me ova čaša mimoiđe, da je ne pijem, neka bude volja tvoja!« 43 I opet dođe i nađe ih gdje spavaju, jer im se oči bijahu sklapale. 44 Opet ih ostavi, ode te se pomoli treći put govoreći istu besjedu. 45 Tada dođe k svojim učenicima i reče im: »Još spavate i počivate? Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grješničke. 46 Ustanite, pođimo! Evo, približio se moj izdajnik.«
Isus izdan i uhićen
47 Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, a s njim i silna svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. 48 A izdajnik im dade znak rekavši: »Koga poljubim, taj je! Njega uhitite!« 49 I odmah pristupi k Isusu i reče: »Zdravo, Rabbi!« I poljubi ga. 50 A Isus mu reče: »Prijatelju, čini to zbog čega si ovdje!« Oni tada pristupiše, podigoše ruke na Isusa i uhitiše ga. 51 I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom za svoj mač, trgnu ga i udari slugu velesvećenika te mu odsiječe uho. 52 Tada mu Isus reče: »Vrati svoj mač na njegovo mjesto, jer koji se god mača late, od mača će i poginuti. 53 Ili zar misliš da ja ne mogu zazvati Oca svojega - i odmah će stati uza me više od dvanaest legija anđela? 54 No kako bi se onda ispunila Pisma, da ovako treba biti?« 55 U taj čas Isus reče svjetini: »Kao na razbojnika izađoste s mačevima i toljagama da me uhvatite! Svaki sam dan sjedio s vama u Hramu poučavajući i ne uhitiste me. 56 A sve se ovo dogodilo kako bi se ispunila Pisma proročka.« Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.
Isus pred Vijećem
57 Nato oni koji uhitiše Isusa odvedoše ga k velesvećeniku Kaifi, gdje se sabraše pismoznanci i starješine. 58 A Petar ga slijedio izdaleka sve do dvora velesvećenika. I ušavši unutra, sjedio je sa stražarima da vidi svršetak.
59 Glavari su svećenički i cijelo Vijeće tražili lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti, 60 ali ne nađoše, premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Najposlije pristupiše dvojica 61 te rekoše: »Ovaj kaza: 'Ja mogu razvaliti Hram Božji, i za tri ga dana sagraditi.'« 62 Ustade tada velesvećenik pa mu reče: »Ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?« 63 A Isus je šutio. Velesvećenik mu reče: »Zaklinjem te živim Bogom, da nam kažeš, jesi li ti Krist, Sin Božji?« 64 Reče mu Isus: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam, odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.« 65 Tada velesvećenik razdrije svoje haljine govoreći: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sad ste čuli hulu! 66 Što vam se čini?« Oni mu odgovore: »Zaslužuje smrt!«
67 Tada mu pljunuše u lice i izudaraše ga, a drugi ga ispljuskaše, 68 govoreći: »Proreci nam, Kriste, tko te udario!«
Petar zanijekao Isusa
69 A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: »I ti si bio s Isusom Galilejcem.« 70 A on pred svima zanijeka: »Ne znam o čemu govoriš.« 71 Kad krenu van, prema vratima, ugleda ga druga te reče onima što su bili ondje: »Ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom.« 72 I on opet zanijeka, uza zakletvu: »Ne znam toga čovjeka.« 73 Kratko potom pristupiše oni što ondje stajahu i rekoše Petru: »Uistinu si i ti jedan od njih, jer te i govor tvoj odaje.« 74 Tada se on stade kleti i zaklinjati: »Ne znam toga čovjeka!« I odmah zapjeva pijetao. 75 I sjeti se Petar riječi koju mu je Isus rekao: »Prije no što pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« I on izađe van i zaplaka gorko.
Isus predan Pilatu
27 Kad osvanu jutro, svi glavari svećenički i starješine narodne održaše vijećanje protiv Isusa da ga pogube. 2 I svezana ga odvedoše i predadoše upravitelju Pilatu.
Judino samoubojstvo
3 Kada Juda, njegov izdajnik, vidje da je Isus osuđen, predomisli se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama, 4 govoreći: »Sagriješih što predadoh krv nedužnu.« A oni rekoše: »Što se to nas tiče? Brini se za to sam!« 5 Tada baci srebrnjake u Hram, ode i objesi se. 6 A glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu, jer su krvarina.« 7 Održaše vijećanje pa kupe za njih lončarevu njivu za ukop stranaca. 8 Zato se ona njiva sve do danas zove »Njiva krvna«. 9 Tada se ispuni ono što je rečeno po proroku Jeremiji: »I uzeše trideset srebrnjaka, cijenu procijenjenoga, koga procijeniše sinovi Izraelovi,[b] 10 te ih dadoše za njivu lončarevu, kako mi zapovjedi Gospodin.«
Isus pred Pilatom
11 Isusa dovedoše pred upravitelja, a upravitelj ga upita: »Jesi li ti kralj židovski?« Isus mu nato reče: »Ti kažeš.« 12 I dok su ga optuživali glavari svećenički i starješine, ništa nije odgovarao. 13 Tada mu Pilat reče: »Ne čuješ li koliko protiv tebe svjedoče?« 14 No on mu ne odgovori ni na jednu riječ tako da se upravitelj veoma čudio.
15 O Blagdanu je upravitelj običavao pustiti svjetini jednoga sužnja, onoga koga bi htjeli. 16 Upravo su tada imali zloglasnog sužnja zvanog Isus Baraba.[c] 17 Kad su se dakle sabrali, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Isusa Barabu ili Isusa, koji se zove Krist?«[d] 18 Jer je znao da su ga predali iz zavisti.
19 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Ostavi se tog pravednika jer sam danas u snu zbog njega mnogo propatila.«
20 Ali glavari svećenički i starješine nagovoriše svjetinu da zaište Barabu, a da se Isus pogubi. 21 Upravitelj ih nato upita: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« Odgovoriše: »Barabu!« 22 Rekne im Pilat: »Što ću dakle učiniti s Isusom, koji se zove Krist?« Reknu mu svi: »Neka se raspne!« 23 A on upita: »Ta što je zla učinio?« A oni su još jače vikali: »Neka se raspne!«
24 Vidjevši Pilat da ništa ne postiže, nego da nastaje sve veći metež, uze vodu te opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nedužan sam od krvi ove! Brinite se za to sami!« 25 A sav narod nato odgovori: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« 26 Tada im pusti Barabu, a Isusa, pošto su ga izbičevali, predade da se raspne.
Isusa izruguju
27 Potom upraviteljevi vojnici uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. 28 Svukoše ga i zaogrnuše skrletnim plaštem. 29 I spletoše vijenac od trnja te mu ga staviše na glavu, a u desnicu trsku. Pokleknuvši pred njim, izrugivahu mu se govoreći: »Zdravo, kralju židovski!« 30 I popljuvavši ga, uzeše trsku te ga udarahu njome po glavi. 31 A kad mu se narugaše, svukoše mu plašt, odjenuše mu njegove haljine i odvedoše da ga raspnu.
Raspeće
32 Izlazeći nađoše nekoga Cirenca, imenom Šimuna, pa ga prisiliše da mu ponese križ. 33 I dođoše na mjesto zvano Golgota - što znači »Lubanjsko mjesto« - 34 i dadoše mu piti vino pomiješano sa žuči. I kad okusi, ne htjede piti.
35 Kad ga raspeše, razdijeliše kockom njegove haljine.[e] 36 I sjedeći ondje čuvali su ga. 37 A ponad njegove glave staviše napisanu njegovu krivnju: »Ovo je Isus, kralj židovski.« 38 Tada raspeše s njime dva razbojnika: jednoga zdesna, drugoga slijeva.
Hule i izrugivanja
39 Prolaznici su hulili na njega mašući svojim glavama 40 i govoreći: »Ti koji Hram razvaljuješ i za tri ga dana sagradiš, spasi samoga sebe! Ako si Sin Božji, siđi onda s križa!« 41 Slično su govorili, izrugujući se, i glavari svećenički zajedno s pismoznancima i starješinama: 42 »Druge je spasio, a sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov, neka sada siđe s križa pa ćemo u njega povjerovati! 43 U Boga se uzdao! Neka ga sada izbavi ako ga hoće! Ta nije li rekao: 'Sin sam Božji'?« 44 Tako su ga vrijeđali i razbojnici raspeti s njime.
Isusova smrt
45 Od šestoga sata nastade tama po svoj zemlji - do devetoga sata. 46 O devetomu satu Isus povika jakim glasom: »Eli, eli, lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« 47 A neki od onih što su ondje stajali, čuvši to, govorili su: »Ovaj zove Iliju.« 48 I odmah jedan od njih otrča, uze spužvu, natopi je octom pa je nataknu na trsku te mu je davao da pije. 49 A ostali su govorili: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«
50 A Isus opet povika jakim glasom i ispusti duh.
51 I gle, hramski se zastor razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese i stijene raspuknuše, 52 i grobovi se otvoriše, i mnoga tjelesa svetih pokojnika bjehu uskrišena 53 te, izašavši iz grobova poslije njegova uskrsnuća, uđoše u Sveti grad i mnogima se pokazaše. 54 A kad stotnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se dogodi, prestrašiše se veoma te rekoše: »Ovaj uistinu bijaše Sin Božji!«
55 A ondje, izdaleka promatrajući, bijahu mnoge žene koje su Isusa slijedile iz Galileje poslužujući mu. 56 Među njima bijaše Marija Magdalena, i Marija Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.
Isusov ukop
57 A kad se spusti večer, dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bje Isusov učenik. 58 On pristupi k Pilatu i zaište Isusovo tijelo. Pilat tada zapovjedi da mu se preda. 59 I Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno 60 te položi u svoju novu grobnicu koju bijaše izdubio u stijeni. Potom na vrata grobnice dokotrlja velik kamen i ode. 61 A bijaše ondje Marija Magdalena, i druga Marija; sjedile su nasuprot grobu.
Straža na grobu
62 Sutradan, dan poslije Priprave, glavari svećenički i farizeji sabraše se kod Pilata 63 te rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Poslije tri dana bit ću uskrišen.' 64 Zapovjedi dakle da se grob osigura do trećega dana da ne bi noću došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrišen je od mrtvih.' Tako će posljednja prijevara biti gora od prve.« 65 Pilat im reče: »Stražu imate! Idite i osigurajte kako znate.« 66 Oni otiđoše i osiguraše grob: zapečatiše kamen i postaviše stražu.
Isus pred Pilatom
11 Isusa dovedoše pred upravitelja, a upravitelj ga upita: »Jesi li ti kralj židovski?« Isus mu nato reče: »Ti kažeš.« 12 I dok su ga optuživali glavari svećenički i starješine, ništa nije odgovarao. 13 Tada mu Pilat reče: »Ne čuješ li koliko protiv tebe svjedoče?« 14 No on mu ne odgovori ni na jednu riječ tako da se upravitelj veoma čudio.
15 O Blagdanu je upravitelj običavao pustiti svjetini jednoga sužnja, onoga koga bi htjeli. 16 Upravo su tada imali zloglasnog sužnja zvanog Isus Baraba.[a] 17 Kad su se dakle sabrali, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Isusa Barabu ili Isusa, koji se zove Krist?«[b] 18 Jer je znao da su ga predali iz zavisti.
19 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Ostavi se tog pravednika jer sam danas u snu zbog njega mnogo propatila.«
20 Ali glavari svećenički i starješine nagovoriše svjetinu da zaište Barabu, a da se Isus pogubi. 21 Upravitelj ih nato upita: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« Odgovoriše: »Barabu!« 22 Rekne im Pilat: »Što ću dakle učiniti s Isusom, koji se zove Krist?« Reknu mu svi: »Neka se raspne!« 23 A on upita: »Ta što je zla učinio?« A oni su još jače vikali: »Neka se raspne!«
24 Vidjevši Pilat da ništa ne postiže, nego da nastaje sve veći metež, uze vodu te opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nedužan sam od krvi ove! Brinite se za to sami!« 25 A sav narod nato odgovori: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« 26 Tada im pusti Barabu, a Isusa, pošto su ga izbičevali, predade da se raspne.
Isusa izruguju
27 Potom upraviteljevi vojnici uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. 28 Svukoše ga i zaogrnuše skrletnim plaštem. 29 I spletoše vijenac od trnja te mu ga staviše na glavu, a u desnicu trsku. Pokleknuvši pred njim, izrugivahu mu se govoreći: »Zdravo, kralju židovski!« 30 I popljuvavši ga, uzeše trsku te ga udarahu njome po glavi. 31 A kad mu se narugaše, svukoše mu plašt, odjenuše mu njegove haljine i odvedoše da ga raspnu.
Raspeće
32 Izlazeći nađoše nekoga Cirenca, imenom Šimuna, pa ga prisiliše da mu ponese križ. 33 I dođoše na mjesto zvano Golgota - što znači »Lubanjsko mjesto« - 34 i dadoše mu piti vino pomiješano sa žuči. I kad okusi, ne htjede piti.
35 Kad ga raspeše, razdijeliše kockom njegove haljine.[c] 36 I sjedeći ondje čuvali su ga. 37 A ponad njegove glave staviše napisanu njegovu krivnju: »Ovo je Isus, kralj židovski.« 38 Tada raspeše s njime dva razbojnika: jednoga zdesna, drugoga slijeva.
Hule i izrugivanja
39 Prolaznici su hulili na njega mašući svojim glavama 40 i govoreći: »Ti koji Hram razvaljuješ i za tri ga dana sagradiš, spasi samoga sebe! Ako si Sin Božji, siđi onda s križa!« 41 Slično su govorili, izrugujući se, i glavari svećenički zajedno s pismoznancima i starješinama: 42 »Druge je spasio, a sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov, neka sada siđe s križa pa ćemo u njega povjerovati! 43 U Boga se uzdao! Neka ga sada izbavi ako ga hoće! Ta nije li rekao: 'Sin sam Božji'?« 44 Tako su ga vrijeđali i razbojnici raspeti s njime.
Isusova smrt
45 Od šestoga sata nastade tama po svoj zemlji - do devetoga sata. 46 O devetomu satu Isus povika jakim glasom: »Eli, eli, lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« 47 A neki od onih što su ondje stajali, čuvši to, govorili su: »Ovaj zove Iliju.« 48 I odmah jedan od njih otrča, uze spužvu, natopi je octom pa je nataknu na trsku te mu je davao da pije. 49 A ostali su govorili: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«
50 A Isus opet povika jakim glasom i ispusti duh.
51 I gle, hramski se zastor razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese i stijene raspuknuše, 52 i grobovi se otvoriše, i mnoga tjelesa svetih pokojnika bjehu uskrišena 53 te, izašavši iz grobova poslije njegova uskrsnuća, uđoše u Sveti grad i mnogima se pokazaše. 54 A kad stotnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se dogodi, prestrašiše se veoma te rekoše: »Ovaj uistinu bijaše Sin Božji!«
Copyright © 2001 by Life Center International