Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Pravi način štovanja
Asafova pjesma.
1 Najuzvišeniji BOG govori.
On zemlju poziva
od istoka do zapada.
2 Bog sja sa Siona,
čija je ljepota savršena.
3 Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim proždire vatra,
oko njega bjesni silna oluja.
4 Za svjedoke poziva nebo i zemlju
dok sudi svom narodu:
5 Neka se okupe oko mene moji vjerni,
koji su kroz žrtvu sa mnom savez sklopili.
6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu
jer sâm Bog sudi narodu.
7 Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
Izraele, protiv tebe ću svjedočiti:
Ja sam Bog, tvoj Bog.
8 Ne korim te zbog tvojih žrtava
jer neprestano mi prinosiš paljenice.
22 Vi, koji zaboravljate Boga,
shvatite što govorim
inače ću vas raskomadati,
neće biti nikog da vas izbavi.
23 Tko mi prinosi zahvalnost kao žrtvu, taj me časti.
Onima koji žive ispravno,
Božje spasenje ću pokazati.
18 Zloća plamti kao vatra,
proždire trnje i drač.
Pali šumsko šipražje,
diže se uvis kao stup dima.
19 Gnjev BOGA Svevladara
spalit će cijelu zemlju.
Narod će hraniti vatru,
nitko se neće nikome smilovati.
20 Proždirat će zdesna,
ali ostat će gladni.
Jest će slijeva,
ali neće se najesti.
Svatko će se hraniti mesom svoga poroda.
21 Manaše će jesti Efrajima,
Efrajim Manašea,
a obojica zajedno Judu.
No njegov gnjev ne prestaje,
ruka mu je još uvijek podignuta.
10 Teško nepravednim zakonodavcima,
koji ljude tlače zakonima.
2 Siromašne lišavaju prava,
uskraćuju pravdu potlačenima moga naroda,
udovice pretvaraju u plijen
i pljačkaju siročad.
3 [a] Što ćete učiniti na dan kazne,
kada nesreća dođe izdaleka?
Kome ćete otrčati po pomoć?
Gdje ćete ostaviti svoje bogatstvo?
4 Moći ćete se stisnuti među zatvorenicima,
ili pasti među pobijene.
No njegov gnjev ne prestaje,
ruka mu je još uvijek podignuta.
Bog je poslao Asirce na svoj narod
Bog kaže:
Stjepanov govor
7 Tada ga je vrhovni svećenik upitao: »Je li to istina?« 2 Stjepan je odgovorio: »Braćo i oci, poslušajte me! Slavni se Bog ukazao našem ocu Abrahamu. On tada još nije živio u Haranu, nego u Mezopotamiji. 3 Bog mu je rekao: ‘Ostavi svoju zemlju i svoj narod i pođi u zemlju koju ću ti pokazati!’[a] 4 Abraham je tako napustio kaldejsku zemlju i nastanio se u Haranu. Kada mu je umro otac, Bog ga je nastanio u zemlji gdje vi sada živite. 5 Nije mu u njoj dao nikakvog nasljedstva, čak ni stopu zemlje. Ali je Bog obećao dati tu zemlju njemu i njegovim potomcima iako u to vrijeme Abraham nije imao djece. 6 Evo što mu je Bog rekao: ‘Tvoji će potomci biti stranci u tuđoj zemlji. Robovat će i biti ugnjetavani četiri stotine godina. 7 No kaznit ću narod kojem budu robovali, a oni će kasnije izaći iz te zemlje i štovati me na ovome mjestu.’[b] 8 Onda je Bog sklopio Savez s Abrahamom i ostavio mu obrezanje kao znak tog Saveza. Abraham je tada dobio sina Izaka. Obrezao ga je osmoga dana nakon rođenja. Izak je dobio sina Jakova, a Jakov je postao ocem dvanaestorice patrijarha.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International