Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Bog poziva Izaiju da bude prorok

6 One godine kad je umro kralj Uzija,^[a] vidio sam Gospodara kako sjedi na prijestolju. Prijestolje je bilo visoko i uzvišeno, a skutovi njegovog ogrtača ispunjavali su Hram. ² Nad njim su stajala leteća bića^[b] od kojih je svako imalo šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakloni noge i dva da njima leti. ³ Dovikivala su jedno drugome:

⁴ Od glasa onih koji su dovikivali tresli su se dovratci i pragovi, a Hram se ispunio dimom.^[c]

⁵ Ja sam rekao: »Teško meni, umrijet ću! Živim u narodu čija su usta nečista, a i ja sam čovjek nečistih usta. A sad su moje oči vidjele kralja, BOGA Svevladara.«

⁶ Tada je do mene doletjelo jedno od letećih bića. Hvataljkom je uzelo žeravicu iz žrtvenika. Njome mi je dotaklo usta ⁷ i reklo: »Evo, ovo ti je dotaklo usne. Tvoja je krivnja uklonjena i grijeh ti je očišćen.«

⁸ Tada sam čuo glas Gospodara kako govori: »Koga da pošaljem? I tko će poći za nas?«

Rekao sam: »Evo mene! Mene pošalji!«

Glas BOGA u oluji

Davidova pjesma.

¹² Dakle, braćo i sestre, nismo dužnici svojoj tjelesnoj naravi da po njoj živimo ¹³ jer, ako živite slijedeći svoju grešnu, tjelesnu narav, umrijet ćete. Ali ako Duhom usmrćujete žudnje tjelesne naravi, živjet ćete.

¹⁴ Oni koji se prepuste Božjem Duhu da ih vodi, Božja su djeca. ¹⁵ Duh kojeg ste primili nije vas odveo u ropstvo da biste se morali ponovo bojati, nego vas je učinio Božjom djecom da po njemu zovemo: »Abba^[a], Oče!« ¹⁶ Duh zajedno s našim duhom svjedoči da smo Božja djeca. ¹⁷ Ako smo Božja djeca, mi smo i Božji nasljednici zajedno s Kristom. No to možemo biti samo ako uistinu s Kristom i trpimo, kao što je i on trpio, da bismo zajedno s njim primili slavu.

Isus i Nikodem

3 Neki je čovjek, Nikodem, bio farizej i jedan od židovskih vođa. ² Noću je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, znamo da si učitelj poslan od Boga jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš, a da Bog nije s njim.«

³ Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.«

⁴ »Kako se čovjek može roditi kad je star?« pitao je Nikodem. »Sigurno ne može drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.«

⁵ Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. ⁶ Što je rođeno od čovjeka—čovjek je; što je rođeno od Duha—duh je. ⁷ Nemoj se čuditi mojim riječima: ‘Moraš se ponovo roditi’. ⁸ Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.«

⁹ »Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem.

¹⁰ Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim. ¹¹ Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo. ¹² Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima? ¹³ Nitko nikada nije uzašao na Nebo, osim Sina Čovječjeg, koji je i sišao s Neba.

¹⁴ Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,^[a] tako mora biti podignut i Sin Čovječji, ¹⁵ da bi svatko tko u njega vjeruje, imao vječni život.«

¹⁶ Jer, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život. ¹⁷ Bog nije poslao svoga jedinoga Sina da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.