Revised Common Lectionary (Complementary)
Živjeti zajedno u miru
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 O, kako je dobro i ugodno
kada braća i sestre žive zajedno!
2 Kao mirisno ulje izliveno na Aronovu[a] glavu,
što klizi niz njegovu bradu,
niz rubove njegove odore.
3 Kao blaga kiša s Hermona
što rosi na brda Siona.
Tu BOG daje svoj blagoslov,
a to je vječni život.
4 »Što se dogodilo? Pričaj!«
»Izraelska vojska povukla se iz borbe«, odgovorio je čovjek. »Poginulo je mnogo ljudi. Šaul i njegov sin Jonatan su mrtvi.«
5 David je upitao mladića: »Kako znaš da su Šaul i Jonatan mrtvi?«
6 »Zatekao sam se na planini Gilboa«, odgovorio je mladić. »Naišao sam na Šaula. Oslanjao se na koplje, dok su mu se brzo približavala neprijateljska bojna kola i konji. 7 Osvrnuo se i ugledao me. Pozvao me i spremno sam se odazvao. 8 Pitao me tko sam, a ja sam mu rekao da sam Amalečanin. 9 Tada mi je rekao: ‘Ubij me! U smrtnim sam mukama, jedva sam još živ.’ 10 Znao sam da onako ranjen neće preživjeti. Ubio sam ga, skinuo mu krunu s glave i narukvicu koju je imao na ruci te ih donio tebi, gospodaru.«
11 Kad je to čuo, David je, silno tužan, razderao svoju odjeću. Svi ljudi oko njega učinili su isto. 12 Pjevali su tužaljke, glasno plakali i postili sve do večeri. Oplakivali su Šaula i Jonatana, a i mnogo ratnika iz BOŽJEG naroda Izraela, koji su bili poginuli u borbi.
David osuđuje Amalečanina na smrt
13 David je upitao mladića koji mu je donio loše vijesti: »Odakle si?«
»Sin sam jednog stranca, Amalečanina«, odgovorio je on.
14 »Kako si se usudio dići ruku na kralja, BOŽJEG pomazanika[a]?« upitao je David. 15 Pozvao je jednog od svojih slugu i zapovjedio: »Pogubi ga!«
Sluga je tada ubio glasnika.
Dok je mladić umirao, 16 David mu je dobacio: »Sam si kriv za svoju smrt. Presudio si sebi rekavši: ‘Ubio sam BOŽJEG pomazanika.’«
Davidova tužaljka za Šaulom i Jonatanom
17 David je ispjevao tužaljku o kralju Šaulu i njegovom sinu Jonatanu. 18 Zapovjedio je narodu Jude da je nauče i pjevaju. Pjesma se zove »Oružje« i zapisana je u Knjizi junaka pravednika[b]:
19 »Izraelski kralj i princ,
leže mrtvi u gorju.
O, kako su u borbi pali junaci!
20 Neka nitko u Gatu o tome ništa ne zna,
neka se ne priča na ulicama Aškelona[c].
Jer, veselit će se Filistejke,
radovati strankinje[d].
21 Neka planine Gilboe
ne dobivaju više rosu ni kišu.
Neka im polja ne donose plod.
Jer, ondje trunu štitovi junaka.
Šaulov štit ostao je nenauljen[e],
22 ali je u ratničku krv umočen.
Jonatanova strijela našla je protivnika,
a Šaul je mačem sasjekao neprijatelja.
23 Šaul i Jonatan uvijek su bili
svake ljubavi i divljenja vrijedni.
Čak i u smrti ostali su nerazdvojni,
brži od orlova, od lavova snažniji.
24 Plačite za Šaulom, kćeri Izraela,
jer on vas je u raskoš oblačio,
zlatnim ukrasima kitio.
25 O, kako padaju junaci u borbi!
U gorju Jonatan mrtav leži.
26 Tuga me razdire, Jonatane prijatelju,
jer silno sam te volio.
Ljubav mi je tvoja bila posebna,
vjernija od ljubavi žene za muža.
27 Junaci su pali u borbi,
izgubljeno je njihovo oružje!«
27 U to su vrijeme neki proroci iz Jeruzalema došli u Antiohiju. 28 Jedan od njih zvao se Agab. Vođen Svetim Duhom, prorekao je da će širom svijeta nastati velika glad. U vrijeme cara Klaudija, to se i dogodilo. 29 Svaki je vjernik odlučio odvojiti koliko može za pomoć braći i sestrama koji žive u Judeji. 30 Tako su i učinili te su po Barnabi i Savlu poslali sakupljenu pomoć starješinama u Judeji.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International