Revised Common Lectionary (Complementary)

¹³ Kad vidješe Petrovu i Ivanovu smjelost te znajući da su ljudi neobrazovani i priprosti, čudili su se; znali su da oni bijahu s Isusom. ¹⁴ Gledajući pak onog iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ništa im nisu mogli protusloviti. ¹⁵ Pošto im pak zapovjediše da izađu iz vijećnice, stadoše vijećati ¹⁶ govoreći: »Što da učinimo s ovim ljudima? Jer to da su učinili poznat znamen očito je svim stanovnicima Jeruzalema, i mi to ne možemo zanijekati. ¹⁷ Ali da se to ne bi još više proširilo u narod, zaprijetimo im da više nikomu od ljudi ne govore o ovome imenu.« ¹⁸ I pozvavši ih zapovjediše im da nipošto nikomu ne spomenu a kamoli naučavaju u ime Isusovo. ¹⁹ A Petar i Ivan im odgovoriše: »Prosudite, je li pravo pred Bogom slušati više vas negoli Boga. ²⁰ Jer mi ne možemo ne govoriti o onome što vidjesmo i čusmo.« ²¹ Opet im zaprijetivši i ne našavši kako da ih kazne, oni ih zbog naroda pustiše, jer su svi proslavljali Boga zbog onog što se dogodilo. ²² Jer čovjeku na kome se dogodi taj znamen ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.

Zajednička molitva

²³ Pošto ih pustiše, pođoše oni k svojima i izvijestiše ih o svemu što su im bili rekli glavari svećenički i starješine. ²⁴ Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše:

²⁷ Jer udružiše se uistinu u ovome gradu protiv svetoga Sluge tvojega Isusa, koga ti pomaza, Herod i Poncije Pilat s narodima i plemenima izraelskim, ²⁸ da učine sve što tvoja ruka i naum tvoj predodrediše da se dogodi. ²⁹ I sada, Gospodine, pogledaj na prijetnje njihove i daj slugama svojim da sa svom smjelošću navješćuju tvoju riječ. ³⁰ Pruži ruku svoju poradi ozdravljenja, da se dogode znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvojega Isusa!«

³¹ I, pošto se pomoliše, zatrese se mjesto na kojemu se bijahu sabrali i svi se ispuniše Duhom Svetim. I navješćivali su riječ Božju sa smjelošću.