Revised Common Lectionary (Complementary)

Pavlova služba u Solunu

2 Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio zaludan. ² Premda, kao što znate, prethodno štošta pretrpjesmo i bijasmo zlostavljani u Filipima, uz tešku borbu odvažismo vam se, u Bogu našemu, navješćivati Evanđelje Božje. ³ Doista, naše ohrabrivanje nije iz zablude, niti je iz nečistote, niti je iz prijevare; ⁴ nego, kao što nas je Bog smatrao valjanima da nam povjeri Evanđelje, tako govorimo - ne kao oni koji nastoje ugoditi ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. ⁵ Jer nikada, kao što znate, ne nastupismo ni laskavom riječju, ni pritajenom pohlepom - Bog je svjedok - ⁶ niti smo od ljudi tražili slave - ni od vas, ni od drugih - ⁷ premda smo vam mogli nametnuti svoj ugled, kao apostoli Kristovi. Naprotiv, bijasmo dječica među vama. Kao što majka hrani i njeguje svoju djecu,^{[a] 8} tako vam, ispunjeni ljubavlju prema vama, htjedosmo udijeliti ne samo Evanđelje Božje nego i svoje duše, jer ste nam omiljeli.

Najveća zapovijed

³⁴ A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se zajedno, ³⁵ pa ga jedan od njih, zakonoznanac, upita da ga iskuša:^{[a] 36} »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« ³⁷ On mu nato reče: »'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom pameću svojom.' ³⁸ To je najveća i prva zapovijed. ³⁹ A druga, kao i ova: 'Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.' ⁴⁰ O ovim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Krist i David

⁴¹ Kad su se farizeji okupili, Isus ih upita: ⁴² »Što vi mislite o Kristu? Čiji je on sin?« Reknu mu: »Davidov.« ⁴³ Reče im: »Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad kaže: ⁴⁴ 'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedni meni zdesna dok neprijatelje tvoje ne položim pod noge tvoje'? ⁴⁵ Ako dakle David njega naziva Gospodinom, kako mu je sin?« ⁴⁶ I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti ga se itko od toga dana usudi išta zapitati.