Revised Common Lectionary (Complementary)

Na otoku Malti

28 Tek kad se spasismo, doznadosmo da se otok zove Malta. ² Domoroci nam iskazivahu nesvakidašnju prijaznost. Zapalivši naime vatru, pozvaše nas sve, zbog kiše koja je padala i zbog studeni. ³ A Pavao prikupi naramak granja i stavi na vatru, kadli zbog vrućine izađe guja i pripije mu se za ruku. ⁴ A kad domoroci vidješe životinju gdje visi o njegovoj ruci, stadoše govoriti jedni drugima: »Zasigurno je ovaj čovjek ubojica kad mu, iako se spasio iz mora, Pravda ne dopušta živjeti.« ⁵ Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa zlo. ⁶ Oni su pak očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav; ali pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se nikakvo zlo nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog.

⁷ A u okolici onoga mjesta bijaše imanje prvaka otoka, imenom Publija koji, prihvativši nas, tri nas dana ljubazno ugosti. ⁸ Publijev je otac ležao bolestan od ognjice i srdobolje. Pavao mu priđe i pomoli se, te položi na njega ruke i izliječi ga. ⁹ Nakon toga stadoše dolaziti i drugi koji su na otoku bili bolesni, te ozdravljahu. ¹⁰ Oni nam iskazaše mnoge počasti te su nas, kad isplovljavasmo, opskrbili potrepštinama.