Revised Common Lectionary (Complementary)
Pavlova molitva
14 Poradi toga prigibam koljena svoja pred Ocem,[a] 15 od koga je ime svakom očinstvu na nebesima i na zemlji: 16 neka vam dadne prema bogatstvu svoje slave ojačati se silom po njegovu Duhu za nutarnjeg čovjeka 17 da Krist prebiva po vjeri u vašim srcima, i da, u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni, 18 uzmognete shvatiti sa svima svetima što je širina i dužina i visina i dubina 19 te spoznati ljubav Kristovu koja nadmašuje spoznaju - da se ispunite do sve punine Božje.
20 A Onomu koji silom što djeluje u nama može učiniti prekomjerno više od onoga što molimo ili razumijevamo, 21 Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sve naraštaje vijeka vjekova! Amen.
Isus nahranio pet tisuća ljudi
6 Poslije toga Isus ode na drugu obalu Galilejskog, ili Tiberijadskog mora. 2 Slijedilo ga veliko mnoštvo, jer su gledali znamenja koja je činio na bolesnicima. 3 Onda Isus uzađe na goru i ondje je sjedio sa svojim učenicima. 4 A bližila se Pasha, židovski blagdan.
5 Kad Isus podignu oči te ugleda da veliko mnoštvo dolazi k njemu, upita dakle Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi jedu?« 6 To je govorio iskušavajući ga, jer znao je što će učiniti. 7 Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« 8 Tada mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, rekne: 9 »Ovdje je neki dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice; ali što je to za tolike?« 10 Isus reče: »Neka ljudi posjedaju!« Na tom je mjestu bilo mnogo trave; i posjedaše, njih oko pet tisuća muškaraca.
11 Tada Isus uze kruhove te, izrekavši hvalu, razdijeli ih onima što su posjedali. A tako i od ribica, koliko god su htjeli. 12 Kad se pak nasitiše, rekne svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne.« 13 Skupiše dakle i napuniše dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova preostaše onima koji su jeli.
14 Kad ljudi dakle vidješe znamen koji Isus učini, govorili su: »Ovo je uistinu Prorok, Onaj koji ima doći na svijet.« 15 A Isus, znajući da kane doći te ga na silu ugrabiti da ga učine kraljem, opet se povuče u goru, on sam.
Isus hoda po moru
16 A kad se spusti večer, njegovi učenici siđoše k moru. 17 I ušavši u lađicu, zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo i smračilo, a Isus im još nije dolazio. 18 More se nadizalo od silna vjetra što je puhao. 19 Kad su se dakle otisnuli nekih dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje se hodajući po moru približuje lađici. I prestrašiše se. 20 A on im rekne: »Ja sam, ne bojte se!« 21 Htjeli su ga uzeti u lađicu, i odjednom se lađica nađe uz obalu kojoj su se bili zaputili.
Copyright © 2001 by Life Center International