Revised Common Lectionary (Complementary)
Duhovni blagoslovi u Kristu
3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista,
On koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom
u nebesima, u Kristu;
4 jer nas izabra u njemu prije postanka svijeta,
da budemo pred Njim sveti i bez mane.
U ljubavi 5 nas predodredi za posinstvo
po Isusu Kristu, za sebe,
blagonaklonošću svoje volje,
6 na hvalu slave svoje milosti
kojom nas obdari u Ljubljenome.
7 U njemu imamo otkupljenje po njegovoj krvi,
oproštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti
8 kojom nas izobilno obdari, sa svom mudrošću i razborom,
9 obznanivši nam Tajnu svoje volje,
blagonaklonošću svojom koju pokaza u njemu
10 s obzirom na provedbu punine vremena -
objediniti sve u Kristu,
ono što je na nebesima i ono što je na zemlji;
u njemu, 11 u kome i mi stekosmo baštinu,
predodređeni prema naumu Onoga
koji sve izvršuje prema odluci svoje volje,
12 da budemo na hvalu slave njegove -
mi koji smo se prvi nadali u Kristu.
13 U njemu ste i vi, pošto ste čuli riječ istine - Evanđelje svojega spasenja - i u kojem ste, uzvjerovavši, zapečaćeni Duhom obećanim, Svetim, 14 koji je zalog naše baštine, otkupljenja posvojenih - na hvalu slave njegove.
Herodova strepnja
14 A dočuo to kralj Herod, jer se Isusovo ime razglasilo te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrišen je od mrtvih i stoga čudesne sile djeluju u njemu.«[a] 15 Drugi su govorili: »Ilija je.« A neki: »Prorok je, kao jedan od proroka.« 16 Čuvši to, Herod govoraše: »Ivan, komu ja odrubih glavu, uskrišen je!«
Umorstvo Ivana Krstitelja
17 Jer sam je Herod poslao da Ivana uhite i svežu ga u tamnici zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa kojom se bio oženio. 18 Jer je Ivan govorio Herodu: »Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.« 19 A Herodijada mu zamjerala i htjela ga ubiti, ali nije mogla, 20 jer je Herod poštovao Ivana i štitio ga, znajući da je čovjek pravedan i svet. Kad god bi ga slušao, ostajao bi vrlo zbunjen, a rado ga je slušao.[b]
21 I dođe pogodan dan kad Herod za svoj rođendan priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i galilejskim prvacima. 22 I uđe kći Herodijadina. Zaplesavši, svidje se Herodu i onima koji su s njime bili za stolom. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što hoćeš, i dat ću ti.«[c] 23 I zakle joj se čvrsto: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pola mojega kraljevstva.«[d] 24 Ona izađe i upita svoju majku: »Što da zaištem?« A ona nato reče: »Glavu Ivana Krstitelja!« 25 I odmah žurno uđe kod kralja te zaiska: »Hoću da mi evo sad dadneš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« 26 Kralj se veoma ražalosti, ali zbog zakletve i zbog onih koji su bili za stolom ne htjede je odbiti, 27 nego odmah posla kralj krvnika i zapovjedi da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode i odrubi mu glavu u tamnici 28 te donese njegovu glavu na pladnju i dade je djevojci, a djevojka je predade svojoj majci. 29 Kad su to dočuli Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob.
Copyright © 2001 by Life Center International