Revised Common Lectionary (Complementary)
Padavičar
14 Kad se vratiše k učenicima, ugledaše oko njih veliko mnoštvo i pismoznance gdje s njima raspravljaju. 15 I odmah sve ono mnoštvo ugledavši ga iznenadi se; pa pohrliše da ga pozdrave. 16 On ih upita: »O čemu to raspravljate s njima?« 17 A jedan iz mnoštva odgovori: »Učitelju, doveo sam k tebi svoga sina koji ima duha nijemoga. 18 Gdje ga god zgrabi, baca ga, a on se pjeni, škripi zubima i koči se. I rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, no ne mogoše.« 19 Tada im on odgovori: »O naraštaju nevjerni! Dokle ću još s vama biti? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!«
20 I dovedoše ga k njemu. I ugledavši ga, duh odmah potrese dječaka te se on padnuvši na zemlju valjao pjeneći. 21 Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« A on reče: »Od djetinjstva. 22 I često ga baci u vatru i u vodu da ga pogubi. Nego, ako možeš što, pomozi nam, imaj prema nama samilosti!« 23 A Isus mu reče: »Što 'ako možeš?' Sve je moguće onomu tko vjeruje!« 24 Djetetov otac odmah povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«[a]
25 Vidjevši pak Isus da se mnoštvo odasvud strčava, zaprijeti duhu nečistomu, govoreći: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam: izađi iz njega i više ne ulazi u nj!« 26 Taj onda povika i snažno ga potrese, te izađe. Dječak tada postade kao mrtav, tako da su mnogi rekli da je umro. 27 A Isus, uhvativši ga za ruku, podignu ga i on ustade. 28 Kad Isus uđe u kuću, njegovi ga učenici zapitaše nasamo: »Kako da ga mi nismo mogli izagnati?« 29 Nato im reče: »Ta se vrsta ničim ne može izagnati osim molitvom.«[b]
Copyright © 2001 by Life Center International