Revised Common Lectionary (Complementary)

⁷ Nego, kao što u svemu izobilujete - vjerom i riječju i znanjem i svakom revnošću i našom ljubavlju u vama - tako izobilujte i u ovom milosrđu!^{[a] 8} Ne govorim to kao zapovijed, nego da revnošću drugih preispitam iskrenost vaše ljubavi. ⁹ Jer poznajete milosrđe Gospodina našega Isusa Krista koji, premda bogat, poradi vas siromašan postade, da biste se vi obogatili njegovim siromaštvom.

¹⁰ A u tome dajem mišljenje: prikladno vam je, doista, da vi koji ste već prošle godine - ne samo činom nego i odlukom - ranije s tim započeli ¹¹ sada to djelo i dovršite, da kao što ste pokazali spremnost da odlučite, tako i dovršite od onoga što imate. ¹² Jer ako spremnost postoji, dobrodošla je po onom što ima, a ne po onom što nema. ¹³ Ali ne olakšica drugima, a vama teret, nego - po jednakosti. ¹⁴ U sadašnjem vremenu vaš suvišak za njihovu oskudicu, kako bi njihov suvišak bio za vašu oskudicu, da bi bila jednakost, ¹⁵ kao što je pisano: »Tko je nakupio mnogo, nije mu preteklo, a tko malo, nije mu nedostajalo.«

Kći Jairova i ozdravljenje bolesnice

²¹ Kad Isus ponovno prijeđe lađicom na drugu obalu, veliko se mnoštvo okupi oko njega. Stajao je kraj mora.^{[a] 22} I dođe jedan od nadstojnika sinagoge imenom Jair. Ugledavši ga, padne pred njegove noge ²³ te ga usrdno zamoli: »Kćerkica mi je na umoru. Dođi i stavi ruku na nju da se spasi i poživi!« ²⁴ I on pođe s njime. A slijedilo ga veliko mnoštvo i pritiskalo ga.

²⁵ Neka je žena, koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi, ²⁶ mnogo pretrpjela od mnogih liječnika, potrošila sve što je imala, a ništa joj nije koristilo, nego joj naprotiv pošlo nagore. ²⁷ Čuvši za Isusa, ona mu u mnoštvu priđe odostraga i dotaknu se njegove haljine, ²⁸ jer je smatrala: »Dotaknem li se samo i njegovih haljina, bit ću spašena.« ²⁹ I krvarenje joj odmah prestade, a u tijelu osjeti da je ozdravila od svoje muke. ³⁰ I odmah Isus, osjetivši u sebi da je iz njega izašla sila, okrenu se mnoštvu i stade se raspitivati: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« ³¹ A njegovi su mu učenici govorili: »Vidiš mnoštvo gdje te pritišće i još pitaš: 'Tko me se dotaknu?'« ³² On pogleda unaokolo da vidi onu koja to učini. ³³ A žena, znajući što joj se dogodilo, prestrašena i sva drhćući dođe i pade pred njega te mu kaza svu istinu. ³⁴ A on joj reče: »Kćeri, tvoja te vjera spasila. Idi u miru, i budi zdrava od svoje muke!«

³⁵ Dok je on još govorio, dođu ukućani nadstojnika sinagoge govoreći: »Kći ti je umrla. Čemu još mučiti učitelja?« ³⁶ A Isus, prečuvši to što se govori, reče nadstojniku sinagoge: »Ne boj se! Samo vjeruj!«^{[b] 37} I ne dopusti nikomu da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu, Jakovljevu bratu. ³⁸ I uđu u kuću nadstojnika sinagoge. On promotri metež i one što su plakali i silno jaukali, ³⁹ pa uđe i reče im: »Što ste se smeli i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« ⁴⁰ A oni mu se podsmjehivahu. On ih sve istjera, uzme sa sobom djetetova oca i majku i one koji su bili s njime, te uđe gdje je dijete ležalo. ⁴¹ Tada prihvati dijete za ruku i reče: »Talitha kum!«, što znači: »Djevojčice, tebi govorim, ustani!« ⁴² I djevojčica odmah ustade i poče hodati - a bijaše joj dvanaest godina. Odmah svi ostadoše zaneseni, u zanosu veliku.^{[c] 43} On im strogo zapovjedi neka o tome nitko ne dozna; i reče nek joj dadnu jesti.