Revised Common Lectionary (Complementary)

Međusobni odnos vjernika

³² A u mnoštva onih što povjerovaše bijaše jedno srce i duša. Nijedan nije za svoje imanje govorio da je njegovo, nego im sve bijaše zajedničko. ³³ I apostoli velikom silom davahu svjedočanstvo uskrsnuća Gospodina Isusa. Velika milost bijaše na svima njima. ³⁴ Doista nitko ne bijaše potrebit među njima, jer koji su god bili posjednici njiva ili kuća pa ih prodali, donosili su utržak od prodanoga ³⁵ te stavljali pred noge apostolima, dijeleći svakomu već kako je tko bio u potrebi.

Riječ života

1 Što bijaše od početka, što smo čuli, što svojim očima vidjeli, u što se zagledali i što naše ruke opipaše o Riječi života - ² a život se očitova, i vidjeli smo, i svjedočimo, i navješćujemo vam život vječni koji bijaše kod Oca i nama se očitova - ³ što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama, da i vi imate zajedništvo s nama; a naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. ⁴ I ovo vam pišemo da naša radost bude potpuna.^[a]

Bog je svjetlo

⁵ A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlo i u Njemu nema nikakve tame. ⁶ Reknemo li da imamo zajedništvo s Njim, a u tami hodimo, lažemo i ne tvorimo istine. ⁷ Ali ako hodimo u svjetlosti, kao što je On u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha.

⁸ Reknemo li da grijeha nemamo, sebe varamo i nema istine u nama. ⁹ Priznajemo li svoje grijehe, vjeran je On i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde. ¹⁰ Reknemo li da nismo zgriješili, činimo ga lašcem i riječ njegova nije u nama.

Isus Krist - žrtva pomirnica

2 Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. No ako tko zgriješi, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, Pravednika. ² On je žrtva pomirnica za grijehe naše; i ne samo naše nego i za grijehe cijeloga svijeta.

Isus se ukazuje učenicima

¹⁹ I uvečer, toga istog dana, prvog u tjednu, dok su vrata na mjestu gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade među njih i rekne im: »Mir vama!« ²⁰ Rekavši to, pokaza im svoje ruke i bok. Tada se učenici obradovaše što vidješe Gospodina. ²¹ Isus im onda ponovno reče: »Mir vama! Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas.«^{[a] 22} Rekavši to, dahnu u njih i reče im: »Primite Duha Svetoga! ²³ Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; kojima zadržavate, zadržani su im.«

²⁴ A Toma, koji se zove Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bijaše s njima kad je došao Isus. ²⁵ Ostali su mu učenici dakle govorili: »Vidjeli smo Gospodina!« A on im reče: »Dok ne vidim na njegovim rukama ožiljke od čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, i ne stavim svoju ruku u njegov bok, doista neću vjerovati!«

²⁶ I poslije osam dana njegovi su učenici opet bili unutra, a Toma s njima. Isus dođe, a vrata su bila zatvorena, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« ²⁷ Zatim rekne Tomi: »Stavi svoj prst ovdje i pogledaj moje ruke; pruži svoju ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« ²⁸ Toma mu odgovori: »Gospodin moj i Bog moj!« ²⁹ Rekne mu Isus: »Vjeruješ jer me vidiš. Blaženi oni koji ne vidješe, a povjerovaše!«

Zaključak

³⁰ I mnoga druga znamenja učini Isus pred svojim učenicima, koja nisu zapisana u ovoj knjizi. ³¹ A ova su zapisana da povjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, te da vjerujući imate život u imenu njegovu.^[b]