Revised Common Lectionary (Complementary)

² I gle, nosili mu uzetoga položena na ležaljci. Vidjevši Isus njihovu vjeru, reče uzetome: »Hrabro, sinko, opraštaju ti se grijesi.«

³ A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli.« ⁴ Prozrevši njihove misli, Isus im reče: »Zašto mislite zlo u svojim srcima? ⁵ Ta što je lakše reći: 'opraštaju ti se grijesi', ili reći: 'ustani i hodaj'? ⁶ Ali kako biste znali da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe« - rekne tada uzetome: »Ustani, uzmi svoju ležaljku i idi svojoj kući!« ⁷ I on ustade i ode svojoj kući. ⁸ Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se; i stadoše slaviti Boga, koji ljudima dade takvu vlast.

Pozivanje Mateja

⁹ Kad je Isus odlazio odande, ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici, te mu reče: »Slijedi me!« On ustade i stade ga slijediti. ¹⁰ Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grješnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. ¹¹ Kad farizeji to vidješe, stadoše zapitkivati njegove učenike: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grješnicima?« ¹² A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. ¹³ Nego idite i poučite se što znači: 'Milosrđe želim, a ne žrtvu.' Jer ne dođoh zvati pravednike, nego grješnike.«