Revised Common Lectionary (Complementary)

² Poznajem čovjeka u Kristu koji je prije četrnaest godina bio uznesen do trećega neba. Ne znam je li u tijelu ili bez njega; Bog zna.

³ Za toga čovjeka znam da je - u tijelu ili izvan tijela, to samo Bog zna -

⁴ uznesen u raj i da je čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije dopušteno govoriti.

⁵ Iskustvom tog čovjeka mogao bih se hvaliti, ali se sobom neću hvaliti osim svojim slabostima.

⁶ Kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, već bih govorio istinu. Ali neću to činiti da tko ne bi o meni mislio više od onoga što na meni vidi ili što me čuje propovijedati.

⁷ Da se ne bih umislio zbog izobilja Božjih otkrivenja, Bog mi je dao trn u tijelo, Sotonina poslanika, da me muči da se ne uzoholim.

⁸ Već sam triput molio Gospodina da me toga oslobodi.

⁹ Svaki put mi je odgovorio: 'Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga najbolje očituje u slabosti.' Radostan sam što se mogu hvaliti svojom slabošću, da kroz mene može djelovati Kristova snaga.

¹⁰ Uživam u slabostima, uvredama, nevoljama, progonstvima i teškoćama jer znam da to sve podnosim za Krista; jer kad sam slab - jak sam.

Isusa ne prihvaćaju u Nazaretu

6 Isus ode odande i vrati se s učenicima u svoj zavičaj, u Nazaret.

² Sljedeće subote ode u sinagogu i počne poučavati. Mnogi ljudi su se divili i govorili: 'Odakle mu ta mudrost i sila kojom čini takva čudesa?

³ Nije li on tesar, Marijin sin, Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov brat? Nisu li mu sestre tu među nama?' Tako on za njih postane kamenom spoticanja.

⁴ Isus im reče: 'Ljudi ne iskazuju časti proroku jedino u njegovu zavičaju, među rodbinom i u vlastitoj obitelji.'

⁵ Zbog njihove nevjere nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, samo je iscijelio nekoliko bolesnika položivši na njih ruke.

⁶ Čudio se njihovoj nevjeri.

Isus šalje dvanaestoricu apostola

Išao je po selima i poučavao.

⁷ Pozvao je sebi dvanaestoricu učenika te ih počeo slati po dvojicu dajući im vlast da izgone nečiste duhove.

⁸ Zapovjedio im je da na put ne ponesu ništa osim štapa - ni kruha, ni torbu, ni bakrena novca koji se običavao nositi u pojasu.

⁹ Reče im da obuju sandale, ali da ne ponesu ni ogrtača.

¹⁰ Kazao je: 'Kad boravite u nekomu mjestu, stanujte u jednoj kući i ne mijenjajte smještaj.

¹¹ Ako vas u nekomu mjestu ne prihvate ili ne poslušaju, stresite i prašinu s nogu kad odlazite. To će biti znak da ste ga prepustili njegovoj sudbini.'

¹² Tako su učenici otišli i propovijedali o pokajanju.

¹³ Mnoge su zloduhe istjerali i mnogo bolesnika pomazali uljem i iscijelili.