Revised Common Lectionary (Complementary)

5 A kada će se sve to dogoditi, ne trebam vam pisati

² jer i sami dobro znate da će Dan Gospodnji doći neočekivano, kao tat u noći.

³ Dok ljudi još budu govorili: 'Sve je mirno i sigurno

⁴ Ali vi, braćo draga, niste u tami da bi vas dan Gospodnji zaskočio kao lopov.

⁵ Djeca ste svjetla i dana; ne pripadate tami i noći.

⁶ Ne spavajmo zato kao ostali, već bdijmo i budimo trijezni.

⁷ Spava se i opija noću.

⁸ Ali budimo trijezni, mi koji pripadamo danu. Obucimo oklop vjere i ljubavi, stavimo kacigu - nadu spasenja.

⁹ Jer Bog nam nije namijenio svoj gnjev, nego spasenje po našemu Gospodinu Isusu Kristu,

¹⁰ koji je umro za nas da možemo zauvijek živjeti s njime, zatekao nas njegov dolazak žive ili umrle.

¹¹ Tješite se zato međusobno i izgrađujte jedni druge, kao što već i činite.

Prispodoba o trojici slugu

¹⁴ Tada će s nebeskim kraljevstvom biti kao s čovjekom koji je, polazeći na put, pozvao sluge i povjerio im svoj imetak.

¹⁵ Jednomu je dao pet vreća zlatnika,^[a] drugomu dvije, a trećemu jednu - svakome prema sposobnostima. Zatim je otputovao.

¹⁶ Sluga koji je primio pet vreća zlatnika odmah ode, uloži ih i zaradi još pet vreća.

¹⁷ Sluga s dvjema vrećama zlatnika također zaradi još dvije.

¹⁸ Sluga koji je dobio samo jednu, naprotiv, iskopa rupu u zemlji i u nju skrije gospodarov novac.

¹⁹ Poslije dugog vremena gospodar se vrati i zatraži od slugu da mu polože račun.

²⁰ Onaj kojemu je povjerio pet vreća zlatnika donese i drugih pet. "Gospodaru, dao si mi pet vreća zlatnika. Zaradio sam, eto, još pet.'

²¹ Gospodar mu nato reče: "Odlično, dobri i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim i zato ću te postaviti nad velikim. Dođi se radovati sa svojim gospodarom!'

²² Zatim priđe sluga koji je primio dvije vreće zlatnika i reče: "Gospodaru, meni si dao dvije vreće. Zaradio sam još dvije.'

²³ Gospodar mu reče: "Odlično, dobri i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim i zato ću te postaviti nad velikim. Dođi se radovati sa svojim gospodarom!'

²⁴ Priđe zatim sluga koji je primio jednu vreću te reče: "Gospodaru! Znao sam da si strog čovjek, da žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao.

²⁵ Zato sam se prestrašio i skrio tvoju vreću u zemlju. Evo, uzmi ju!'

²⁶ Ali gospodar mu reče: "Zli i lijeni slugo! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao?

²⁷ Trebao si onda barem uložiti moj novac u banku^[b] pa bih nakon povratka dobio kamate.

²⁸ Uzmite ovomu čovjeku novac i dajte ga onome koji ima deset vreća zlatnika!

²⁹ Tko ima, dat će mu se još pa će obilovati, a onome tko nema oduzet će se i ono što ima.

³⁰ Bacite beskorisnoga slugu van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zuba.''